za početak
razgovarao bih s tobom o važnosti treperavih svjetala
uz cestu
koja od prigradskih naselja i sela
stvaraju noćne rivijere
i ako zastaneš u zaustavnom traku
ugasiš motor automobila
i dovoljno jako naćuliš uši i otvoriš nozdrve
možeš osjetiti kako ti vjetar nosi
miris prženja ribe
i čuti zrikavce
zapljuskivanje valova
davno potonulog mora
kosti kitova zveckaju pod klasjem

ako zastaneš u jari
plugovi režu ledinu
prekrajajući grobnice školjkaša
gore vjetar rastavlja lastavice na živu i pera
godišnja doba stroboskopski
sijede mi kosu
i tope cvjetove uljane repice
debljaju korijen
i miševe
koji odrastaju
i hrane
škanjce na stupovima žičane ograde
i ono stado krava
koje se boji groma

u kiši se topimo
moja jeza i ja
dovoljno mi je zamisliti kako stojim pod lipom
i osluškujem ozvučenu elastičnost danu kapljama i lišću
voda koja pada je prozračna
ima dovoljno kisika za apsorpciju
ili je to zrak mokar
s dovoljno vlage za vodozemce
koji demografski osvješćuju jarke
koje sam preskakao
evo
mislim baš jučer
ili kada ono

kako godine prolaze
postajem
sve sporiji
i sve ono što sam odavno ostavio iza sebe
me polako sustiže
gricka mi pete
osjećam kako mi puše za vrat
ali još me ne hvata za ramena
i ne pokušava me okrenuti
da se pogledamo u oči

od čega u stvari bježim?

Ostavi komentar

  • (not be published)