Kako sam preživela prošlu godinu?

Objavljeno 15.01.2021.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 7 mins

Polovina je januara Nove 2021. godine, sneg je u fazi otapanja, umrlice polepljene po drveću i dalje u porastu, broj umrlog medicinskog osoblja najveći u regionu. Zagađenje takođe.

Teoretičari zavere pronikli su apsolutno u sve tajne svega i ušli u suštinu površine, jer je znanje kojim barataju temeljno poput otapajućeg snega koji se pretvara u bljuzgu i slikovito nam predočava tu moždanu kašu svih onih probuđenih razotkrivača svetske zavere istprebljenja. Agresija i glupost i dalje u porastu. Srećna Nova stara godina.

Prethodna kovidom obojena godina jeste podelila svet, kao što će taj isti svet ponovo biti podeljen vakcinom na one koji će se ili se neće vakcinisati. Poput penzionera koji pohitaju na glasanje, među prvima sam „potrčala” na pokazivanje interesovanja za vakcinu, mada budući na nepostojanje bilo kakve strategije nabavke istih, ne mislim da će moj red doći tako brzo.

Što je i u redu, jer ja nisam u rizičnoj grupi, nisam starija građanka, nisam medicinsko osoblje u crvenoj zoni. Moja hipohondrija ne kvalifikuje me dovoljno kao rizičnu grupu. Mada budući da je sve više i više ovih razotkrivača istine, velikih google „naučnika” , možda će i taj mizeran broj nabavljenih vakcina biti sasvim dovoljan da se sve mi „ovce” koje veruju u nauku i medicinu i tehnologiju jer je dokaziva, za razliku od slepe vere, vakcinišemo na kraju (nadam se pre kraja).

E, sad, evo ukratko stvari koje su mi pomogle da se očuvam i fizički i psihički u prošloj godini i koje će možda još nekome biti korisne. Budući da sam već navela da sam se prijavila za vakcinu (Pfizer, Moderna i AstraZeneka su moji kandidati), antivakseri bolje da ne čitaju tekst koji sledi, da im se ne bi podigao tlak i poljuljalo i ovako krhko samopouzdanje, jer ko će onda braniti internet ako oni/e posustanu!?

Napomenuh svoju hipohondriju koja datira još od studentskih dana moje starije sestre dok je studirala medicinu, a ja bila prisutna, često u službi instrumenta nad kojim je moja sestra vežbala uz rečenicu: ,,Lezi da ti napipam tucus mucus, slovensku lobanju, savi kolena da vidim nešto i slično…”

Apsolutno sveeee bolesti koje je ona proučavala preležala sam uspešno više puta, najteže su mi pale akutne infektivne bolesti jer je udžbenik za iste, koji sam ja naravno mazohistički prelistavala proizvela stravu u glavi, i zaista mislim da bi svaki reditelj horor filmova morao da ima pored sebe Akutne infektivne bolesti (onu sa svetlo-roza koricama i ogavnim fotografijama) pri kreiranju svakog filma.

E, sada, ta ista sestra, najveća štreberka na Balkanu i šire, danas PhD medicine koja je odlila svoj mozak preko okeana i već dve decenije ne živi u nikad boljoj i jačoj Srbiji, lideru u svemu, upravo mi je njen štreberski mozak, njena racionalnost i upućenost u aposlutno sva validna naučna istraživanja, pomogla da 165 puta preležim koronu, nekoliko infarkta, neke tumorčiće, gangrenu, i sijaset imaginarnih oboljenja od kojih sam oboljevala prošle godine.

Moja opreznost možda je bila – a i dalje je u toku – preterana (mada bolje asepsolom sprečiti nego posle lečiti, jer mislim gde!?), jer ne izlazim bez teškog naoružanja (alkohol u spreju, antibakterijski gel, maska naravno), brisanje apsolutno svega ili alkoholom ili asepsolom po povratku iz prodavnice uz nezaobilazno izigravanje asepsol-policije svojim ukućanima.

Budući da sam malokrvna (zaista, nije imaginacija) i imam niži feritin, plus deset godina ne konzumiram meso, standardno uzimanje vitamina/minerala, C, D, selen, folnu kiselinu, Fe, B, nadogradila sam još cinkom, magnezijumom i omega 3 kapsulama.

Vežbala sam i vežbam jogu (kod najbolje učiteljice Saške), čak sam dobar deo godine provela i u sali (jer i moja hipohondrija tokom godine, morala je malo da olabavi), čitala sam uglavnom žene, (Božarovsku, Bastašić, Ferante, Petrović, Lakićević, Tadeo, Seničić…) gledala sam jako dobre serije, što neke stare (Žica, Sopranosi), neke stare i nove: Bolje stvari, Normalni ljudi (ima i knjiga – Sali Runi – preporuka), Krunu, Unortodox, Pretend It’s a City i brojne druge… Otkrivala čari istočne Srbije i utvrđivala čari Vojvodine.

Pored glasa razuma i lične medicinske savetnice-sestre, išla sam i idem povremeno na psihoterapiju koju bih preporučila apsolutno svima. Psihičko zdravlje mnogima je narušeno i pogoršano tokom korone i odlazak kod psihijatra ili psihologa (mnogi rade i online) zaista je spas.

Najviše od svega prijatelji koje nisam toliko viđala uživo, ali M, B, N, A, M, D, A, P, S, J i mnogi drugi olakšali su mi preživljavanje.

Jedva čekam vakcinu zaista. Jedva čekam više puta odloženi put do sestre. Jedva čekam opuštenost. Porast zdravlja i pobedu razuma.

Neka Nova godina ne bude ista, neka od vakcine sve zablista.

A, tu je naravno i asepsol.

PRETHODNI ČLANAK

NAREDNI ČLANAK

Ostavi komentar

  • (not be published)