Novinari razgovarali o preduslovima za ozdravljenje svoje profesije

U redakciji lista „Libertatea” 14. maja je održana tribina o etičkom kodeksu novinara na kojoj su govorili članovi Komisije za žalbe Saveta za štampu Tamara Skroza i Petar Jeremić

Objavljeno 16.05.2018.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 8 mins

Medijska manipulacija u srpskom novinarstvu, potpomognuta naporima naše napredne vlasti, postala je neetički mejnstrim. Posledice ove neintelektualne pošasti su katastrofalne, kako za samu profesiju, tako i za društvo uopšte. Naravno, ruke su uprljali i sami esnafisti. Niko nije nevin. Novinari su ipak najveći krivci jer je većina prihvatila nasilje nestruke političkih idi(j)ota i nove tašna-mašna poslovne elite koja je zakupila medije i zatrovala medijski etar na određeno vreme iz poslovnog hira ili promoćurne domišljatosti. Izmakli su se i ostavili medijski prostor da ga svakodnevno siluju „novinarske gromade” opskurnim informacijama zarad nekog ćara. Odbačan je kodeks profesije. I to je fakat – bolan, ali fakat. Upravo je to gaženje i onanisanje lobotomiranih politikanata, kvazi žurnalista, botova, medijskih eksperata nad večnim novinarskim zakonima bio povod da se u našem gradu, 14. maja, u prostorijama redakcije lista „Libertatea”, okupe ostaci raspalog pančevačkog novinarstva – lokalni novinari i urednici slobodnih medija i medijskih kuća i članovi Komisije za žalbe Saveta za štampu – Petar Jeremić i Tamara Skrozza. Učesnici su tokom dvočasovnog druženja razgovarali o trenutnom stupnju profesionalizma u posrnuloj medijskoj branši. Moderatori okruglog stola bili su Niku Čobanu i Valentin Mik, novinari „Libartatee”.

Teorija kaže da glavni principi ponašanja svakog novinara treba da bude kodeks redakcije i načela Kodeksa novinara Srbije. O tome u kojoj meri su pravila našeg domaćeg kodeksa kompatibilna sa ostalim etičkim poveljama velikih svetskih medijskih kuća i u kakvim situacijama se on najviše primenjuje, govorila je Tamara Skrozza.

Sleva: Skrozza, Mitkovska, Čobanu, Predić Marjanov

– Sve civilizovane države u svetu imaju vlastite kodekse novinara i koji su vrlo precizno i dobro sastavljeni. Poseban slučaj su velike svetske novine koje imaju globalan uticaj i koje svoje kodekse sastavljaju temeljeno do tančina. Kodeks koji mi u Srbiji imamo je urađen po ugledu na evropske, ali je prilagođen standardu naše zemlje. Moram priznati da nije toliko temeljan. Njegova funkcija je da novinari usvajanjem opštih načela novinarske etike budu osposobljeni da prevaziđu određene sutuacije i otklone profesionalne nedoumice – zaključila je novinarka Skrozza.

Ona smatra da se Savet za štampu i Komisija za žalbe, kao organ te organizacije, suočavaju s problemom delovanja, odnosno, da je korektivna funkcija ovog tela minimalizovana – negov prostor za delovanje je sužen odsustvom ovlašćenja. Prema Skrozinim rečima, pravila ponašanja novinara nisu striktno zakonski obavezujuća i pojedini mediji takvo stanje koriste za manipulaciju. To dovodi do konstantnog povećanja prekršaja i sve većeg broja žalbi na rad novinara. Kao vid edukacije novinara o odgovornosti, Skrozza navodi ciljane akcije: organizovanje stručnih tribina. Pored toga, smatra da je neophodno da sami novinari i šira javnost prihvate nadležnosti Saveta za štampu. Kako je rekla, postoji mnogo kritika koje su upućene na rad ovog stručnog tela. Savet za štampu se optužuje da njegovo delovanje ne daje konkretne rezultate, ali Skrozza napominje da građani moraju da razumeju da su Savetu ruke vezane u pojedinim situacijama – kada Komisija za žalbe, po prijavi, odluči da je neki medij prekršio Kodeks novinara, medij ima obavezu da tu odluku objavi samo ukoliko je prihvatio nadležnost Saveta za štampu. Skrozza je slikovito opisala to posrnuće srpskog novinarstva – u našoj zemlji raste broj prekršaja na osnovu kršenja novinarske etike i, od 2014. do danas, registrovan je dramatičan porast, sa jedne hiljade na pet hiljada prijava, što jasno govori o aktuelnom stanju novinarstva u našoj državi.

S druge strane, prihvatanje nadležnosti i autoriteta Saveta za štampu obavezuje novinare na određeni standard:

– To neće doneti nikakvo povećanje profita medijskoj kući, ali će u očima mećunarodnih i pojedinih domaćih listova podići profesionalni renome i uvećaće poverenje građanstva – istakao je u svom obraćanju pančevačkim novinarima Petar Jeremić, član Komisije za žalbe, koji je u nastavku svog izlaganja učesnicima skupa obznanio principe rada same organizacije kojoj pripada.

Poštovanje Kodeksa je sveta obaveza novinara

– Sam nastanak Saveta za štampu je posledica pomirenja NUNS-a i UNS-a koji se desio 2006. godine nakon burnih perioda 90-ih u kojima su sudovi časti određivali etičke standarde. Kako bi se ti standardi modernizovali Savet je model rada preuzeo iz Norveške, kao zemlje sa velikim iskustvom u slobodi izražavanja. Konstitutivni organi su po tom principu organizovani da novinska udruženja NUNS i UNS imaju po dva člana, udruženja izdavača četiri (tri iz Asocijacije medija i jedan iz Lokal press-a) a tri su predstavnici javnosti, najčešće iz ciivlnog sektora. Ono što dodatno daje kredibilitet je to što odluke donete na sednicama moraju da dobiju dve trećine glasova i time se otklanja mogućnost manipulisanja u samom Savetu – objasnio je Jeremić. On smatra da se pojavom internet komunikacije povećala odgovornost medija.

– Sve što se danas napiše, zahvaljujući socijalnim mrežama i internetu, ostaje zauvek arhivirano i do te arhive može da dođe svako u bilo kom trenutku. Novinari moraju da shvate da sloboda izražavanja donosi neverovatnu odgovornost, jer se greškom, slučajnom ili namernom, može uništit nečiji život – upozorio je učesnike Petar Jeremić.

Lokalni novinari, u razgovoru sa predstavnicima Komisije za žalbe, su istakli da nema saradnje, ni solidarnosti među medijima u gradu. Ukazali su i na problem raspodele novca namenjenog za informisanje građana na lokalu – medijske organizacije i kuće, koje su prorežimski nastrojene, pobeđuju na konkursima i prisvajaju novac poreskih obveznika. Skrozza i Jeremić su upoznali pančevačke novinare da problemi sa kojima se suočavaju mediji u Pančevu nisu jedinstveni i da su oni itekako prisutni i u ostatku države. Opšti zaključak ovog okruglog stola o sudbini medija jeste da vlast primenjuje mehanizam nametanja prisilnog izveštavanja, da pokušava na različite načine da unese razdor između kritičkih medija i da je veoma važno da se zdrave medijske organizacije i grupacije prepoznaju, međusobno podrže i udruže – to je preduslov za ozdravljenje celokupnog novinarstva u Srbiji.

Ostavi komentar

  • (not be published)