Tribina „Zašto kažeš ljubav, a misliš na rat” – o našoj stvarnosti, istoriji i činjenici da ćutnja, neznanje i mržnja donose najviše štete našem društvu – održana je prošle nedelje u Sinhro habu
Noseći 15.02.2024.

Kakvu mi to istoriju učimo ili smo učili u osnovnim i srednjim školama? Kakva je uloga filma u ohrabrivanju desničarskih narativa i negovanju istorijskog revizionizma, i kako film može da „radi” u interesu javnosti?

Promišljajući našu stvarnost i kulturu nasilja, odgovore na ova pitanja dali su istoričarka Dubravka Stojanović, reditelji Ognjen Glavonić i Srdan Golubović, kao i moderatorka programa Tamara Marković 14. februara u Sinhro habu u Pančevu. Javni razgovor „Zašto kažeš ljubav, a misliš na rat”, koji je organizovalo Udruženje KROKODIL, pripada seriji istoimenih razgovora u okviru kojih javne ličnosti pričaju o  mnogobrojnim vidovima nasilja u našem društvu i  skrivenim uticajima koji dovode do raznovrsnih oblika agresije.

I ovaj razgovor u Pančevu, kome su većim delom i aktivno prisustvovali učenici i profesori Gimnazije „Uroš Predić”, oslanjao se na istraživanje koje je kroz različite forme pokušalo da detektuje kako percipiramo nasilje i primećujemo li njegov porast. U fokusu studije našli su se stavovi građanstva o važnim društvenim problemima, agresija u društvu i njen porast, ali i mrziteljski  grafiti, murali i stensili kojih je sve više.

Šta je stvarna istorija

– Ono što nas zapljuskuje svakodnevno – od gradskih zidova preko filmova i televizijskih serija, preko javnog govora o istoriji i, nažalost, škola – jeste javna interpretacija prošlosti koja skoro da nema nikakve veze s rezultatima istorijske nauke. S različitih strana primamo neka saznanja o prošlosti, i to vrlo raznolika i suprotna – rekla je Dubravka Stojanović.

Više od 30 godina naša poznata istoričarka bavi se analizom udžbenika iz istorije iliti „knjigama o prošlosti s pečatom države”, ulazeći u srž problema izvora nasilja u društvu i pitanje šta se ovde plasira kao dominantna istina. Zapravo, bavi…

Otvoreni poziv

Napisao/la:

Prvi deo teksta možete pročitati ovde

Posle „No 1”, koji je „povukao nogu”, 1981. godine su otvoreni „Marino” u Ulici Ive Lole Ribara, „Kaktus” u Lenjinovoj, „Kupe” u Braće Jovanovića i „Mali Beograd” na početku Zmaj Jovine koji je jedini od ovih kafića, imao i lepo uređenu galeriju. Par godina kasnije počeli su da rade „Lesendro” u podrumu, preko puta „Ristića” u Dimitrija Tucovića i „Jež” pored „Katarke”, u istoj ulici. I kao što smo nekada kafane zvali po šefovima sala i poznatim konobarima, tako smo i sada kafiće nazivali po imenima i nadimcima njihovih vlasnika. Niko nije govorio da ide u „Kaktus”, već kod Ace Cancare, malo ko je znao da se „Monstrum” u stvari zove, po prezimenu vlasnika, „Marino”, išli smo na piće kod Kojketa, Duleta, Pajkana. Vlasnika „Malog Beograda” u koji su dolazili malo stariji gosti, starog boema i šereta Boru, svi su u gradu znali po nadimku, koji baš i nije bio najprikladniji za jednog ugostitelja.

Godine 1984. izvedena je rekonstrukcija užeg centra grada, tako da su zasijali novim sjajem tek popločani trg ispred Opštine, Gradski park, Njegoševa, Korzo, Sokače. Tada je izgrađen Tamiški kej i renoviran Dom kulture, kada se neki genije dosetio da u sali sruši čuveni balkon, po kome je ovaj prostor do tada, bio prepoznatljiv. Nekada kaldrmisana i mračna Njegoševa od koje su prolaznici pomalo zazirali, sada je odjednom, sa novim pločnikom…

Izbori u Beogradu će biti ponovljeni. Zato što je koaliciji „SRBIJA PROTIV NASILJA” oteta pobeda!
Tamara Maksić | mart 12th, 2024
Danas je 8. mart, ali u atmosferi sveopšteg propadanja demokratskih i humanih vrednosti kojima je
Isidora Tornjanski | mart 8th, 2024
Osnovni sud u Smederevu proglasio je krivim N. K. (31) za krivično delo falsifikovanja isprave.
Slobodan Dukić | mart 8th, 2024
Kao rođeni Pančevac, sa svojim gradom prošao sam kroz sve promene istog, od svojih prvih
Jovan Ciculj | mart 4th, 2024

Rašamon

Fotografija dana

18.03.2024. Čest postsubotnjenoćni prizor

RAD NAŠEG SAJTA PODRŽAVA