Dan državnosti za sve, ili samo za neke?

Da li su državni praznici postali klasna privilegija? Mali prilog stidljivo započetoj raspravi o zaštiti radnica u trgovini nedeljom, kao neradnim danom

Objavljeno 17.02.2024.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 4 mins

Dan državnosti 15. februar prošao je, za ogromnu većinu kao da nije ni bio. Sada su svi u redovnom radno-životnom režimu neprazničnih tj. običnih radnih dana. Tako bi trebalo da bude nakon isteka dva praznično neradna dana, ali činjenice su malo drugačije. Danas, u subotu ne rade svi oni koji nisu radili i u prethodna dva praznično neradna dana. Takođe, danas u subotu rade svi oni koji su radili i u prethodna dva praznično neradna dana.

Državni uposlenici već su krajem prošle godine kada su izašli prvi kalendari za ovu godinu, bezecovali mini odmor, u kome zasluženo uživaju. Oni drugi, najamni radnici o kalendaru, prazničnim neradnim danima, mini odmorima i sličnim blagodetima državnog posla, ni ne sanjaju. Oni strepe svaki dan od samovolje poslodavca, nadajući se da će im na leto biti omogućene dve nedelje odmora, najčešće sa maksimalno umanjenom platom, jer poslodavci ne vole da plaćaju za nerad.

Naše društvo sve brže ide ka totalnom razgraničenju. Jedno se odnosi na privilegije posla koji narod naziva „državnim poslom” i tome suprotnog najamnog rada, ili izrabljivanja prethodno temeljito obespravljene radne snage. „Ako ti nećeš da radiš, imam takvih na birou koliko hoću”. Čuli smo to, na žalost i prečuli, mnogo puta. Psihološki formatirani nekada radnici, postali su bezlična masa radne snage. Bogatstvo poslodavaca mora da se uveća, profit se traži po svaku cenu, a nju jedino radnici mogu da plate.

Rad ne samo subotom koja je inače nekada bila neradni dan, nego rad i nedeljom postali su pravilo na koje je bezlična radna masa pristala. Kako i zašto je to učinila, nije tema ove kratke beleške.

U sve to uklopili su se i državni praznici. U praksi to je ekskluzivno pravo državnih uposlenika. Oni drugi, unajmljeni od privatnih poslodavaca, za sada su druga klasa ljudi. Da, napisao sam „za sada”.

Šta znači Dan državnosti zaposlenima pre svega u trgovinskim i drugim uslužnim delatnostima kada treba da doputuju na posao i to po autobuskom redu vožnje koji važni za praznični dan? Što znači da su prigradske autobuske linije na praznik dodatno redukovane. Najamnim radnicima to znači samo dodatnu muku. Šta znači deci tih najamnih radnika žena, kada njihove majke idu na posao i prazničnim danima, a deca kada su kod kuće očekuju veću pažnju svojih majki?

Niko nije istraživao ni anketirao decu pitanjem: koga više vole: državni praznik ili majku? U neko prošlo vreme, znali smo odgovor na jedno jako slično pitanje. Deca su odgovarala na pitanje da li više više vole Tita od majke.

Šta znači državni praznik, građankama i građanima sela Kukulovce, njih nešto više od dvesto duša, kada niko od njih nema državni posao, njihova firma je njiva. Šta znači državni praznik građankama i građanima Samoša, Gornjih Nedeljica, Rakite? Njihove muke su iste svaki dan i na praznično neradni i na radni dan.

Ostavi komentar

  • (not be published)