Plagijat

Objavljeno 14.07.2018.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 6 mins

Pre petnaest godina napravio sam karikaturu. Ona je prekjuče nagrađena na jednom konkursu.

Nagrađeni autor doduše nisam ja, ali… svašta se dešava… Bože moj, ovo je zemlja čuda.

Ma ne, ne, kakvo čudo. Nešto tu nije u redu.

Neočekivano, čovek je tako iz nekog banalnog razloga nateran da preispituje sopstvenu prošlost. Morao sam sebi da dokazujem autorstvo. Bio sam zbunjen, nisam očekivao ovakvu pažnju pa nagradu za rad na koji sam skoro i zaboravio. Posle toliko vremena nisam bio siguran ni da li je taj crtež izgledao kao ovaj aktuelni, nagrađeni. Prekopao sam ličnu arhivu i pronašao taj stari crtež, potpis sa mojim imenom i prezimenom i isečak iz nekih lokalnih novina sa tom, objavljenom karikaturom. I to je bilo u redu. Nije to bila nikakva izuzetna karikatura, ništa posebno. Takvih ima onoliko, svakog dana ih štancuju u raznim medijima i ima puno sličnih. To je verovatno i dovelo do ove pometnje i dileme. Pometnju je stvorio žiri nagrađujući jedan sasvim običan rad koji se ni po čemu nije izdvajao u moru prosečnih. Znam zato što sam i ja učestvovao na tom konkursu sa novim radovima od kojih su neki i izloženi, a jedan stari rad je eto, dobio nagradu. Samo što je ispod crteža stajalo neko drugo ime.

Kažem ja tamo nekom na toj izložbi kako mi se čini da sam nagrađeni crtež već negde video, a „tamo neko” mi uzvrati ubedljivim poricanjem mog utiska i sećanja. Prisetim se da sam i sam imao slično iskustvo kada sam uradio jednom davno odličan crtež, spremio se da odem do grada i odnesem ga u redakciju, a onda doživeo šok. Obučem se ja tako, sednem za sto da doručkujem i usput prelistam ćaletove novine, kad tamo na udarnom mestu uz uvodnik, karikatura potpuno ista kao moja samo izvedena u drugoj tehnici i prenesena iz nekih američkih novina za koje nisam znao ni da postoje. I šta ću, završim doručak, presvučem se, vratim auto u garažu, pocepam crtež i skuvam kafu. Toliko o pometnji, jer ko ima pravo da sumnja u ispravnost kriterijuma i izbor žirija. A eto, desio se i fenomen da se na različitim stranama sveta pojave istovetne ideje pa što ne bi i ovde na nekoliko kilometara razdaljine.

Mnogo opasnija je bila dilema koju je izazvalo ubedljivo poricanje kolege na izložbi. On je time pojasnio autorstvo crteža koji je nagrađen i izložen i ispred kojeg smo stajali i polemisali. Ali, šta je sa onim starim crtežom? Ko je autor? Crtež stvarno postoji, istovetan je nagrađenom. Neko ga je nacrtao, realizovao ideju. Stojim tako u toj galeriji ispred crteža koji su uradila dva različita čoveka, jedan nedavno i jedan pre petnaest godina i pri tom je jedan nagrađen, a drugom se ne priznaje ni to staro, zaboravljeno autorstvo. Da li bi bilo pošteno da bar podelimo tu nagradu? Ako se drugi, noviji autor slaže i ako on priznaje moje autorstvo? Ja njegovo priznajem. On je stvarno to nacrtao, a to što sam i ja istu stvar uradio malo ranije, to bi moglo i drugačije da se zove ali nema veze, ja sam za kompromis.

Ali… da li sam to stvarno bio ja i da li sam sada ovo ja, onaj koji je to nacrtao i zakuvao celu čorbu ili neko drugi. To je tako davno bilo, a ja baš ne znam ni šta sam doručkovao pa kako da budem siguran da sam ja to nacrtao? Tu je počeo da gricka onaj crv sumnje.

Eto, sada ne smem ni u ogledalo da se pogledam. Ko zna koga ću ugledati. I šta da radim ako ne ugledam sebe.

Ni lična dokumenta više ne gledam iz istog razloga.

Diplomu ne smem da vadim iz fioke… ko zna koje ime je na njoj. A i inače je nisam izvadio već dvadeset godina. I šta će mi. A možda i nisam išao u školu?

Nedavno sam zamenio staru ličnu kartu i pasoš, ali nisam ni pogledao sliku i ime na dokumentima. Zašto i da sumnjam. Verujem u svoju državu, ona ne bi dopustila tako grube greške. Ili krađe. Jer, poverenje u sistem temelj je sistema.

Da, i novine vole da pišu o problemu koji je mene preko noći zadesio. Ali mislim da to rade zato što novinari i urednici vole aktuelne zvučne izraze kao: plagijat, surogat, supstitucija, senzacija, ekskluzivnost, eksplozivnost i sl. Bogat je ovo jezik.

A i koji me je đavo terao da nacrtam tu karikaturu.

Sad će čoveka ni krivog ni dužnog da optuže za plagijat.

Ostavi komentar

  • (not be published)