Nedjelja, 17. prosinac 2017. godine
Budim se kao i obično ujutro oko pola sedam. Nedjelja je, još uvijek smo u Santa Croce sull’Arno, mjesto između Empolija i Pise, gdje živi naša starija kćer s mužem Talijanom i dvoje djece.Uobičajena moja jutarnja procedura. Kuham sebi čaj, džezva za kavu i tri šalice za suprugu, kćer i mene, a zet uobičajeno pije cappuccino i sam se brine oko toga.
Koliko razumjem u Italiji je neka vrsta predizborne kampanje, a u Parlamentu izglasavanje nekih zakona.
Luka (zet), odlazi radi posla nešto pogledati, trebali smo otići skupa, no očito da će se tamo dulje zadržati, pa ostajem kod kuće. On će po povratku svratiti po Thule, jer se nalazi u garaži njegovih roditelja, a s obzirom da na svom autu trenutno nema odgovarajuće nosače, mora ga strpati u gepek od auta.
Nakon ručka, svi smo se malo odmaramo, pa i Rosi (unučica koja inače popodne ne spava), radi priredbe.
Odlazimo svi na priredbu koju pripremaju djeca iz dječijeg vrtića. Veselo, a normalno je da ima i plača. Ipak su to samo djeca, a puno nepoznatog svijeta. Rafael (unuk, koji ima tri godine) odbija staviti šeširić iako cijela njegova grupa ga ima na glavama. Priredba završava uobičajenom općepoznatom dječijom pjesmicom „Jingle Bells…”.
Kako su automobili u podrumskoj garaži, Luka i ja odlazimo namontirati Thule na moj auto, a s obzirom da je dio stvari već tokom dana spakiran, polako nosim torbe i spremam u auto. Sutra nas čeka povratak u Zagreb.
Ponedjeljak, 18. prosinac 2017. godine
Uobičajeno ustajanje i uobičajeni jutarnji protokol. Luka je već otišao na posao. Kristina odlazi u zadnju kupovinu pred put, s obzirom na to da ona i djeca putuju s nama za Zagreb, treba prirediti sendviče i sokove.
Pakiram ostatak stvari u auto, pa s obzirom na to da je garaža prazna, okrećem auto radi lakšeg izlaska.Vrijeme je povoljno za putovanje. Već na superstradi Fi-Pi-Li osjeća se pritisak kamiona i šlepera. Kod Firenze se uključujemo na Autostradu. Od Barberina do Sasso Marconi je novi dio Autostrade, kroz tunele ispod Apenina, pa do Bologne stižemo vrlo brzo. Začudo oko Bologne nema gužve. Djeca nisu zahtjevna, tako da ne stajemo nigdje. Obilazimo Veneciju i Trst i evo nas u Sloveniji. Kupujemo vinjetu i na prvoj benzinskoj stajemo po malo benzina i koristimo kratki predah. Dolazimo pred granicu Slovenija – Hrvatska. Slovenski policajac malo gleda u dokumente, malo u Rafaela, s obzirom na to da je na slici još kao mala beba. Hrvatski policajac nije niti pogledao osobne iskaznice i evo nas u Hrvatskoj. Od granice do Sesveta treba nam malo više od pola sata vožnje. Ulazimo u stan, nosimo osnovne stvari. Iako je vani hladno u stanu je ugodno, Antea (mlađa kćer) je pojačala radijatore dok je odlazila na posao u školu koja je malo dalje od našeg stana.
Uključujemo veze sa svijetom. Antea se javlja telefonom da će svratiti kad se vraća s posla, kako bi nas pozdravila. Usput odmah odnosi stvari koje smo kupili za nju, njezinog muža, Magdalenu i Blaža (unuci).
Utorak, 19. prosinac 2017. godine
Nakon tri tjedna spavao sam u svom krevetu. Prvo kuham sebi čaj i pristavljam kavu. Kako supruga i ja za doručak jedemo zrnevlje s jogurtom začinjeno kurkumom, đumbirom i cimetom, trebalo je zrnevlje samljeti, a bundevine koštice malo tostirati.
Treba se uključiti u svakodnevnicu, pogledati što nedostaje i spustiti se do Kauflanda u nabavku. Dočekala me je i obavijest o prispeću nekog pisma, pa i po to treba skočiti do pošte. Sva sreća da je sve u krugu od nekih petsto metara.
Preuzimam pošiljku i poruku od supruge da odlazi s djecom i Kristinom u kupovinu, a ja nek se pobrinem za ručak.
Obavljena kupovina u Kauflandu. Kuham juhu od povrća. Vraćaju se iz kupovine, a uz juhu za ručak imamo i gambere u umaku i tjesteninu.
U Zagreb dolazi slovenski premijer Miro Cerar. Očekuje se rasplet oko Arbitražne presude u sporu oko granice između Slovenije i Hrvatske. Nakon sastanka, slijede izjave i konferencija za novinare, ali pomaka nema.
Dolazi Antea. U razgovoru napominje da ove godine zbog bolesti Tomislava (Antein muž) neće biti kolinja, te da ćemo kad prođu Blagdani i kad se situacija malo smiri, kupiti i napraviti samo domaću slaninu, a ja ako hoću mogu još i malo kobasica. Usput je još napomenula da dovodi Blaža na čuvanje.
Plaćam račune internet bankarstvom. Pregledavam malo FB.
Na Sljemenu besplatnim noćnim skijanjem otvorena skijaška sezona.
Srijeda, 20. prosinac 2017. godine
Jutarnji protokol uobičajeni. Nedostaje friškog kruha. Na brzinu odlazim preko parkirališta u mali dućan, kupujem samo kruh i slane štangice za djecu, nek’ se nađe. Supruga priprema ručak. Kristina i djeca odlaze u „City centar One” s obzirom na to da je predblagdanska „žuta srijeda” obaviti još neku kupovinu, a djeca će za to vrijeme u igraonicu.
Nakratko ostajemo sami. Koristim vrijeme, završavam prilog za „Starčevačke novine”, šaljem ga e-mailom.
Dolazi Antea, Blaž spava na rukama, jer je od Trešnjevke do Sesveta zaspao u autu. Ne budi se, spušta ga na prvi slobodan krevet, nastavlja spavati.
Vraća se Kristina s djecom.
Blaž se budi, čudno gleda, no poznaje prostor u kojem se nalazi, osim što su tu Rosi i Rafael.
Puna kuća djece i igračaka. U svakom momentu moraš biti prisutan i sve mora biti pod kontrolom.
U TV emisiji „Otvoreno” razgovor o kvaliteti prehrambenih proizvoda, s posebnim osvrtom na meso i prerađevine, te povećano izdvajanje sredstava za poboljšanje rada nadzornih službi.
Četvrtak, 21. prosinac 2017. godine
Jutro lijepo, ali hladno. Nakon jutarnje procedure, nema nekih posebnih zadataka.
Mašina je odvrtila dvije deke, pa dok supruga priprema šljivaknedle, prostirem deke vani na štriku preko balkona. Lagani vjetar, a i sunčano je, ima šanse da se dobro prosuše.
Na govorni automat naručujem lijekove, redovnu terapiju.
Djeca se vani igraju s loptom, love malo finog zraka.
I danas dolazi Antea i dovodi Blaža na čuvanje. U žurbi je, kasni zbog gužve u gradu, ne stigne ni ručati. Blaž je danas budan, znači slijedi uspavljivanje. Blaža uspavljujem. Slušamo Justina Bibera, kojeg obožava i začas ima sklopljene oči.
Antea dolazi po Blaža. Ima više stvari, pa je pratim do auta.
Kako se približavaju Blagdani, a dolaze osim Luke i njegovi roditelji, planiramo što ponuditi za Badnjak i Božić.
Kratko gledam TV program. Biskupske Božićne poslanice s osvrtom na trenutna društvena kretanja u Hrvatskoj. Biskup Košić kritizira iseljavanje mladih.
Petak, 22. prosinac 2017. godine
Stalno govorim da od kad smo u mirovini, nemamo vremena, a niti funkcioniramo prije deset sati (mislim ne izlazimo iz kuće). To se i danas pokazalo istinito.
U planiranu kupovinu potrepština, krećemo iza deset sati. Odlučili smo se za Metro.
Kupovina obavljena samo u Metrou. Ispred Metroa kupujemo i bor.
Šaljem e-mailom čestitke svojim bivšim kolegama s posla i odgovaram na one koje sam dobio.
Odlazim u ljekarnu po naručene ljekove, pao sustav, ne mogu mi izdati. Kupujem što mi je supruga naručila, a kao stalna mušterija dobivam veliki zidni kalendar.
Javlja se punica telefonom. Trebali smo otići obići je i u vinograd po vino i donijeti rakije. Sreća da kod kuće ima zaliha. Supruga joj objašnjava situaciju i razgovor se odužio.
Subota, 23. prosinac 2017. godine
Kad sam jučer rekao da je kupovina obavljena, malo sam se prevario. Sinoć je napravljen popis s masu sitnica, a to znači obilazak svih trgovačkih centara, jer svaki nešto ima na akciji ili je jeftinije nego drugdje.
Odlazim prvo u ljekarnu. S vrata pitam radi li danas sustav, a magistra mi odgovara: „Nemojte ga ureći”, uobičajeno sam odgovorio „pu, pu”.
Vraćam se na parkiralište, sjedam u auto i počinje obilazak dućana. Svraćam još na benzinsku i na kraju u Kaufland. Iako sam imao popis, neke stvari sam preskočio. Na blagajni odlučujem da ću se vratiti, ali prvo pospremam već kupljeno u auto, pa ispočetka. I na cesti i po dućanima gužva.
Slušam obavijesti o događajima u gradu. Vikendom besplatan tramvajski prijevoz, a uspinjača, tijekom Adventa, na Gornji grad vozi besplatno.
Vraćam se taman na ručak.
Kristina je okitila bor. Bavim se još nekim detaljima koji su dio tradicije za Božić. Supruga peče kolače.
Pregledavam dnevnik, moram ga malo skratiti. Biram fotografije.
Eto, kako sam na početku napisao, penzioneri vremena nemaju.
Interesantno je voditi dnevnik, no tu je FB, koji ga zamjenjuje.
Budite mi živi i zdravi !
Autor je po rođenju Starčevac, pančevački gimnazijalac i zagrebački penzioner
