Na velikoj površini između Ilandže, Dobrice, Samoša, Padine, Uzdina i Kovačice, PLANIRA SE IZGRADNjA VETROELEKTRANE „SAMOŠ“ sa oko 150 stubova i vetroturbina.
Na tom području decenijama se nalazi Radarski centar „Samoš” u funkciji odbrane od grada, kojim upravlja Republički hidrometeorološki zavod (RHMZ). Vetroturbine negativno utiču na radarske sisteme, te između njih mora postojati dovoljna udaljenost, što je propisano prostornim planom AP Vojvodine.
Kako privatnom investitoru ne bi ograničile izgradnju vetroelektrane, vlasti su odlučile da radar izmeste iz Samoša na Gudurički vrh, najviši vrh Vršačkih planina i AP Vojvodine.
Skupština AP Vojvodine je krajem 2024. godine donela odluku o izradi IZMENA PROSTORNOG PLANA PODRUČJA POSEBNE NAMENE „VRŠAČKE PLANINE“. Cilj ove odluke je „stvaranje uslova za izgradnju meteorološkog radara na Guduričkom vrhu“, sa saobraćajnicom i pratećom infrastrukturom. Sredstva za izradu izmene plana obezbeđuje privredno društvo „Wind park Samoš“ iz Novog Sada.
Na pitanja o kakvom se objektu tačno radi, u ODGOVORU RHMZ-a navedeno je da se planira 380 kvadratnih metara građevinske površine, sa trafostanicom i čelično-rešetkastim tornjem, osnove 64 kvadratna metra, visine 30 metara sa kupolom u kojoj je radarska antena, zatim pristupni put, širine 3,5 metara, dužine 6300 metara, od Malog Središta do Guduričkog vrha; paralelno sa putem i rov za elektro i optičke kablove.
Vršačke planine su zaštićeno područje prirode. Zakon o zaštiti prirode propisuje da se u zaštićenim područjima svi načini korišćenja moraju usaglasiti sa zaštitom prirode, a ne obrnuto. Propisano je i da prostorni planovi područja posebne namene u zaštićenom području moraju biti u skladu sa odlukom o proglašenju zaštićenog područja. Zaštitu je 2022. godine proglasila takođe Skupština AP Vojvodine i tako odredila zaštitu prirode kao javni interes na području Vršačkih planina i ne može se odrediti drugi interes važniji od zaštite prirode, koji prirodi nanosi štetu.
Po odluci o zaštiti, na Guduričkom vrhu važe REŽIMI ZAŠTITE PRVOG I DRUGOG STEPENA. U prvom stepenu zabranjena je izgradnja objekata i saobraćajnica, a u drugom izgradnja je ograničena na objekte za „potrebe upravljanja zaštićenim područjem, održivog pašarenja, gazdovanja šumama i održavanja postojeće infrastrukture“.
Ovakav stav vidi se u STRUČNOJ OSNOVI Pokrajinskog zavoda za zaštitu prirode, kao i u REŠENJU O USLOVIMA ZAŠTITE PRIRODE Pokrajinskog sekretarijata za zaštitu životne sredine.
Iz svih ovih dokumenata jasno je da meteorološki radar nije objekat u funkciji zaštite prirode, te po važećim propisima nije dopušteno na Guduričkom vrhu izgraditi takav objekat.
Prema Guduričkom vrhu iz Malog Središta postoji samo zemljani šumski put, za prolaz terenskog vozila. Ne postoji nijedan uslov za izgradnju, niti se može graditi bez ozbiljnog uništavanja zaštićenih prirodnih vrednosti.
Gudurički vrh je najviši vrh AP Vojvodine i tu su određene prioritetne funkcije zaštite prirode, očuvanje biološke i geološke raznovrsnosti, turizma i rekreacije i on mora ostati takav. Neprihvatljivo je da se privatnom investitoru daju mogućnosti na štetu javnog interesa zaštite prirode. Zato zahtevamo:
• Da Skupština AP Vojvodine stavi van snage Odluku o izradi izmena i dopuna PPPPN „Vršačke planine“ („Službeni list APV“ broj 57/2024).
• Da se za izgradnju meteorološkog radara odredi druga lokacija, van PIO „Vršačke planine“, kao i van granica drugih zaštićenih područja prirode koja su proglašena, ili su u postupku zaštite.
U Srbiji je pod zaštitom oko 810.000 hektara, što je oko devet odsto državne teritorije. To je još uvek znatno ispod 12 odsto, koliko je planirano da bude 2020. godine. Postotak teritorije pod zaštitom prirode, u slučaju Srbije, jedan je od najnižih u Evropi.
Od ukupne zaštićene površine, samo oko 32.000 hekara (ispod četiri odsto) je u prvom stepenu zaštite, gde je zabranjeno bilo kakvo korišćenje prirodnih resursa i izgradnja objekata. Svedoci smo, međutim, da ni ovi mali, ali najvredniji i najzaštićeniji delovi prirode, nisu pošteđeni od planova koji mogu dovesti do njenog uništenja.
Inicijativu podržavaju:
Mreža „Pošumimo Vojvodinu“ (25 udruženja članica: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, Pokret gorana Vojvodine, Ekološki centar „Stanište“ Vršac, Pokret gorana Novog Sada, Inženjeri zaštite životne sredine Novi Sad, NIDSBE „Josif Pančić“ Novi Sad, DMI „Branislav Bukurov“ Novi Sad, Pokret „Odbranimo šume Fruške gore“ Novi Sad, Udruženje za zaštitu šuma Novi Sad, Dečja ekološka akademija Novi Sad, Ruralni centar „Sova“ Sremska Mitrovica, CEKOR Subotica, Ekološki pokret Vrbasa, Ekološki pokret Padina, „Ekobečej“ Bečej, „Ekos“ Gložan, Prirodnjačko društvo „Gea“ Vršac, Ekološko udruženje „Avalon“ Vršac, USR „Deliblatsko jezero“ Deliblato, „Eko zona“ Kovin, „Aurora“ Bela Crkva, Ekocentar „Tisa“ Novi Kneževac, „Zeleni most“ Banatski Brestovac, „Zelena zona“ Kula, Ekološka inicijativa Temerin).
Planinarski klub „Železničar“ Vršac
Sportsko udruženje „Ami“ Vršac
udruženje ljubitelja starina „Feliks Mileker“ Vršac
POLEKOL – organizacija za političku ekologiju Beograd
Udruženje „Akvila“ Bačka Palanka
Pokret „Odbranimo našu okolinu – Védjük meg környezetünket“ Senta
Ekološki pokret Odžaka
