Prvomajska ulica u očima „sistema” 48

Kako postavljanje, a zatim uništavanje i raspadanje horizontalno-vertikalne signalizacije na punoj liniji pri prilasku semaforima na raskrsnici Prvomajske sa ulicama Radivoja Koraća i Miloša Trebinjca pokazuje svu nekorisnost postojanja ovakvog Sistema 48

Objavljeno 05.10.2020.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 14 mins

Relativno nedavno je konačno, posle više meseci zakašnjenja i nekoliko puta odlaganim rokovima dovršena rekonstrukcije jedne od najprometnijih ulica u Pančevu – Prvomajske. Kao deo magistralnog puta E70, odnosno kao državni put IB reda 10, izuzetno je bitna za Pančevce i one koji kroz njega prolaze – u pitanju je obilaznica koja iako prolazi kroz obod grada, faktički prolazi između nekoliko naselja, preseca glavne tokove između tih naselja i centra grada, a jedini je tranzitni tok za šlepere i velika vozila koji dalje gravitiraju prema Kovinu, Vršcu, Zrenjaninu ili novoformiranoj severnoj industrijskoj zoni.

Zato smo kao građani jedva dočekali da se agonija poznatija kao rekonstrukcija Prvomajske ulice, kao i poteza od raskrsnice Prvomajske i Žarka Zrenjanina prema nadvožnjaku sa Lukom Dunav dovrši. Nešto više od godinu dana trebalo je izvođaču radova kompaniji AD Strabag da dovrši ovaj inženjerski maestralni poduhvat. Godinu dana smo trpeli gužve, prljavštinu, haos na svim okolnim putevima, vala dosta je i bilo. Na stranu više puta probijeni rokovi, na stranu govorkanja u čaršiji da je posao u startu Strabag predao nekoj drugom izvođaču (koji posao nije radio kako treba, pa se navodno zato ceo projekat razvlačio), na stranu činjenice da je horizontalna signalizacija bila a na nekim mestima i ostala urađena katastrofalno loše, na stranu već pojava blagih kolotraga kod raskrsnice sa ulicom Žarka Zrenjanina (što je tek posebna priča!), tek ovoga puta bavićemo se time kako pančevački Sistem 48 (u daljem tekstu podrugljivo nazvan „sistem”) gleda na jednu situaciju – ovu friško rekonstruisanu ulicu i kako tretira građane Pančeva. Ustvari na ovo možete gledati kao standardan obrazac „sistema” 48 i načina na koji on funkcioniše.

Default odgovor: nenadležan

Koliko puta ste pisali „sistemu” 48 zbog raznih problema? Da li imate utisak da ste neshvaćeni, ignorisani, da vam se iako dobijete odgovor neko podsmeva ili vas pravi ludim, da „sistem” ustvari postoji kao relikt nečega što treba da vas podseti na Sistem? Ono uređeno mesto gde nešto funkcioniše kako treba, gde na pitanje dobijete odgovor, na pritužbu obrazloženje, a na problem rešenje? „Sistem” 48, kao nekada lepo – bolje reći, vrlo korisno – osmišljeno rešenje za ono sa čim se građani svakodnevno suočavaju, sada postoji samo kao jedno mesto (možda i jedino u očima građana) koje žulja gradske čelnike, direktore javnih komunalnih preduzeća, odakle na pitanja upućena njima po defaultu stiže odgovor „NENADLEŽAN”.

Isto se i meni dogodilo (po n-ti put) kada sam poslao ovoga puta mail „sistemu” 48 (jer slanjem sa formulara nikada ne vidim kada je zaveden, pod kojim brojem, niti ga vidim na spisku poslatih zahteva, niti mogu da pošaljem više slika, niti sam u obavezi da izaberem neku od kategorija zahteva – koji se menjaju sa vremena na vreme) da bih prijavio situaciju sa slike koju sam im poslao. Objasnio detaljno u mailu poslatom još u petak 27. septembra 2020. godine lokaciju, problem koji vidim i trpim već nedeljama kao i svi gorepomenuti građani i oni koji migriraju kroz Pančevo. Zamolim kao građanin grada Pančeva da saobraćajna inspekcija izađe na teren, naredi uklanjanje dotičnih oznaka ili da nađe neko dugotrajnije rešenje.

Da bih pojasnio o čemu se radi, za sve one koji ne znaju, početkom septembra postavljena je horizontalno-vertikalna signalizacija na punoj liniji pri prilasku semaforima na raskrsnici Prvomajske sa ulicama Radivoja Koraća i Miloša Trebinjca. Prvi pogled na nju, onako novu i sjajnu nimalo nije davao utisak da će to potrajati duže od par nedelja. Vertikalne oznake tanane i tanke, pri prolasku malo gabarinijeg vozila su se lelujale kao lišće na jesenjem vetru. Žućkaste osnove su pri prelasku točkova vozila nepažljivih vozača, nenaviknutih na prisustvo ovih novih elemenata na putu, počele da se krune kao zid glavne zgrade pančevačke bolnice, pritom predstavljajući opasnost za sve učesnike u saobraćaju – pogotovo za pešake i bicikliste. Opisano raspadanje u roku od par nedelja, nevoljnost i neažurnost bilo koga da nešto uradi tim povodom, rezultiralo je mojim prvim mejlom „sistemu”.

Ono 48 u „sistem” 48

To 48 u nazivu „sistema” 48, za one manje upućene, označava vremenski period potreban da prođe da biste kao građanin dobili odgovor na vaš problem. Dakle, ne može sve odmah, ne može sve sad – ali može za dva dana. U međuvremenu, čekajući da prođe tih 48 sati da bi se neko smilovao i dao odgovor na moje pitanje malo sam podrobnije potražio podatke o tom putu. Usput shvatio da je deo magistralnog puta te stoga spada u nadležnost pokrajinske i republičke vlasti, a ne gradske vlasti. Odmah pomislih – „O ne, garantovano ću dobiti mail sa tekstom NENADLEŽAN”.

Prošlo je tih 48 sati a ja ne dobih odgovor od „sistema”. Okuražen sa par novoutvrđenih činjenica, novim fotografijama od prethodnog dana, koje sam načinio pri povratku sa posla i polasku tog jutra na posao, sastavio sam novi mail i adresirao ga opet u utorak na „sistem”, ali ovog puta direktno ciljajući i dvoje ljudi za koje mogu da pomislim da su odgovorni – gospodinu Milanu Đuriću, opštinskom saobraćajnom inspektoru, kao i gospođi Tatjani Danić, predstavnici JP „Putevi Srbije” iz Sektora za održavanje puteva I i II reda.

I ne budem lenj, opišem sve ponovo, nove fotografije koje direktno ukazuju na problem, rizik od povreda i da to treba rešiti što pre. Adresa, opis lokaliteta, Google Maps lokacija. Onako malo iziritiran time što se nisu udostojili da odgovore građaninu, praksom da moram dva puta isti problem da prijavljujem (ne samo u ovom slučaju, nego i u drugim slučajevima), situacijom da sam direktno prisustvovao situaciji u kojoj je šleper podigao komad one za put prišrafljene žute osnove i lansirao je u nepoznatom pravcu – naoštrim svoje pero i budem malo grublji u svom novom mailu, 29. septembra 2020. godine, ovoga puta zahtevajući odgovor u najkraćem roku. Mogu misliti koliko su se trgnuli zbog toga…

I opet: NENADLEŽAN

Za rubriku verovali ili ne, odgovor sam dobio u sredu, 30. septembra u 8:10, pet minuta nakon što sam prošao tim istim putem i primetio da nema puno komada one žute osnove na putu, ali da su elementi i dalje prisutni, prišrafljeni za put – makar ono što je ostalo od njih. Svega par njih, od četrdesetak, možda i više. Dakle nešto je urađeno, makar nešto.

Odgovor, odnosno dva odgovora – jedan za drugim su glasili:

PRVI: Vas zahtev br. 1951-2020 od 28.09.2020 je obradjen i trenutni status mu je NENADLEZAN
Gospodine Ratkovicu, i pre vaseg zahteva smo obavestili izvodjaca radova AD STRABAG o navedenom problemu. Kako je u pitanju drzavni put, gradska saobracajna inspekcija nema nadleznost po tom pitanju. Drzavni putevi koji prolaze kroz teritoriju grada Panceva u nadleznosti su republickih odnosno pokrajinskih inspektora za puteve.Sa postovanjem.

DRUGI: Vas zahtev br. 1760-2020 od 06.09.2020 je obradjen i trenutni status mu je RESEN
Uklonjeno
KOMUNALNA INSPEKCIJA

Od JP „Putevi Srbije”, gospođe Tatjane Danić ni traga ni glasa, gle čuda. Ali nikada brže nisam dobio dva maila u kojim jedan za drugim dve inspekcije menjaju status zahteva. Prvi me je svakako „iznenadio” statusom NENADLEŽAN (isto koliko i odsustvo odgovora JP „Putevi Srbije”), kao i istom mantrom sa kojom sam se susretao više puta u komunikaciji sa predstavnicima JKP „Higijena” i JKP „Zelenilo”, gde su tobože primetili isti problem i reagovali i pre mog zahteva. Dobro je da me nisu prekorili što se uopšte žalim, kada svevideće oko „sistema” može da vidi… pa, sve. Što je nekako zanimljivo, deluje kao da neko zaista brine, primećuje probleme građana i radi sve u tom smeru da bi se oni ne stresiraju i obraćaju „sistemu”, već da to „sistem” radi umesto njih. Ako verujete u to da neko brine, verujete onda i u jednoroga.

Sistem, u rukama građana i u korist građana

S obzirom na to da sam tim putem prošao u sredu 30. septembra u 8:05, svega pet minuta pre nego što sam dobio mail od „sistema”, vrlo brzo sam posumnjao u njihovu izjavu i objašnjenje da je moj zahtev rešen, isto koliko zaista sumnjam da jednorozi postoje.

Ovoga puta mail koji sam sastavio bio je donekle staloženiji, sa navodima da ću proveriti pri povratku sa posla šta je urađeno. Naravno – i pored toga što su nenadležni rešili problem, ostalo je par elemenata prišrafljeno za asfalt. A osim toga, skoro sam od prijatelja dobio fotografiju gde se vidi kako su u asftalt ostali šrafovi. To verovatno nikome ne smeta, jer – što bi? Svevideće oko „sistema” tu je da se na njega zažmuri kada treba, umesto da se problem reši.

Sve u svemu, priča se svodi na to da „sistem” 48 ne postoji zbog građana. Da postoji, oslovio bih ga drage volje Sistem 48. „Sistem” je još jedan ostatak nečega dobrog, a to što je dobro za građane jako boli svakoga iz gradske vlasti, bilo ona nova, prošla ili pretprošla, kada se na ovaj ili sličan način isproziva njihov pristup prema sugrađanima, opštem dobru, našem gradu uopšte. Zato sami građani treba da budu ti koji treba da ih doteraju u red – da koriste poslednje moguće kanale komunikacije i da zahtevaju rešavanje svojih problema. Ili će građani „sistem” postaviti u red i onda postati Sistem koji zaista radi svoj posao, ili će građani mrmljajući sebi u bradu da se bune zbog nekog problema koji samo njih tišti, a niko ne obraća pažnju. Promena iz „sistem” u Sistem počinje od nas samih, samo se sa tim „sistemom” treba uhvatiti u koštac i uzeti uzde u svoje ruke.

Kad malo bolje razmislim, sada shvatam da je u ono 48 u nazivu „sistema” trebalo biti pod navodnicima…

Ostavi komentar

  • (not be published)