Još jedna nedelja nadanja

Objavljeno 09.07.2017.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 12 mins

Nedelja, 2. jul 2017. godine

Spavala sam duže nego obično jer sam prethodnih dva dana i dve noći slavila – rođendan.

Prethodna nedelja mi je bila naporna, završivši brojne obaveze zaslužila sam dan odmora.

Ustala sam, sredila radni sto uživajući u mirisu ruža koje su ga krasile. Odvojila sam knjige za prodaju i među brojnim papirima našla svoju kucanu, četvorostranu biografiju. Zanimljivo je bilo čitati je, te napraviti osvrt na svoj dosadašnji život.

Pročitala sam par online portala kako bih se informisala o novina dešavanjima. Kao i svaki dan zatim sam posetila svoje naloge na društvenim mrežama što je rezultiralo podužom, besciljnom raspravom na tviteru.

Nakon popodnevnog odmora sam dobila poruku od organizatora inicijative SPIKA, kojom su me zamolili da pitam predsednika stranke da da intervju za njih. Rekao je da mu se jave kad budu u Beogradu i oni su se obradovali.

Uveče sam izašla u „Poco Loco” na kolače i vino sa jako dragom drugaricom. Podsetila me je koliko je moj život ispunjen jer su oko mene ljudi koji me vole i koje ja volim.

Ponedeljak, 3. jul 2017. godine

Ustala sam rano, otišla do notara, a zatim na Matematički fakultet. Matematika je moja prva ljubav, ne bih mogla da zamislim život bez nje. Naravno na tom putu sam opstala zahvaljujući odličnoj učiteljici i profesorkama u osnovnoj i srednjoj školi.

Zatim sam se našla sa drugom iz NOVE stranke, seli smo na kafu

Ostali smo par sati, sa njim uvek ima mnogo tema koje se same otvaraju. U nekim stvarima se ne slažemo. Ja sam često sklona idealizaciji pa možda i grešim, ali za sad to ne uviđam, te verujem da sam ja u pravu. Kad nekog poštujete, cenite, nekom se divite… Imate samo reči hvale. Pak, svi smo od krvi i mesa, svi grešimo, ali je sjajno uvideti greške, a zatim raditi što više možeš zarad najvećeg mogućeg dobra. Lep je osećaj osećati da si na ispravnom putu. Kvalitet nema veze sa kvantitetom. Dok god su tri krupna čoveka bez obrazovanja nadmoćnija u odnosu na dr nauka ovako će i biti.

Nakon toga je trebalo da se nađem sa mojim „kuke i motike” prijateljem. On me je, onomad, kad su me pozivali redom iz dosta stranaka kod sebe, pozvao da budem poverenica za Pančevo Levici Srbije. Sve pozive redom sam mogla odbiti, jer uvek sam bila opredeljena ka Novoj kao jedinoj doslednoj, sa vrednim ljudima, nasleđem Đinđićevih ideja, sa puno hrabrih, inteligentnih ljudi… te poziv u Novu nisam mogla odbiti. No, sa tim prijateljem se nisam videla, kasno se vratio, a ja sam otišla u „Kupe”.

U „Kupeu” se okupilo nas par, jeli smo sladoled tortu, pomfrit, šalili se kako osnivamo pokret za jedinstveno Pančevo, smejali, pili… Tu je uvek pozitivna atmosfera. O radnicima, a pogotovo o gazdi „Kupea”, Dušku Kneževiću imam samo reči hvale. To su ljudi.

Kod kuće nisam mogla da spavam, muzika u „Kuli” je divljala. Više ne samo da je vikendom iznad svih granica dozvoljenog nego su počeli i radnim danima. Pod izgovorom da imaju posebne dozvole. Nakon više poziva policiji oko 1 i 20 su došli, ušli, izašli, a muzika se nije prekidala do navršenih dva sata iza ponoći. Kažu mi da se ne zameram, da je vlasnik Tihomir opasan čovek, a i da je to borba sa vetrenjačama.

Besna, zaspala sam tek oko četiri sata.

Utorak, 4. jul 2017. godine

Jutro sam počela divnom irslom kafom i raspravom na društvenim mrežama.

Nakon toga sam uradila trbušnjake, leto je, moram malo da se vratim u formu. Od kada sam izbačena iz fleks fitness kluba Milana Kostića (zbog odlaska na proteste, prvih redova, deljenja transparenata, pravljenja eventa na FB…) otišla sam svega par puta u „Sunce”.

Krećem za Beograd.

U Beogradu sam se našla sa jako pozitivnom i simpatičnom devojkom iz inicijative SPIKA. Već pozitivno mišljenje o njoj je postalo još pozitivnije kada smo pomenule temu kako je čovek, ako se čovekom može nazvati beskrupulozni višećelijski organizam, za ismevanje iskoristio saobraćajnu nesreću, na najbrutalniji način, jezivo. Posledice nesreće su bile veoma teške, a u istoj je druga osoba poginula. Toj devojci, iz SPIKE su krenule suze. Tu me je potpuno kupila, šta ću, padam na emotivnu stranu kod ljudi.

Nakon toga smo išli sa mojim drugom iz NOVE, i njenim iz SPIKE u CZKD na tribinu „Šta to smrdi oko deponije u Vinči”, a koju je organizovala inicijativa NDM BGD.

Nakon tribine smo otišli nas četvoro u kafić, te sam kući stigla veoma kasno.

Sreda, 5. jul 2017. godine

Danas putujem u Niš, nikad ranije nisam bila tamo i moram priznati osećam blago treperenje u grudima što ću videti taj divni grad.

Put je bio prilično naporan, tri i po sata na + 35°, bez klime, a pritom mi se spavalo.

Po dolasku sam prošetala obalom Nišave, zanesena prirodom. Volim obale reka. Jako volim i moj Tamiš.

Centar je jako lep, snažan utisak mi je ostavila činjenica da sam u celom centru videla dva, tri nalepljena letka AV-a, a dok hodam u mom Pančevu ne uspem da pređem pet metara a da ne naiđem na koji.

Još neki utisak mi je da kućice za ptice zapravo stoje na drveću. Nisu skidane, lomljene… Gradska bašta je prelepa.

Ima puno pozitivne energije, osećate se oporavljeno.

Pila sam, u centru, nes kafu sa ukusom camparia i košta u pola manje od obične nes kafe u bilo kojem beogradskom kafiću. Ima i sa ukusom bejlisa, volela bih da sam i nju probala. Apelujem da se i u mom Pančevu prave. Evo, u „Amaretu”, na primer, tu imaju najrazličitijih ukusa, pa što ne bi i ovaj?

Zamajavam se sitnicama, a videla sam mnogo važnije stvari u Nišu. Jedna je spomenik borcima za oslobođenje grada Niša. Ne znam ni sama zašto kad nikakve veze nema, ali palo mi je napamet ono čuveno „Slobo iš, ne damo ti Niš”. Sad bih zamenila „Vučiću iš, ne damo ti Niš”.

Čekam bus za Pančevo.

Četvrtak, 6. jul 2017. godine

Videla sam se sa predobrom, pametnom ženom, mojom bivšom profesorkom srpskog iz gimnazije. Nisam je dugo videla, te smo imale o čemu da pričamo. Puno toga se desi za mesec, dva, a kamoli za dve-tri godine. Dva sata su mi proletela.

Zatim sam išla sa drugaricom u kupovinu, do Aviva, a onda kod dede na Strelište. Pre neki dan mu nije bilo dobro, ipak je preko 40 godina dijabetičar… Mnogo ga volim, mnogo i brinem. Moj deka. Sa njim sam učila sve školske predmete i on me je naučio da igram šah.

Došla sam kući, popila dve brušenje i legla, vodeći rasprave na tviteru. Drma me temperatura.

Poigrala sam se sa leminzima, trenutno ih imamo 14, ali 11 ćemo dati. Oni su male pufnice, glodarčići i zaista su preslatki. Kako piju, ližu sa prsta, jedu, kupaju, umivaju, penju, grickaju, ljube se, spavaju sklupčani jedni uz druge… Medeno!

Petak, 7. jul 2017. godine

Dugo sam spavala, udarila me je sunčanica juče.

Nakon buđenja sedela sam sa sestrom i leminzima, a posle ručka otišla za Beograd.

U centrali NOVE stranke smo imali edukaciju koju su držali prijatelji iz Inicijative mladih za ljudska prava, a na temu političkih partija i nevladinih organizacija i na temu javnih politika.

Koliko god ja liberalna bila smetalo mi je komentarisanje SPS-ovaca. Bilo je uvredljivo.

Posle smo nas četvoro otišli na piće, na večeru, a onda nas troje na još po jedno piće.

Veoma drage osobe. Sviđa mi se njihov način razmišljanja i prija mi u njihovom društvu.

Kući sam stigla oko jedan ujutru.

Subota, 8. jul 2017. godine

Dobar deo vremena sam izgubila na tviteru. Aspurd mi je da narodni poslanik SNS-a nema pametnija posla nego da tri sata raspravlja sa klinkom kao što sam ja, ne dajući ikakve argumente, a vređajući predsednika mnoje stranke. Smešan je. Zaista jeste. Ali je i bez trunke savesti. I za posmatranje.

Drugi deo dana sam provela u sređivanju kuće.

Sad prekucavam ove dane u računar, a zatim idem da se vidim sa drugaricom i sa drugom iz NOVE.

Možda posle odem do „Kupea”, sutra sigurno hoću. Treba i da zovem mlade članove NOVE iz Pančeva, red je da se skupimo i planiramo dalje aktivnosti. Sutra će takođe biti predstavljeno dualno obrazovanje koje od septembra uvodi u tri odeljenja naše Mašinske škole. Idem da im postavljam pitanja. Tačnije da ih izludim pitanjima, jer odgovore nemaju. Nema ništa pozitivno u pravljenju jeftine radne snage od dece…

Mnogo hejtujem, znam, ali samo želim bolje uređenje za sve nas. Želim da moji vršnjaci ostanu u Srbiji.

Autorka je buntovnica, članica NOVE stranke, matematičarka, pesnikinja i veliki sanjar

Ostavi komentar

  • (not be published)