Ja Jesam.

Objavljeno 03.10.2021.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 12 mins

Nedelja, 26. septembar 2021. godine – Lignje iz Panonskog mora

Lenji dan. Lenja ja. Hajde da budemo lenje zajedno, kaže mi. Prihvatam. Meškoljim se, malo, tek dovoljno da se zaželim sunca. I lepog dana. Onog što ne čeka, što nije lenj, što prolazi brzo kao život. Pronađi mustru za danas. Ispleti nešto što ćes poželeti da nosiš i u ponedeljak, rekoh sebi. Ustajem.
Nedelja je sve samo ne lenja.
Pijaca.
Domaća jaja.
„Jesu li zaista domaća?”, pitam.
„Pa, znate, sada je sve sa farme…”
Kupujem.
Boljih nema(m).
Sunce me mazi… i ja sam srećna.
Gledam na sat, čekam prevoz… i radujem se Vojvodini.
Nedostaješ mi, mislim, dok se radujem, dok iščekujem.
Nedostaješ mi, Vojvodino.
Zemun, pa kako to može biti u Vojvodini kada je deo Beograda, kažu neznalice. Zakorači, pogledaj oko sebe, pa kada se u Zemunu nađeš, promisli. Ako ti duša, Vojvođanine, ne kaže da si blizu kuće, onda si izgubljen… izgubljen u koka-kola kulturi ove blede i brze današnjice.
I možda nikada nećeš naći svoj put. No, ne mari… ne danas. Danas se radujem. Danas sam srećna. Misliću o Tebi sutra.
U Vojvodini, a jedemo lignje. Drugarka moja pravi mi društvo, prevashodno u filozofiranju, a onda u jelu i piću. I tako, premećući jedna drugoj misli, zaključismo dan, ali ne i razgovor. Jedva čekam sutra. Svaki dan je naš. Radne i slobodne dane, mi provodimo zajedno. Nastavićemo.

Pevali su, danas….

Ponedeljak, 27. septembar 2021. godine – Prošetaj mojim sokakom…

Ma ne zanima me. Inače volim ponedeljke. Ali ovaj me APSOLUTNO n.e. z.a.n.i.m.a. Otkud velika slova, pitam se. Ovaj ponedeljak to iziskuje. Tmuran je. Sumoran. Umoran. Ili sam umorna ja. Ne sviđam se sebi ovakva. Hoću polet one lenje nedelje. Sada shvatam da uopšte nije bila lenja. I hoću opet. Derište u meni vrišti. Adrijana kaže: „Ne gledaj, ne osećaj, već se potrudi. Zanemari. Sve. što. ti. smeta. Sve. što. bi. da. menjaš. Promeni se ti.”
I tako ne odoh na posao. Rad od kuće, kao lek.
I on.
Radismo zajedno.
Radosni zajedno.
Moderno doba.
Ljubav i posao u doba korone.
Moje 2u1.
I tako pobedismo ponedeljak.

Utorak, 28. septembar 2021. godine – Deficit

Udahni. Diši. Nastavi da dišeš. Sulud savet, ljutnuh se. Jer ko ne diše, taj ne živi. Svi dišemo.
Tačno. Ali koliko duboko? Koliko žustro? Predani li smo dahu kao pas svom gospodaru? Jer ne zaluđujte se, dah je naš gospodar.
Plešeš li u njegovom ritmu? Ili želiš da ga podjarmiš? Ili nemaš kud? Unezveren, dok lutaš, od zadatka do zadatka, preživljavajući dok pokušavaš da živiš. Dišeš li? I dišeš li duboko?
Ja, često, ne… A mislim da živim.
E, to je moj utorak.

Je li tvoj, koji god da je dan u nedelji, takav, ponekad?

Sreda, 29. septembar 2021. godine – Saće

Neću. Neću sredu. Ali hoću izazov. Izazovi meni uvek sredom dolaze. Sreda je oduvek prema meni bila naročito velikodušna. Hvala joj. Sve prihvatam. Samo nju ne.
I tako dođe moj najteži i najzauzetiji dan u nedelji.
I ja treba svoje bitke da vojujem.
Eh, da je samo sreda…
Ali ja to volim. Zašto se onda bunim? Nejasno mi je i dan-danas. A naročito sredom.
Sreda bi, baš zato, trebalo da bude moj omiljeni dan.
Uveče ću, znam, u pobedi da uživam.
A danju? Danju sam pčelica zujalica u potrazi za polenom. Već večeras, on postaće med. Mnogo jednostavnije i brže no u prirodi, zar ne? Što se onda buniš, busaš, žališ, samoj sebi, pitam se.
Ne znam.
Ne znam.
Perfekcionizam.
Nema šta drugo.
Preterana potreba za (samo)dokazivanjem.
I ove srede dokazala sam se, pred klijentima, pred Denom. Pred sobom.
I mogu da potapšem sebe po ramenu. Do sledeće srede, ma, do sutra. Ako iskrsne neki problem, neka zbrka.
Zašto mi je posao toliko bitan?
Pitam se dok mi umor kapke obara.

Ni kada sam odmorna, odgovora nemam.
Zadovoljava li me odgovor da to volim?
Da je to moj vazduh?
Da ja tako dišem?

Logično je i lako, čak i kada je teško.
Moj nagon, moja ljubav i moj spas.
Moj posao. Moj cilj.
Uvek ostvariv.

Četvrtak, 30. septembar 2021. godine – Prekoputa

I danas radimo zajedno. Volim njegov pogled, njegov osmeh s preke strane stola. Smiruje me i razgali. Danas sam osa. Pčele su prevaziđene. Osioni mejlovi, a opet uljudni, informativni, puni elana. Pozivaju na saglasnost. Svim klijentima poručujem. Pristanite. Na uslove, sugestije, na savete. Neki odbijaju. Ne mari. Susrešćemo se, razumećete, usaglasićete se sa načelima firme kada sve nejasnoće pojasnim.
Ne uznemirujete me. Dokle god me oke prekoputa bodre, a da to ni ne znaju, ja sam snažna.
Doduše, ja bodrim samu sebe, prenuh se. Nisu one uzrok, nisu one razlog, mozda tek katalizator. Ali su tu. I to nema cenu.
Sve ostale usluge se daju naplatiti. Samo ljubav ne.
#večitiromantik
Only when you’re gone and away…

Petak, 1. oktobar 2021. godine – Fer-plej

Ovo je moj dan. Žmirkam, dok se budim, dok srce zjapi. Grlim te. Grlim vas sve. Sunce me bodri. I vikend što stiže. Ne još, ne još. Kako je lako ustati kada znaš da te nešto lepo čeka. Na uranak spreman, pobede željan…
Zastajem, u iskoraku.
Otkud tolika žeđ za pobedom? Otkud ta reč? Otkud taj cilj?
Svi želimo da pobedimo, kažem sebi. U svemu što radimo, način na koji delamo, na koji mislimo, put je do pobede naše. Je li to egocentricno? Ili je samo nužno?
Nagon za samoočuvanjem. Odbrambeni mehanizam. Ofanzivni pristup. Bolje sprečiti nego lečiti.
Ako se ne upustiš u igru, ako ne zaigraš taj ples, kako ćeš pobediti?
A nije li to cilj, prikriveni i otkriveni, svesna i nesvesna naša težnja, da budemo najbolji, da briljiramo?
I nema ništa loše u tome. Ukoliko ne ozledimo nikoga svesno. Ako igramo čisto. Ako smo fer. Ako smo ljudi.
Saosećam sa tobom. Sa tvojim bolom. Razumem tvoju istinu, čak i kada nije moja. Prigrliću te, posle bitke, ako izgubiš. Prigrliću te i ako ja izgubim. Tim pre. Pobediću svoj povređeni ego. Znam da mogu. Ne bi bio prvi put.
Jer te, dušo Božja, takvu, nesavršenu, u ovom trenutku bolju, ja volim.

Subota, 2. oktobar 2021. godine – Džin

Subota je danas nova nedelja. Svaki dan može biti izlet, u prirodu, u druženje, u lepo. Ne mislim na sebe, danas. Ni na tebe. Mislim na nas. Na sve nas koji ćemo deliti iskustvo, van Beograda, van sveta, van vremena. Vreme danas staje. U duhu nedelje. Počeli smo lenjo, a nismo bili lenji. Završićemo nedelju na isti način.
Džin, naš Zločin i kazan. Od naredne godine svima dostupan. Danas, samo pozvanima.
Gostujemo ukusu, mirisu, pa čak i dodiru. Prosijava kroz plastične čaše, trud, znanje, vaša duša. Vas koji ste mi pokazali da ipak volim da pijem džin. Samo do sada nisam probala onaj pravi.
I tako je sve, u životu. Znaš li šta voliš? Da, ali tek kada to okusiš. Možeš (misliti) da znaš šta zeliš, ali da li zaista znaš? Ne dok ne probaš. I nastaviš da degustiraš. Dok ne izgustiraš. Ako i dalje smatraš da baš to želiš, čak i kada ti je malo dosadilo, onda si na pravom putu… do otkrivanja magije navike.
Navika može biti dobra ili loša. I jednu i drugu volimo, jer je naša. Jer nam je za srce prirasla. Ti znaš. Znaš šta ti godi. Znaš šta je bolje. Loše ti je? Promeni. Lako je reći, kazu. Moguće je. Mnogi su uspeli. Zavoli lepo. Zavoli ono dobro po tebe. Zagrli ono što ti dušu greje. Zagrli onog koji grli tebe. Moja je omiljena reč, neki bi rekli, upravo je –reciprocitet.
Zato uživaj, prepusti se, ne preispituj. Ne odbijaj ono što ti prija. Slavi to što ti je uzvraćeno.
I tako, jedino tako, kroz druge i pomoću drugih, ti ćeš prigrliti sebe.
Zapamti samo. Prvi i osnovni korak je – da voliš sebe.

Ako ne volim nesavršenog sebe, a kako ću zavoleti nesavršenog tebe?

Koliko sutra, sve će se promeniti. Možda.
I ti, i ja.
I ništa više neće biti isto.
Ne mari.

Jer sutra je novi dan.

Autorka radi, piše, slika, voli. Raduje se i ponekad nervira, bez razloga, kažu. Smatra da je svako osećanje dobrodošlo. Prijatno ili neprijatno. Tako saznaje.

PRETHODNI ČLANAK

NAREDNI ČLANAK

Ostavi komentar

  • (not be published)