Gotovo u svim zemljama Evrope, kaže statistika, žene čine obrazovaniji deo populacije, a slična situacija je i u Srbiji gde u proseku godišnje oko 47.000 žena završi fakultet, skoro duplo više u odnosu na svoje muške kolege. Iako završen fakultet danas nije garancija bržeg zaposlenja, (potrebna je i članska kartica SNS video-kluba), nekako se podrazumeva da će „akademska građanka” težiti zaposlenju „u struci”; ipak, primetan je sve veći retro-trend postajanja savremenih „domaćica” koje svesno biraju ovakvu „profesiju” i pristaju na učešće u mutiranom izdanku „fancy patrijarhata”. To je naravno mali, privilegovan procenat žena koje su u većini slučajeva možda i imale neki profesionalni angažman, bile zaposlene i stvarale određenu karijeru u struci, da bi se udajom u potpunosti posvetile domu i porodici. Prividno uljuljkane u ušuškanu situiranost pristaju na svođenje jednodimenzionalne crte svoje ličnosti, pristajanjem na ulogu supruge i majke kao jedine i „prave” profesije. Ovde se postavlja pitanje da li je onda formalno akademsko obrazovanje samo određena vrsta „pedigrea”, simpatični dodatak, asesoar savremene domaćice? I dok su nekadašnje domaćice uglavnom bile osobe koje nisu imale jednake mogućnosti daljeg školovanja pa je njihova sfera interesovanja i delanja bila svedena na kućnu, uz nimalo lak neplaćeni posao koji su obavljale, savremene domaćice pristaju na status izdržavanog lica svesnim izborom.
![](https://i0.wp.com/www.pancevo.city/wp-content/uploads/2017/11/domacica2.jpg?resize=275%2C341&ssl=1)
Taj fancy patrijarhat će podrazumevati da možete čak priuštiti svu dodatnu pomoć i olakšicu u vidu plaćenog osoblja za čuvanje dece, spremanje i kuvanje, ali se onda postavlja pitanje koja je njihova profesija i da li je biti samo supruga i majka dovoljno ispunjavajuće i da li ih to čini celovitom osobom? Da li ste ostvareni samo kada se udate i rodite dete/decu? Društvene norme će vam nametnuti imperativ majčinstva kao najvažnije uloge žene. A, to isto društvo, manje blagonaklono gleda na ženu koja to majčinstvo nije ostvarila unutar partnerske zajednice, po mogućstvu – bračne. Dakle – recept za „sreću”: na prvom mestu: udaja+deca (idealno ako imate dvoje, i plavog batu i roza seku). Ako same žene svojevoljno pristaju na samovrednovanje isključivo preko bioloških funkcija, šta ćemo sa emancipacijom, društvenim angažmanom, slobodom izbora? Pristajanjem na patrijarhalne okvire ma koliko oni bili umotani u ružičaste cvetiće i srciće i delovali na prvi pogled privlačno i bezbrižno, pristajemo na dekorativnu, pasivnu ulogu i tradicionalnu podelu na muškarca-lovca-skupljača plena i ženu-negovateljicu ognjišta. Konzervativna struktura društva podrazumeva da je žena neko ko je samo zadužen za porodicu i svog supruga i ona je povratak tradicionalnom patrijarhatu u kojem muškarci vode glavnu reč, donose najbitnije odluke i imaju moć.
Pristajanjem na ulogu savremene domaćice šta smo mi u slučaju raspada bračne ili bilo kakve druge zajednice, koja je naša profesija bez staža, sopstvenog dinara i „sopstvene sobe”?