Tragači

Objavljeno 27.03.2020.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 3 mins

Laka koraka i vesela duha, kretao se prašnjavim drumom ne osećajući vrućinu i umor. Osvrnuo se još jednom, trudeći se da zauvek u sećanje utisne sliku zavičaja. Još uvek se u daljini, izobličen pregrejanim vazduhom, nazirao lelujavi obris zvonika seoske crkve. Sa okolnih strništa povremeno bi se pućpurikanjem oglasile skrivene prepelice, nadjačavajući monotoni poj zrikavaca. Trnoviti žbunovi divljih kupina prašnjavih listova i još nedozrelih plodova oivičavali su svetlosivu traku makadamskog puta.

* * *

Na obali velike reke sreo je nju. Pridržao ju je za ruku dok je izlazila iz čamca. Njena haljina je zalepršala na vetru kad je lakim skokom stupila na obalu, još uvek se pridržavajući za njegovu ruku. A onda, nošena zamahom, priljubi se uz njegove grudi. Sam dodir i pogled tamnih, pomalo tužnih očiju bili su dovoljni da u njemu probude dotad nedoživljeni osećaj. Uzdrhtali su oboje. Ali, onda u njoj prepozna tragača. I osetio je, u trenutku je bio svestan da i ona dobro zna ko je on. Razdvojili su se pritisnuti snagom razuma, ali ostali su zauvek spojeni tananim nitima trenutka, trenutka u kome su se tela dodirnula, a duše izmešale.

„Pođomo zajedno”, pokušao je da je ubedi on, ali je dobro znao odgovor.

Tragači ne smeju da se vezuju. Tada gube moć da otkrivaju, pronalaze. Postaju obični. I nastavili su put. On uzvodno, trgajući za izvorima saznanja, za prapočetkom, ona nizvodno, tražeći smisao života, nadajući se da će joj se pokazati na kraju, na ušću.

* * *

Sedeo je na kamenu koji je štrčao iz bujne trave, okružen planinskim vrhovima koji su prekriveni večitim snegom, na mestu gde vetrovi donose mirise i zvuke života iz udaljenih dolina. Sedeo je pored žuborećeg izvora i shvatio da nije stigao do cilja, da traganju nema kraja, da je sebe osudio na sudbinu večitog tragača.

Stigla je do ušća. Pored nje velika reka je prestajala da bude reka, u tom neprestanom zagrljaju sa morem. Stajala je na žalu, pogleda uprtog u beskrajno plavetnilo, očekujući odgovor na pitanje šta je smisao života. Talasi na svojim hrbatima, sem bele, uskomešane pene, nisu donosili ništa drugo. Nisu donosili odgovor.

A onda, gotovo istovremeno, oboje su se prenuli i potrčali istim putem nazad. Možda nije kasno. Davno su ga pronašli. Imali su ga u rukama na obali reke, u onom trenutku kad ih je slučaj gurnuo u zagrljaj. Traganju je kraj. Pronašli su odgovor. Ljubav je odgovor na sva pitanja.

Ostavi komentar

  • (not be published)