Strip-svet – istraga Kler Bro

Francuskinja Kler Bro, laureatkinja ovogodišnjih Ukrštenih strip-rezidencija, boravila je prošlog meseca u Pančevu i bila gošća NOVA festivala. U intervjuu za naš sajt govorila je o stripu kao formi izražavanja, o raznolikim kreativnim izazovima, ali i o gubljenju slobode i drugim pojavama koje je zaokupljaju

Objavljeno 06.11.2021.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 8 mins

Zašto čovek neprekidno uništava prirodu kada bez nje ne može da opstane? Kada joj se neprestano vraća kako bi oslušnuo sebe u njoj i pokušao da iznađe rešenja za probleme koji ga tište. Gde se krije krhkost bića i sveta, sveta koji u svom sunovratu ipak teži preporodu? I koja je adekvatna forma kojom bi se ispričalo ratno svedočenje ili predstavio život junakinje-marionete i „plačljivog haosa koji buja”?

Zamišljena nad svetom i njegovom budućnošću, takva je Kler Bro, strip-umetnica sa jugoistoka Francuske, iz središta Drom Provansala, koja je u Pančevo stigla i u njemu boravila tokom oktobra. Zahvaljujući Ukrštenim strip-rezidencijama, programu koji je nastao sporazumom između Grada Pančeva, Francuskog instituta u Srbiji, Međunarodnog centra za strip u Angulemu i Agencije KomunikArt, Kler Bro je imala mogućnost da se upozna sa ovdašnjom strip-scenom. Takođe je imala priliku da se predstavi svojim radovima na NOVA festivalu, ali i da sarađuje sa koleginicama i kolegama u okviru radionice koja je tokom njenog gostovanja održana.

Kler Bro na NOVA festivalu kraj rada Josifovo stado

Nakon završene Visoke škole lepih umetnosti u Anžeu, Kler Bro nije bila sigurna čime želi da se bavi jer joj je stečeno obrazovanje pružalo više opcija. Međutim, uvek joj se činilo da joj strip kao forma izražavanja, i kroz crtež i kroz tekst, daje određenu širinu. Ta ideja joj se dopala.

– Oduvek sam čitala stripove, oduvek ih sam ih imala kod kuće. Otkad znam za sebe crtala sam. Kako sam uz crtanje i pisala, uglavnom sam težila tome da oblikujem stripove. U nekom trenutku, kada sam tražila zaposlenje, naišla sam na oglas za crtača stripova, te sam tako i zvanično počela da se bavim tim poslom. Bilo mi je prirodno da nastavim u tom smeru – prisećala se svojih početaka Kler Bro.

Njena odluka da crta stripove ispostavilo se da je prava. Pored uživanja u samom procesu stvaranja, rad Kler Bro nije prošao nezapažen. Za kuću Association objavila strip Mambo (2011), koji je ovenčan nagradom „Artemizija” za najbolji ženski strip u 2012, a potom i strip Alma (2012). Nekoliko godina kasnije adaptirala je jednu disertaciju iz sociologije pod naslovom Gradilište – zabranjen pristup (2016).

Trenutno radi na dva zanimljiva strip-projekta za izdavačku kuću Kasterman. Završava Cmizdrenje, fikcionalizovanu autobiografiju u kojoj čitalac može pratiti niz dogodovština junakinje-marionete i njeno preterano izlivanje suza, strip u kome je komičan ton kombinovan sa okrutnošću i cinizmom koji izbijaju iz verno prikazanih situacija. Takođe je u procesu oblikovanja stripa Šuma, istraga Kler Bro.

O svom odnosu prema ruralnom okruženju i prirodi kao učestalom motivu u stripovima Kler Bro kaže:

– Svako moje stvaranje veoma spontano vodi ka prirodi. Tako je i sada slučaj. Crtam strip čija je glavna tema priroda, a potom i ljudi koji žive u prirodi i tesno su povezani sa njom. Pod snažnim sam utiskom činjenice koliko u današnje vreme priroda nestaje pod čovekovim uticajem. Potrudiću se u svom stripu da podvučem rečenicu koja je na mene ostavila veliki utisak: Samim tim što čovek gubi prirodu, uništava je, gubi i svoju slobodu. Na taj način želim da ukažem na važnost očuvanja životne sredine i da skrenem pažnju ljudima na to da ćemo vrlo brzo ostati bez prirode ukoliko nastavimo da sečemo i uništavamo šume. Moja knjiga je bazirana na čoveku koji živi u gradu, ali veoma često, kada god naiđe na neki životni problem ili poteškoću, odlazi u prirodu. U njoj može da nađe rešenje i odgovore za sve svoje probleme koji ga muče. Za svu patnju.

Pored motiva prirode, Kler Bro često u svojim radovima govori i o položaju žena. Obe teme su za nju od velikog značaja i okupiraju je. Kaže da ženska strip-scena u Francuskoj nije dominantna, ali čini joj se da poslednjih godina jeste napravljen određeni pomak. No ona smatra da to i dalje nije dovoljno snažno. Zato se trudi da kroz svoje stvaralaštvo progovori o položaju žena, da ukaže na njegovo unapređivanje. Želja joj je da žene u stripu budu sveprisutnije. Strip predstavlja savršeno sredstvo da ukaže na problem, ali i da dâ potencijalna rešenja, smatra Kler Bro.

Na svom stvaralačkom putu, kao i svi umetnici i umetnice, francuska strip-autorka nailazila je na različite izazove. Kao najveći kreativni izazov izdvojila je saradnju sa novinarkom Vanesom Dunjak, koja je autroka geopolitičkog dokumentarnog filma Utvare Šri Lanke (2016).

– Na tom projektu sam baš dugo radila – pet godina. Vanesa se kao novinarka bavi tematikom rata. Htele smo zajedničkim snagama da napravimo strip, ali čitava radnja bila je specifična pošto je reč o njenom ličnom iskustvu – prisustvovala je masakru koji se desio na Šri Lanci 2009. godine. Zaključile smo da je priča preobimna, te da ne može da se adekvatno ispriča putem stripa. Odlučile smo se za drugu formu, pa smo preko animiranog dugometražnog filma projekat završile u formi dokumentarnog filma. Želele smo da ukažemo na besmislenost rata zasnovanog na lažima i nepravdi – objasnila je Kler Bro.

Ove godine je objavila prvu knjigu za decu – Poni u Parizu, a redovan nedeljni angažman obuhvata joj crtanje crteža za emisiju Kontinentalna vreva Karolin Žile na Radio-stanici France Inter. Do sada je obezbeđene rezidencijalne boravke imala u Francuskoj, gde je često i držala radionice crtanja stripova. Što se tiče studijskih putovanja u inostranstvu, njih nije bilo mnogo – bila je na Madagaskaru i u Senegalu, što ju je finansijski iscrpljivalo.

Kler Bro je ponosna na svoju prvu pravu stipendiju koja joj je omogućila da dođe u Srbiju. Tokom tronedeljnog boravka uživala je u svom kreativnom radu, u upoznavanju i istraživanju starog gradskog jezgra Pančeva, šetnjama sa porodicom kraj Tamiša i crtanju pejzaža, ali i u druženju sa kolegama i koleginicama. Želela je da oseti duh ovog dela Evrope, bogatog i složenog, a mi se nadamo da je u tome uspela.

Fotografije: Vladimir Dimitrić

Ostavi komentar

  • (not be published)