Nojeva barka

Objavljeno 30.12.2021.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 13 mins

Četvrtak, 12. jun

Odavno sam prestao da gledam televiziju. Sve novosti saznam u kafani. Zbog toga, a i nekih drugih razloga sam svoj samsung unovčio. Tako sam  danas, posle popodnevnog druženja sa istomišljenicima u lokalu „Pod lipom”, zagrejan pelinkovcem krenuo kući. Silom prilika, ili bolje reći sticajem okolnosti, prolazio sam pored (sledećih nekoliko rečenica je skrivala fleka od razlivenog sadržaja uloška hemojske olovke) …buraši i Zvonko Bogdan. 

„Sagradiću šajku od suvoga kedra…“, onda je nestao i ton i slika, sigurno je izbio osigurač ili je nestalo struje. Do kuće sam pevušio „Sagradiću šajku…“

Petak, 13. jun

Danas me je kum Boško zamolio da pomognem njegovom sinu, mom kumiću, osnovcu, da napiše domaći na temu Globalno otopljenje i efekat staklene bašte. Prihvatio sam jer ne možeš kuma i kumića ostaviti na cedilu. To je bio osnovni razlog. Drugi razlog, ne manje važan, bio je onaj još od lane poznat, da je kum Boško ispek’o preko pedeset litara rakije od beli’ šljiva i još nije sva popijena. Lepo sam kumiću ispričao da je od silnog smoga, izduvnih gasova i dima iz fabričkih odžaka, oštećen ozonski omotač i da kroz tu rupu na nebeskom svodu sunce jače greje i atmosfera se ili narodski rečeno vazduh, prekomerno zagreva. To će da uzrokuje klimatske promene i topljenje leda na severnom i južnom polu tako da će kroz određeni broj godina nivo okeana da poraste i preti nam potop. Ukratko rečeno: Najebali smo. To naravno nisam rekao tim rečima, jer ima vremena naučiće dete i samo da psuje kad dođe vreme. Kum je nemilice obojici sipao rakiju, tako da sam na kraju zapevao, a on mi se pridružio. Kako čoveku paralelno sa svešću radi i  podsvest, zapevao sam: „Sagradiću šajku od suvoga kedra…“, sad, ne mogu da budem siguran da li sam tu pesmu zapevao setivši se slike sa TV ekrana, odnosno, jučerašnjeg susreta sa tamburašima i Zvonkom Bogdanom kroz izlog prodavnice televizora, električnih šporeta i frižidera, ili možda pod uticajem zaključka da nam preti potop, a možda  je razlog bio popijena rakija. A popio sam bogami više od pola litre. 

Subota, 14. jun

Probudio sam se mamuran i žedan. Sećam se da sam sinoć na povratku kući, svratio u bife na autobuskoj stanici i popio tri Rubinova vinjaka. Onda  sam se kod kuće popeo na tavan i odsek’o parče šunke, s tri prsta debelo, sa šunkom pojeo glavicu crna luka i tri parčeta hleba. A šunka slanaaa. Zato sam jutros žedan. Iz dva puta je nestala flaša kisele vode. I sanjao sam taj čudan san. Iz potpunog mraka čujem glas: „Ti si odabran, ti si odabran! Sagradićeš šajku od suvoga kedra.“ Baš svašta čoveku dođe u san. Sporadično sam spavao ceo dan.

Nedelja, 14. jun

Setio sam se da postoji i drugačije mišljenje o globalnom zagrevanju. To sam čuo u bifeu „Plovak“, sastajalištu sportskih ribolovaca, iz usta načitanog i obaveštenog čoveka koji pije samo pivo. Kaže da je priča o oštećenom ozonskom omotaču besmislica. Naš čovek naučnik svetskog glasa Milutin Milanković tvorac najpreciznijeg kalendara, klimatolog i najbolji poznavalac teorije o smeni ledenih doba i normalnog zagrevanja planete Zemlje, na neki način je predvideo sadašnju situaciju. Reče taj moj pajtos, da je sve ovo posledica pojačnog emitovanja sunčeve energije uzrokovano izuzetno jakim eksplozijama na samom suncu i da se to ponavlja u periodima koji se mogu matematički proračunati. Da je upravo počeo period otopljavanja, koji će trajati… To je ispričao nakon popijenog šestog piva. Posle toga smo sastavljali fudbalsku reprezentaciju. Opet sam sanjao onaj san.

Ponedeljak, 15. jun

Otišao sam u drvaru. Nemaju daske kedra, ali mogu da poruče. Sibirski kedar. Ostavio sam broj, pa će da mi jave. Svratio sam do kuma da malom kumiću ispričam za Milutina Milankovića. Kod kuće je bila samo kuma. Bilo me je blam da tražim rakiju. Šta ću, otišao sam u „Plovak“. Tamo je ubedljivo najjeftinije piće u gradu.

Utorak, 16. jun

„Izabran si!“, opet se čulo iz potpunog mraka, „da li se ti zoveš Novica Jevremović?“, a kad sam potvrdio, glas je nastavio: „ Sagradićeš šajku od suvoga kedra… Izabran si. Ti si novi Noje.“ Posle ovog sna ponovo sam počeo da proučavam bibliju. Stari zavet.

Sreda, 17. jun

Ima to smisla. Novica Jevremović. Zadrži prva dva slova imena i dva slova prezimena i šta dobiješ? NO-vica JE-vremović. NOJE. Šajka od suvoga kedra je Nojeva barka… Jebote! Danas smo Zaharije i ja popili pet litara vina. Pevao sam: „Sagaradiću šajku…“

Četvratak, 18. jun

Zvao me je čovek iz drvare, ako uplatim avansno pola sume, može da isporuči deset kubika sibirskog kedra. Boga mi velika lova. Ispred galerije sam sreo Acu slikara. Do ponoći smo pili u klubu književnika. Šta mislite šta smo pevali?

Petak, 19. jun

Svratio sam do izdavača. Ispričao sam mu da pišem remek delo. Biće to priča u vidu dnevnika, rekao sam mu. Rekao sam i da mi trebaju pare. Izbrojao je bez reči. Da ne veruješ. Kupio sam dve gajbe piva i u drvari uplatio avans za građu. Čim stigne počinjem sa izgradnjom šajke. 

Subota, 20. jun

„Bogu je trebalo sedam dana da stvori svet. Tebi će trebati četrdeset dana da napraviš barku i spaseš vaseljenu potpune propasti. Odabran si još rođenjem i božja ruka te vodi kroz život. Zato si postao pisac i to kakav… Slušaj me dobro, pa će ti sve biti jasno. Pod levim pazuhom imaš četiri mladeža raspoređenih u obliku krsta. Četiri najveće srpske reke za koje si sudbinski vezan, takođe tvore krst. Dunav, Tisa, Sava i Morava… Rođen si u Starom Slankamenu, jel tako?“, čuo se glas iz tmine, „Tako je“, potvrdio sam. Onda je glas nastavio: „Na tom mestu se Tisa uliva u Dunav. Fakultet si završio u Beogradu, na mestu gde se Sava uliva u Dunav, radio si u Malom Bavaništu u kovinskom rudniku uglja, naspram mesta gde se Morava uliva u Dunav. Bivša žena ti je iz Velikog Gradišta, gde Dunav nastavlja put prema Đerdapu i Crnom moru. Izabran si…“ Probudio sam se i nisam više mogao da spavam.

Nedelja, 21. jun

Čuda se dešavaju. Naravno, samo izabranima. Slušaj sad ovo. Sve sam ispričao Zahariju. Prvo se smejao, i govorio kako sam lud, a onda kad je senula munja i  grom prepolovio ogroman jablan prekoputa od „Lovca“, izgoreo jablan pred našim očima, uozbiljio se. Pili smo rakiju, pa pivo, rakiju pa pivo. Betonirali. Do kol’ko sati ne znam. Znam samo da smo se potukli sa nekim tipovima ispred „Lovca“. Posle mi je puk’o film.

Ponedeljak, 22. jun

Imam modricu ispod oka. Zaharije mi je danas rekao da će da mi pomogne oko izgradnje čamca. I rekao je, da je najbolje drvo za brodogradnju libanski kedar, da su od takvog drveta Feničani gradili brodove i dve hiljade godina dominirali Mediteranom.

Utorak, 23. jun

Noćas sam ponovo sanjao. Ovo je neverovatno. Glas mi reče da je Zaharije u pravu što se tiče libanskog kedra i dao mi novi zadatak. Ukoliko želim da spasem Srbiju, moram da učvrstim krst koji obrazuju četiri reke, tako što ću da zasadim po četiri kedra u Starom Slankamenu, na taj način ću obezbediti Tisu, severni krak krsta. Isto to da uradim prekoputa Kalemegdana kod ušća Save,  takođe negde na banatskoj strani naspram ušća Morave i četiri sadnice da zasadim u Velikom Gradištu. Time ću ne samo da sačuvam Srbiju od svih zala koje joj čine neprijatelji, već će tih šesnaest sadnica biti začetak četiri kedrove šume, u kojima će biti dovoljno građe da buduća pokoljenja mogu da sagrade barku spasa za sve Srbe.

Sreda, 24. jun

Danas mi je urednik u izdavačkoj kući rekao da sam najveći boem koga je u životu sreo. Dobro pišem, ali da moram da smanjim alkohol. Zbog pića sam izgubio posao u rudniku, zbog pića me je ostavila žena, da pazim šta radim, jer dobio sam pare unapred i raspitivao se kako napreduje pisanje. Malo sam se uvredio što je sve to pominjao, šta njega boli kurac za moj privatan život, ali sam se uzdržao. Pišem, rekao sam, biće sve u redu, ali trenutno sam zauzet nečim mnogo važnijim. Videće. Uostalom to je deo romana.

Danas smo Zaharije i ja postavili rekord. Popili smo litar rakije i dve gajbe piva. Radovi na izgradnji napreduju postavili smo na pod garaže kobilicu buduće Nojeve barke.

Četvrtak, 25. jun

Po čitavoj garaži trče miševi i pacovi. Hoće da izgrizu kobilicu barke. Sve su veći. Trče prema meni i cere se. Jedva sam pobegao i zaključao vrata garaže.

* * *

Jedan od dvojice bolničara zatvori vrata sanitetskog automobila, drugi je pridržavao pacijenta koji je na grudima stiskao nekakvu svesku i pevao po stoti put „Sagradiću šajku…“ 

U Crepaji, 27. decembar 2021. g.

PRETHODNI ČLANAK

NAREDNI ČLANAK

Ostavi komentar

  • (not be published)