Broj jedan

Ništa ja ne znam, meni su samo rekli da zaokružim broj jedan

Objavljeno 05.06.2024.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 6 mins

Iza nas su još jedni izbori u Opštini Kovačica. Na 21 biračko mesto, od 20.998 građana ove opštine izašlo je 9.885 glasača (47,08%). Dosadašnja vladajuća koalicija, Lista Aleksandar Vučić – Kovačica sutra (SNS, SPS i SRS) osvojila je 6.480 glasova (65,36%), Ujedinjena opozicija Opštine Kovačica – BIRAM BORBU (DS, LSV i NPS) zadobila je poverenje 2.699 glasača (27,33%) dok je Savez vojvođanskih Mađara dobio 392 (3,97%) glasova. Tako će u lokalni parlament ući 20 odbornika iz dosadašnje vladajuće koalicije, osam odbornika opozicije i jedan odbornik iz redova SVM-a.

Gledajući pojedinačno, vladajuća koalicija je ostvarila pobedu u svim naseljenim mestima. Najtesnije je bilo u Padini (48,5% prema 50,4%) i Kovačici (51,4% prema 47,4%). Najubedljiviju pobedu naprednjacima, socijalistima i radikalima donela je Crepaja sa čak 89,8% glasova, mada su Uzdin i Samoš blizu sa 86% glasova za Listu Aleksandar Vučić – Kovačica sutra. Sve u svemu, ovu malu južnobanatsku opštinu čekaju još četiri godine pod upravom Srpske napredne stranke, Socijalističke partije Srbije i Srpske radikalne stranke.

Te nedelje uveče, po zatvaranju biračkih mesta, brzo su pročitani i sabrani glasovi građana. Već nešto pre devet, skoro svi rezultati su bili obrađeni i sve je bilo jasno. Kao neki znak sa neba, vreme je nad Kovačicom počelo da se menja, počela je grmljavina koja je u noćnim satima donela obilnu kišu.

Kada su se u ponedeljak slegli utisci, moglo se zaključiti da zaista niko nije očekivao baš ovakve rezultate. Opozicija je ozbiljno podbacila. Uprkos ujedinjenju svih snaga i uprkos činjenice da na glasačkom listiću nije bilo lažnih listi pa se jasno znalo ko je ko, građani su ipak masovno odabrali status kvo i poklonili su svoje poverenje vladajućim strankama. Samo osam odbornika imaće tri opozicione stranke i jasno je da će u novom sazivu lokalnog parlamenta bili lako preglasavani, opstruisani i u skladu sa dosadašnjom praksom ignorisani od svih.

Vladajuće stranke takođe nemaju čemu da se posebno raduju. Na lokalu će i dalje biti kako odluče neke više instance, u samoj opštini će se malo toga rešavati i naselja će nastaviti da tavore očekujući da kapne negde nešto. Lokalni izbori kao da su naglasili sav besmisao u kojem se nalaze lokalne samouprave po Srbiji, jer se na njihovom nivou ništa ozbiljno a korisno ne može preduzeti. Naselje Samoš – koje uvek unisono i plebiscitarno glasa za SNS – još uvek ima neasfaltirane ulice; upadljivo pred izbore dovozi im se tucanik da njime prekriju blatnjave džade i sokake. Naselja Uzdin i Samoš nemaju nikakav javni prevoz do većih centara, napadno pred izbore im uvedu neki autobus ili kombi koji ubrzo prestane da saobraća (jer za to nema računa, inače bi javni prevoz postojao i bez predizborne kampanje). U Padini se već petu godinu rekonstruiše (ustvari renovira nakon požara) Dom kulture – i još uvek nije završen. U Crepaji se isto tako godinama gradi sportska hala, prošle godine za izbore je čak i otvorena, pa je za ove izbore bio predviđen dan otvorenih vrata za halu, ali ovaj sportski objekat koji se gradio tako dugo navodno još uvek nema upotrebnu dozvolu. Ovakvih primera je puno, devetu godinu, uz veliku podršku građana naše opštine, vlada SNS i mnogo toga je u ovoj opštini tek privremeno, nezavršeno, neregulisano, u VD stanju, sa svime se odugovlači, mnogo toga stoji… čeka se šta će stići „od gore”. A koliko je ovima gore bitna Kovačica vidi se i po tome što u Kovačicu čak ni za izbore ne dolaze ni predsednik, ni premijer, ni ministri, ni viši i značajniji funkcioneri vlasti… Kao da znaju nešto o Kovačici što mi ovde ne znamo.

A za svo to vreme, kroz debakl opozicije i kroz ubedljive pobede vlasti, vreme ide, ljudi stare i cela opština zamire. Ostaje pitanje koliko dugo sve ovo može da traje? Mala izlaznost na izborima 2. juna 2024. bila je uzrokovana i činjenicom da su mladi u većini izostali sa birališta. A starima se išlo po kućama, ili su dovoženi na glasačka mesta. Sede glave, teško pokretni, mnogi teško bolesni, neki već senilni, ti ljudi žive svoje dane uz stalno uključen televizor sa programom svedenim na RTV Pink ili Happy, na sluđivanje u punom gasu. Deca su im ogorčena i apatična, unuci rasuti po inostranstvu, Aleksandar Vučić im je sve što još imaju na svetu. Indikativan je zato bio primer jednog veoma starog glasača koji je – pomalo izgubljen u vremenu i prostoru – nemoćno pokazao glasački listić članovima odbora i zapitao ih, šta on sad treba da radi sa njime? Na sažaljivo čuđenje članova odbora odgovorio je samo: „Ništa ja ne znam, meni su samo rekli da zaokružim broj jedan”.

Ostavi komentar

  • (not be published)