Rollercoaster

Objavljeno 31.01.2021.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 15 mins

Nedelja, 24. januar 2021. godine

Najlepše „dobro jutro” je u nedelju. Kafica u pižamici, pretresli malo dnevnopolitičkofamilijarne stvari i akcija. Milan je već ugovorio matine u „Devetki” sa stalnom ekipom, a ja bih svašta nešto. Divan je dan i odmah mi proradi buvljački crv. Čeka me nedeljni ručak i raskićivanje jelke, ali nemam mira. Sedam na bicikl i jurim ka Buvljaku. A tamo blato, slaba ponuda i večiti strah da će mi neko ukrasti bicikl. Vrtim se oko nekih kutija sa svim i svačim i nehotice čujem deo telefonskog razgovora:

„Našla sam vam 65 razglednica. Staviću ih posle podne na sajt, pa mi javite ako vas nešto zanima”.

Razglednica! 65!

U tome je sva čarolija Buvljaka, stalna potraga za nekim skrivenim blagom, za nečim što želiš, a nema ga u prodavnici, za nečim što nisi ni znao da ti treba, a tu je, na zemlji, skriveno iza gomile „treša” i samo čeka da ga odneseš.

Ništa nisam našla – ali je bar bicikl tu. Ulećem u kuću i odmah se hvatam za šerpe, lonce i tiganje. Ugrađen mi je „čip” nedeljnog ručka; sve mora po redu, supa, rinflajš, pečenje i nema mi spasa. Danas kuvam i za Vladu i Isidoru, koji se uspešno bore sa koronom.

Dok se kuvaju ručkovi, skidam ukrase i lampice. Ovo je jedan od najtužnijih poslova u životu. Mogu da nađem ženu da mi pegla, da mi opere prozore, ali jelka čeka samo mene.

Željka nas je pozvala u pet sati na čuvenu Bojaninu pojačanu kafu i na još čuveniji „Popovićev” kesten pire. Malo o vakcini, malo o Sanjinim i Marininim đacima, malo o Neninom putu u Sarajevo. One ostaju, a ja žurim na sledeće druženje sa mojim kajakašicama. Nedostaje nam reka, pa se bodrimo, samo još malo, da odneradimo Sretenje, pa onda još tri puta na Buvljak i stiglo proleće. Sa reke, preko Anjine rerne i planova za skijanje, dođosmo do pitanja o odgovornosti, manipulaciji, strahu, zloupotrebi pozicije moći. Način na koji govorimo o problemu je različit, ali ne znači da ne osećamo isto. Saška najbolje poznaje mlade, Ivanu brine manipulacija, Dragana pokreće pitanje roditelja, a Marijana vidi širu sliku. A ja se, između ostalog, pitam da li će cancel culture pomeriti neke stvari u Srbiji, da li će Aleksić završiti kao Harvi Vajnštajn ili bar kao Kevin Spejsi ili za taj korak još nismo spremni.

Ponedeljak, 25. januar 2021. godine

Dolazim na posao i vidim da su osposobili prostor bivše apoteke za potrebe Centra za vakcinaciju. Raste interesovanje i to me raduje. Danas treba da prelomim, čekam Fajzera ili uzimam Sinofarm. Dolaze pacijenti, nemam vremena da se time bavim. Samo perem ruke, menjam rukavice i zube i čujem kako stižu poruke, jedna za drugom. Izgleda da je neka frka. Konačno, dohvatim telefon, a ono sto poruka u grupi Martić family. Mići „pukao” internet na prvom delu online ispita. Drama u najavi. Milan: „Resetuj”. Vlada: „Šeruj sa mobilnog”. Mića: „Prs’o sam, not attempted”. Opet Mića: „Ipak attempted”. Na sve to, evo ga i Ivan, očajava, položio vožnju, dobio potvrdu, ali još ne sme da vozi.

Vlada je bio na kontroli, ima uredan nalaz na plućima, i to je najbolja vest ove nedelje.

Dolazi Sanja da se dogovorimo oko vakcinacije. Dafina je preporučila da zbog Hašimota primimo kinesku vakcinu. Odlučeno. Silazimo do Centra, gužva je velika, uglavnom stariji sugrađani. Tako i treba, najugroženiji su, ali isto tako znaju da je vakcinacija rešenje. Oni pamte ono vreme kada su im roditelji, ujaci, stričevi umirali od tuberkuloze, difterije, dečije paralize i svesni su da zahvaljujući vakcinaciji nisu strepeli za živote svoje dece. Danas su njihova deca propala kroz rabbit hole u neki svet apsurda, svet zlih naučnika kojisu napravili veštački virus da izazove koronu koja u stvari ne postoji, ali se ipak širi uz pomoć 5G tehnologija. Oni u 21. veku veruju da HAARP pravi kišu i košavu, a da Bil GejC čipuje, jer živ nije, da li je Slavici iz Dolova uspela štrudla sa makom.

I to sam vam objasnila, pametnom dosta, odoh sad kod Beke na jogu.

Utorak, 26. januar 2021. godine

Danas je Sarin divan dan. Sedamnaesti. Znam da će Olja i Klara da je probude rođendanskom pesmom i tortom po tradicionalnom danskom običaju. Mi ćemo po tradicionalnom srpskom običaju da članovima porodice čestitamo rođendan preko Skypa.

Prošlo je 24h od vakcinacije i naravno nemam nikakvih tegoba. Ne znam nikog ko je umro zbog vakcine, a od korone onoliki.

Iako provejava sneg i duva severac, odosmo u šetnju. Najbolji recept za zimu s koronom, a i bez nje – friluftsliv, život na otvorenom. Milan je uvek u potrazi za retkim pticama koje povremeno svrate u naše krajeve. Majstorski, foto aparatom, uhvati momenat kad je ptica u punom sjaju.

Smrznuta, odoh na čaj sa Ivanom Bikar. Volim da se vidim sa njom, ne zato što joj je tata moj kolega Caca, već zbog generacijske povezanosti. Proletelo dva sata u veselju.

Krećem da bindžujem Gospođu Ameriku.

Sreda, 27. januar 2021. godine

Savindan. Uvek kupujem perece za ordinaciju i uvek se setim Miće koji je na učiteljicino pitanje po čemu je značajan sveti Sava, odgovorio: „Izmislio perece”.

Uobičajen dan u ordinaciji, mnogo novih pacijenata, po ceo dan krv, suze, otoci, bol, patnja. Sve teže podnosim razaranje i destrukciju. Iako su poznati uzročnici bolesti, savremena stomatologija se ne razvija u pravcu prevencije, trend je rekonstrukcija i reparacija. Unapredili smo gotovo savršene zamene za zub, za kost, za desni, što bi se smarali sa pranjem. U doba antičke medicine, Hipokrat je govorio da je najvažnija grana medicine ona koja uči ljude kako da ostanu zdravi. Zapadna medicina, nažalost, posmatra ljudsko telo kao mašinu, ako nešto ne radi, treba ga zameniti ili popraviti.

Dolazim kući po mraku, gladna i umorna. Ivan me čeka da nam saopšti nešto vrlo važno. Na osnovu svečanog tona kojim nam se obratio, pomislila sam da je u najmanju ruku odlučio da istrči maraton ili pročita Rat i mir. Rešio je da se ofarba u ljubičasto.

Odoh na jogu kod Beke.

Četvrtak, 28. januar 2021. godine

Čitavo prepodne mislim da je petak. Pravim u glavi spisak za pijacu i pacijentima zakazujem kontrolu, posle vikenda. Siguran znak da mi treba odmor. Ukućani diskretno negoduju pošto danas za ručak imamo „mrtvace” iliti – ono što je ostalo od predhodnih dana. Što zbog svega toga, što zbog Gospođe Amerika počinjem da preispitujem lik i delo zaposlene žene. Odrasla sam u sistemu u kome smo imale pravo da se školujemo, radimo, zarađujemo i budemo plaćene isto kao i muškarci. Istorijsko nasleđe jednog danas osporavanog sistema. Moja drugarica, profesor na Stomatološkom fakultetu u Melburnu, ima manju platu od kolege na istoj poziciji, moja sestra, sportski direktor rukometnog kluba u Danskoj, ima manju platu od kolege. Ravnopravnost polova na svim nivoima treba da bude civilizacijski cilj. A onda saznam da u Americi postoji vrlo snažan i politički uticajan pokret žena, uspešno vođen od Filis Šlafli, koji se decenijama bori protiv usvajanja Amandmana o jednakim pravima. One žele da zaštite svoj status i privilegije. Ukratko, muškarci da rade i dobro zarađuju, one da imaju poslugu za kućne poslove, da se bave vaspitanjem dece, da budu negovane, doterane i lepe, da se bave društveno korisnim aktivnostima, da prate kulturne sadržaje i društvena događanja. Ćerke da studiraju na prestižnim fakultetima, ne bi li upoznale buduće lekare, advokate, kongresmene i time obezbedile isti način života.

I ko je ovde lud? Treba mi zabraniti gledanje serija.

Petak, 29. januar 2021. godine

Jutrić. Kafica. Ordinacija.Vremenska prognoza za vikend. Subota lepo, nedelja kiša. Ide mi se u Beograd, cele nedelje šetam po keju, uželela sam se betona. Šaljem poruku devojkama. Muzej savremene umetnosti i šetnja do Zemuna? Nestrpljivo čekam odgovore, a negde znam da sam se kasno setila. Za sad smo samo Ivana i ja slobodne, te dogovaramo polazak, a grupnu turu odlažemo za sledeći vikend.

Dobre vesti, „not attempted” ispit je ipak „completed”. Mića položio.

Stigle su slike sa i TOP simpozijuma koji je prošle nedelje, umesto u Beču, održan u mojoj spavaćoj sobi. Gledam sličice dragih ljudi i zapravo, zahvaljujući virtuelnom sastanku, prvi put u životu ih vidim u kućnom ili radnom prostoru. Svi smo manje više na istom. Karantin, restrikcije, nemanje vakcina. Koristimo situaciju i višak vremena da razvijemo dva nova projekta, a zapravo ne znamo ni kada ćemo nastaviti sa redovnim seminarima. Ne idu mi ove online platforme za edukaciju. Navikla sam na kontakt sa kolegama, živu komunikaciju, razmenu energije. Pregazilo me vreme.

Išli da posetimo Vladu i Isi, posle dve nedelje bolesti. Nisu još na 100%, ali preguraše.

Bugari uveli PCR za ulazak u zemlju. Ispisujem se sa Boroveca, upisujem se na Jahorinu.

Subota, 30. januar 2021. godine

Divno, sunčano jutro. Idem sama na pijacu. Volim da neobavezno šetam između tezgi u krug, a Milan me uvek požuruje. Preskačem subotnju kafu u M. Odoh sa Ivanom u Beograd.

Muzej savremene umetnosti je jedno od mojih omiljenih mesta u Beogradu. Počevši od fantastične pozicije do kvalitetnih sadržaja. Nisam neki poznavalac i sledbenik mode i negde sam podržavala stav da je izložba visoke francuske mode neprimerena muzejskom programu. Kakva zabluda. Gotjeove venčanice su prava umetnička dela, zato što pored pored snažnog estetskog doživljaja,fantastično promovišu kulturnu, polnu, rasnu raznolikost i toleranciju. Izloženo je 38 venčanica i svaka ima svoju priču i poruku. Ne planiram da se udam ponovo, ali vredelo je videti šta sve može da se napravi od bele haljine. Nikad se ne zna.

Posle muzeja, u Zemun. Hiljade ljudi na keju, sunce, reka, liči na proleće. Kad smo Ivana i ja u pitanju, šetnja nije opcija, uvek je lakši trkački trening. Nismo se videle par dana i svašta imamo da ispričamo jedna drugoj. Višestruko su nam isprepletani životi, od očeva koji su nekad igrali rukomet i mama koje se druže i kartaju, do dece koja su odrasla zajedno i do zajedničkih prijatelja, putovanja i druženja. Kafa „na lepom plavom Dunavu” i povratak kući.

Što se mene tiče, vikend je uspeo.

Autorka je specijalista parodontologije i oralne medicine, internacionalni i TOP edukator, ponosna mama tri sina

Ostavi komentar

  • (not be published)