Staljinizam je, u naprednjačkoj verziji, življi nego ikad

Drugovi naprednjaci, da vidimo šta smo imali u prvoj polovini maja: unutrašnja okupacija traje. Za naše pare TV Mića demonstrira neopevani dilentatizam. Šta je Nebojšu iz Beograda i onog Lončara pitala poslanica Marinika Tepić, a šta joj je odgovorio nastavnik praktične nastave konobaristike u ulozi narodnog poslanika Željko Sušec?

Objavljeno 22.05.2018.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 9 mins

E pa kako smo ispratili april – u uslovima unutrašnje okupacije ekonomsko-političko-policijskog kartela braće Vučić i u stanju sveopšteg uživanja u vajkanju zbog beznađa, a i dalje neraspoloženi za promene i nedovoljno ubijeni u pojam da bismo to beznađe preokrenuli ili bar počeli da preokrećemo u perspektivu – tako smo dočekali i maj. Obeležavanje Međunarodnog praznika rada u organizaciji dva sindikata nije propustilo priliku da doda novu kontroverzu u opštu sluđenost moždanih masa, da uveća vrednosnu konfuziju i opet obmane lakoverni puk kako su vlast i narod „na istoj strani”, te kako Vučići i njihova ekipa tobože rade u interesu najširih slojeva stanovništva. Na proslavi 1. maja u prestonom Beogradu pojavio se, navodno pozvan, niko drugi do Jorgovankin šofer koji trenutno obavlja – nebesa, otvorite se – funkciju ministra za rad i socijalna pitanja, u slobodno vreme pesnik-amater Zoran Đorđević. Malo su ga verbalno ispreskakali neki od prisutnih levičara i anarhista, pa su intervenisali drugovi plavi i priveli demonstrante, čisto da potvrde tezu da je Srbija zemlja sa najvišim demokratskim standardima u kojoj građani mogu da slobodno, a nenasilno, propituju ministra koga plaćaju da radi za njihovo dobro, je l’ da, zašto to ne radi, nego radi u interesu spomenutog kartela… Naš sajt je direktno prenosio ovaj bliski susret ministra sa oduševljenim građanima… (videti ovde)

I, tek što su želuci svarili uranačko roštiljsko mesište i udarnički preradili hektolitre piva, skupštinska većina i „malobrojna i politički nepismena opozicija”, što bi rekla reporterka tzv. TV Pančevo i TV Mića glavom i glasom, okupile su se ponovo 4. maja u zgradi Institucija Sistema kako bi donosili važne odluke o tokovima novca koji imaju direktne posledice na nivo kvaliteta života građana slobodnog grada Pančeva (donosioci odluka o tim tokovima su, za sada, nesankcionisani). TV Mića je nešto mrsio o dilentatizmu opozicije, opet je nešto prekrajao i nemušto i nevešto montirao, pokazujući, zapravo, svoj neopevani dilentantizam i neprofesionalnost. Za proizvodnju ovakvog medijskog smeća, preko konkursa za sufinansiranje medijskih sadržaja, a kroz protočne račune fantomskih preduzeća i agencija, svi građani Pančeva izdvojaju desetine miliona dinara godišnje. Svi, dakle, plaćamo TV Mićino vulgarno i primitivno diskreditovanje opozicije na privatnoj televiziji u formalnom vlasništvu izvesnog Radojice. Mićinoj naprednjačkoj bratiji su, inače, usta puna Srbije na evropskom putu; koji je toliko iskren koliko su i TV Mićini prilozi urađeni po evropskim standardima…

Šta su, dakle, uradili napredni odbornici? Doneli odluku o prihvatanju Elaborata o otuđivanju zemljišta stranom investitoru (o čemu je naš sajt pisao, videti ovde), sve na osnovu Vladine uredbe, čime su stvorili uslove da javnu svojinu pretvore u privatnu, što je, principijelno, pogrešno. Naravno da je vrednost poklonjenog zemljišta na kome će ZF podići pogone zanemarljiva naspram vrednosti čitave investicije, pa su tim pre su mogli da daju koji evro, nešto simbolično, za zakup te površine, na 99 godina, nebitno. Ovako je taknuto-maknuto na večito. I šta je sledeći poklon kome?

Istom prilikom je skupštinska većina nastavila da briše istorijski sloj našeg grada oličen u nazivima ulica, uprkos razumnim primedbama isto takvih građana Pančeva, o čemu je naš sajt takođe pisao (videti ovde).

Kako se, dakle, april završio u Pančevu, pucnjevima u nedužnog, a uglednog građanina Vladimira Jovanovića (u slobodno vreme radnik JKP„Zelenilo”, a u radno vreme Član i MMA borac), u pola osam ujutro ispred vrtića, tako je eho tih pucnjeva odjekivao i na početku maja. Narodna poslanica Nove stranke i naša sugrađanka Marinika Tepić postavila je 8. maja pitanja ministrima Nebojši iz Beograda i onom Lončaru, koji je na Surčinu čekao helikopter. Nju zanima kako je moguće da, prema svedočenjima medicinskih radnika, privatna lica, naš drug Branko i njegov drug Dejan Simeunović, poznatiji kao Simke, nasilno i neovlašćeno borave u prostoriji u kojoj su lekari ukazivali pomoć ranjenom Jovanoviću, dakle tokom intervencije. Da li su oni direktno nadzirali operaciju? Zašto ih lekari nisu zamolili da odmah napuste prostoriju? Ako jesu, zašto je ovi nisu napustili? Ako je nisu napustili, zašto lekari nisu zvali bolničko obezbeđenje da udalje osobe kojima tu nije mesto? Sve je to njima njihova partija dala, a nama ostalima oduzela državu. Tamo gde ima države, nema civila u operacionim salama.

Na napredni odgovor, bedast koliko i besmislen, nije se predugo čekalo, na stranu što je i izrazito nedžentlmenski, ali kakvo uvažavanje žena očekivati od narodnog poslanika Željka Sušeca? Nastavnik praktične nastave konobaristike u ulozi narodnog poslanika postavio je na sednici republičkog parlamenta 15. maja pitanje ministarki pravde, Njenoj Nebitnosti Neli Kuburović: „Šta se dešava sa krivičnim prijavama koje su podnete protiv poslanice Marinike Tepić zbog nenamenskog trošenja sredstava iz budžeta APV u vreme dok je Tepićeva bila na čelu Pokrajinskog sekretarijata za sport i omladinu?” Pri tome, zašto bi nesrećna Nela to trebalo da zna, sudska vlast je, u načelu, razdvojena od izvršne. On je spominjao kako je Tepićeva dok je bila sekretarka, fitnes klubu čiji je vlasnik Marinikin stranački drug (ne kaže naziv kluba, ne kaže ime vlasnika), kroz četiri ugovora dala skoro milion dinara u periodu od 2013. do 2016. godine. I tu Sušec poteže krunski argument: u objektu na čijoj adresi je fitnes klub prijavljen, nema ni teretane, a kamoli sale za fitnes! E, moj Željko, pa ni na adresi na kojoj su prijavljeni auto-moto klubovi tvog stranačkog druga i kolege narodnog poslanika Dušana Borkovića ne postoji trkačka staza, čak ni karting pista, pa ti to nije smetalo da mu prošle godine vi naprednjaci date milion evra naših para, a ove godine već 58,7 miliona dinara, dakle pola miliona evra!

Ali Sušecu to nije bilo dovoljno, nego se, u nastavku poslužio starim i oprobanim udbaškim modelom: kad nemaš šta drugo i jače, posluži se samom Udbom, pa je postavio pitanje toj ustanovi koja se sada zove BIA: „Da li ova bezbednosna služba ima saznanja da poslanica Marinika Tepić ima ostvarene određene posredne i neposredne kontakte sa licima za koja postoji osnovana sumnja da sarađuju sa stranim službama i agentima stranih službi koji rade na rušenju poretka i destabilizaciji Republike Srbije?” Opa, znači tu smo: Marinika tebe pitanjem zašto suspendujete i uništavate državu (što je zaista akt veleizdaje), a ti Mariniki etiketu izdajice. Odavno je Staljin umro, staljinizam je, u naprednjačkoj verziji, življi nego ikad.

One Comment to: Staljinizam je, u naprednjačkoj verziji, življi nego ikad

Ostavi komentar

  • (not be published)