Glamur Los Anđelesa

Objavljeno 07.08.2017.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 2 mins

Počela sam da fotografišem život na ulicama u istorijskom jezgru u centru Los Anđelesa u oktobru 2015. Zaljubila sam se u komšiluk. Bilo je beskrajno fascinantno i iako sam želela da fotografišem četvrt Skid Row, bilo je potrebno devet meseci konstantnog rada pre nego što sam uspela da steknem poverenje stanovnika i naučim kako da koristim kameru u tom području. Napravila sam mnogo slika tamo, a mnoge od njih prikazuju surovu realnost koju je teško gledati. Verujem da je realnost ključ za dobru dokumentarnu/uličnu fotografiju i, bez obzira na sve, stvarnost i prateći elementi koje nađem u mestima koje istražujem su ono na šta se fokusiram i trudim da kreiram fotografiju koja ima značenje za mene. Verujem da nedostaje popularnih slika u našoj istinskoj/pravoj realnosti, a radim na stvaranju dela koja tačno oslikavaju naše vreme suprotno od prijatnih slika koje imaju za cilj da ugode gledaocu.


I started out photographing life on the streets in the Historic Core District of Downtown Los Angeles in October 2015. I fell in love with the neighborhood. It was endlessly fascinating, and although i really wanted to take pictures in Skid Row it took about 9 months of steady work before I was able to gain the trust of the residents, and learn how to work in the area with a camera. I’ve made many pictures there, and many of them are a harsh reality that are hard to view at times. But I believe that reality is the key to great documentary/street photography and no matter what, the realities and the juxtaposed elements i find in the places I explore are what I focus on and I make an effort to create a photograph that has meaning to me. I believe that too many popular images are lacking in the truthful reality of our times, and I work toward creating a body of work that reflects our times accurately as opposed to pleasantries aimed at pleasing the viewer.

One Comment to: Glamur Los Anđelesa

  1. Slavko Petrov

    avgust 9th, 2017

    Dopadaju mi se fotografije, naročito one na kojima su prikazane osobe u krupnom planu (1, 2 i 8). U takvom prikazu, dobro se vide oči, ali i još po nešto. Na primer, opušak na usnama devojke na jedinici (po meni, nepotreban), lice dečaka na dvojci iz kojeg može samo da se nagađa njegova priča, te dugi, predivni prsti kod devojke na osmici i njihov položaj. Kao da su rod.

    Odgovori

Ostavi komentar

  • (not be published)