Amazing Grace

Objavljeno 20.07.2018.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 3 mins

Da je festival Exit iz godine u godinu sve slabiji pokazuje i činjenica da je glavnu binu trećeg dana festivala posetio Bajaga. Ne piše uzalud u starom petrovaradinskom proročanstvu: „Ako vidiš da na glavnom stejdžu Bajaga nastupa, ti znaj da je festivalu došao kraj: 442 do Beograda”.

Bez obzira da li je njegova muzika više nego osrednja, neinventivna i šablonska, (a jeste) i samim tim što u svojoj dugogodišnjoj karijeri ima samo jedan pristojan album, od tolikih bina na Exitu, manjih i skrajnutijih, dovesti Bajagu da nastupa na glavnoj bini više je nego pogrešno.

Pogotovo što je planirano da bude festivalska „uvertira” za kraljicu večeri, jednu-jedinu, neponovljivu, kiborg-divu, ultra-živu legendu Grejs Džons. To je kao da vrhunsko vino pijete iz plastičnih čaša, nekako, prosto, ne ide. Pre Grejs može da nastupa neki ženski pandan (ako već mora sa ovih prostora) poput Slađane Milošević ili Josipe Lisac, a nikako neki plavi safir čiji su drugovi ko’biseri rasuti.

A Grejs je bila više od koncerta. Muzičko-vizuelni užitak koji je još jednom potvrdio zbog čega ona jeste velika, malo je reći zvezda, jer Grejs je galaksija. Njena energija i njena pojavnost kao da nisu ovozemaljske, njen glas je čudesan, snaga zadivljujuća, ona je urnebesno zabavna, intrigantna i njen nastup je spoj performansa, burleske, sajber-propovedi i intimne ispovesti.

Sve je u saglasju besprekorne uvežbanosti i eksperimentalne spontanosti. Uz svaku novu pesmu Grejs menja kostim, preuzimajući novi čudesni identitet koji slavi život sam i ono što je najčudesnije Grejs je dokaz kako su godine samo broj, a njoj je „tek” sedamdeset. Mada, da ne znate, rekli biste duplo manje.

Od malena sanjam da uživo čujem njen „Libertango”, poznatiji kao „I’ve seen that face before”, tu predivnu „najpariskiju” pesmu koja je srž lepote, uvrnosti i zanosa pariskog noćnog života. Kada bih pravila neku listu top10 pesama, „Libertango” bi bio pri vrhu liste. I najbolje kada uživo zvuči bolje nego što ste sanjali da će zvučati.

A najgore kada, hteli, ne hteli, čujete pored sebe vrlo mlade ljude koji se pitaju kakva je uopšte to muzika, jer te mlade osobe zapravo ni ne znaju ko je ta Grejs.

I sto posto slušaju Bajagu.

Imaju krvotok ko od benzina,
Nebo mastilo i mesec žut.

PRETHODNI ČLANAK

Ostavi komentar

  • (not be published)