Izveštaj iz Zmaj Jovine

Objavljeno 25.09.2022.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 15 mins

Nedelja, 18. septembar 2022. godine

Nedelja. Mirna i letargična, prilično osunčana nakon one kišne subote. Polemike o paradi ponosa, vojnoj paradi i litijama, naziru se u tragovima. Dok se sukobljavaju protivnici svega demokratskog i civilizovanog sa onima koji ukazuju na poskupljenja, inflaciju, nisku zaradu, bedu u kojoj živimo od kada znamo za sebe. Ekonomsko siromaštvo postoje istrošena tema, pa „mudri” govore o moralnom siromaštvu. Svi se u sve razumeju, i svima je sve jasno.

Gladni ne misle o uzrocima gladi, već kako da se zasite. I čini mi se da zato ostaju dugoročno gladni.

Urednik ovog portala me je sinoć podsetio da mi je još pre tri godine poslao ponudu da vodim dnevnik. Negde se zagubila, zajedno sa mojom potrebom da pišem. Prihvatila sam ponudu kao izazov, ovo je prva stranica mog prvog dnevnika, nikada se nisam poveravala papiru, nisam beležila događaje. I zaista me raduje ovo iskustvo.

Dragi dnevniče, dan je bio prilično miran, spremili smo grožđe za vino, proveli dan sa porodicom i vratili se oko ponoći u Pančevo.

Ponedeljak, 19. septembar 2022. godine

Ponedeljak mi je počeo oko 10h, od ponedeljka više mrzim samo utorak. Trenutak kada se brojčanik sa kraja nedelje restartuje i otpočne novi krug, traje do podneva. Samo srećnici koji su nedelju proveli na nekom izletu mogu ponedeljak započeti brže nego što se on sam započne.

Već 11 godina se vozim autobusom za Beograd i nazad, od onog prvog dolaska iz Šapca. Kao doseljenik sam ispratila promene Pančeva i Pančevaca. Mnogo toga se promenilo u ovog gradu u poslednje tri godine. Promenio se i izgled grada i njegovi građani. Došli su novi ljudi, i evo ja se ponekad osećam kao domaćin svim novim doseljenicima. Imala sam privilegiju da osetim dašak kulture sporih Pančevaca koji su se povukli pred najezdom novih i brzih.

U povratku sa posla sam skrolovala novosti, ljudi se još opraštaju od kraljice Elizabete. Postala je simbol majčinstva, pravde, empatije, slobode. Sve majke su dobre, samo svojim majkama zameramo što nisu bolje. Verovatno zato što sebi ne možemo da zamerimo, jer to više boli.

Još jedna od stalnih vesti je da bogati žele da voze električne automobile, žele da budu ekološki čisti jer su u svim drugim sferama uprljani. Siromašne zemlje trećeg sveta se bore da ih ne uprljaju čisteći svoje ruke. Čovečanstvo postoji između polariteta za i protiv, na taj način napreduje i urušava se. Mi još verujemo u istomišlje, a nismo istomišljenici ni sa svojim istomišljenicima.

Dragi dnevniče, dosta je filozofiranja za jedan ponedeljak, vreme je da spremim večeru.

Utorak, 20. septembar 2022. godine

Utorak je počeo onako kako se od utorka i očekuje, krajnje bezvoljno, mrzelo me je da idem na jutarnji trening, pa sam ga pomerila za uveče. Evo više od godinu dana svakog utorka i četvrtka treniram od 7:30, a uvek sam se pitala kako neki ljudi mogu na trening pre posla. Zvučalo je suludo, ali nimalo nije, sa potpuno novom energijom se započne dan. Malo lažem sebe sada, večernji treninzi su ipak bolji, posle njih može topla kupka i spavanje. Elem, treniranje je jedna od najboljih odluka koje sam donela za svoje zdravlje, pre svega mentalno a onda i fizičko.

Glavna vest ovog dana je bila da je jedna žena ubijena, 27-godišnja žena, majka dvoje dece, prebijena palicom i ostavljena sa vezanim rukama i povezom oko glave. Sumnja se da ju je suprug ubio. Pa taj scenario čujemo svako malo, suprug ubio suprugu, bio je primeran građanin, ništa nije ukazivalo na zločin. Prva misao prosečnog stanovnika ove zemlje je, ako je on bio primeran onda je sigurno ona bila neprimerna. Jer se uvek sukobe dobro i zlo, belo i crno, nema sivog i nema boja. Samo savršeno ispravno i savršeno neispravno. Zato i tumaramo kao nacija, jer nismo savršeni ni u dobru ni u zlu. A ni ne treba da budemo. Mada, da bismo to shvatili treba da se edukujemo, što ovom narodu nikada nije bila draga disciplina. Bolje da verujemo kako smo dobri nego da vidimo koliko možemo biti bolji.

Par sati kasnije, nova vest, ubijena je još jedna žena, 57-godišnja, ubio ju je bivši suprug. Opet miran i primeran čovek, niko ne zna šta mu je bilo. Ponekad joj je pretio, ali to je normalno, žena mu je. A ona se drznula da živi slobodno, da putuje. I opet isti raspored uloga, on primeran, ona neprimerna. Ubio ju je jer nije mogao da je kontroliše. A možda i nije zato. Samo on zna uzrok, ali svi koji smo pročitali vest moramo da znamo da se neko drzno da nekome oduzme život samo zato što nije ispunio njegova očekivanja. I ne postoji nijedno opravdanje za takav postupak.

Dragi dnevniče, otišla sam na večernji trening, bilo je odlično, podigla sam 65kg, pomerila sam malo granicu izdržljivosti. Ovaj dan se dobro završio, videćemo šta sreda donosi.

Sreda, 21. septembar 2022. godine

Sreda je moj omiljeni dan, kako je dobila tu titulu neću da ti otkrivam, stručnjaci bi rekli da je to bio mehanizam da bezbolno prevaziđem traumu, ja joj ne bih oduzimala titulu. Realno je odličan dan, smeštena u sred radne sedmice, kao pedeseti trbušnjak od sto komada, izgurao si pola, ali te i čeka još samo pola. Ova sreda je bila prilično hladna, septembar je odlučio da bude malo novembar.

Danas je dan kao svaki drugi, ali ne i Šapčanima. Danas je Mala gospojina, Šapčani posle slavskog ručka idu na vašar, nerođeni Šapčani će uveče, to je tradicija, a tradiciju ne smemo menjati. Vašar se tradicionalno organizuje od polovine prošlog veka, i nije se mnogo izmenio. Male korekcije su unete uvođenjem šabačkog karnevala pre oko deceniju, i šetnje trudnica i beba od neke godine kada je gej parada napravila strašnu moralnu pometnju u zemlji. Pa Šapčani odlučiše da ponosno prošetaju svoje trudne žene i majke sa decom, bude i poneki ponosni otac, ostali očevi samo fotografišu, jer i u odgajanju dece toliko učestvuju, zaista fer.

Vrte se reciklirane vesti, još se opraštamo od kraljice, radujemo estradnim svadbama i snebivamo nad ubistvima.

Dragi dnevniče, hvala ti za još jednu sredu, bilo je i boljih, ali svaka je dobra kao omiljeni kolač.

Četvrtak, 22. septembar 2022. godine

Četvrtak je počeo slično kao utorak, opet sam pomerila jutarnji trening za uveče. Dan na poslu je bio prilično miran, ceo dan sam spremala materijal za ispite. Ponovo moram da učim, zar to nije završeno pre sedam godina, kada sam dobila diplomu? Ne nije, i nikada neće biti ako želim da napredujem. Tako kažu, a ja im verujem, priznajem da sam lakoverna vrlo često.

Današnja vest je da su karte za let Moskva-Beograd abnormalno poskupele. Ratni profiteri više ne voze belu tehniku i zlato, sada prevoze putnike. Svet zaista rapidno napreduje, moram priznati da se emancipujemo. Milioni ljudi su u strahu od mobilizacije, hiljade bogatih su odletele od straha, u neku zemlju koja se naziva bratskom zemljom. Majke u suzama ispraćaju mobilisane sinove, šačica ljudi protestuje protiv sulude diktature koja im je pritegla omču. Nisu videli do sada, ne vidimo ni mi, nadam se da će se naše oči otvoriti pre nego što ih ispunimo suzama.

Svakoga dana desetine hiljada ruskih vojnika ginu u Ukrajini, ostavljaju za sobom ratnu opremu i mehanizaciju vrednu milijarde dolara. Svet likuje nad ukrajinskim podvizima, mali pobeđuju velike. Dobri pobeđuju loše, opet crno i belo. A šta će biti sa onim sivim ljudima, u obe države, koji ne žele rat, ne žele sankcije, siromaštvo, strah za život, ne žele da im ruše domove, da im ubijaju decu, roditelje, prijatelje? Šta će biti sa narodom koji se generacijama neće oporaviti, nikoga nije briga. Oni su deo druge statistike, a taj popis još nije počeo.

Dragi dnevniče, odradila sam i ovaj večernji trening, bio je dobar iako ja baš i nisam bila dobra za njega. Tako je u svakom odnosu, valjda, jedan mora biti dobar da bi drugi bio bolji. A možda i nije baš tako, znaš ti to bolje od mene.

Petak, 23. septembar 2022. godine

Petak je početak produženog vikenda, već neko vreme petkom obavljam samo hitne poslove od kuće. I evo iz iskustva se slažem sa idejom o radnoj nedelji koja traje četiri dana.

Dan je počeo vešću da Iranci nastavljaju proteste, žene i dalje skidaju i spaljuju marame u znak podrške devojci koja je preminula od posledica prebijanja iranske moralne policije. Iranci uništavaju policijska vozila, spaljuju propagandne postere, i ginu. Do sada desetine Iranaca je poginulo u sukobu. Trpeli su do tačke kada je svejedno da li ćeš poginuti jer si već živ-mrtav. Vlasti im ometaju internet kako se protesti ne bi proširili, a protestanti su odlučni da nastave jer ih je mrak zaslepeo. Opet je narod progledao kada su mu ugasili sva svetla. Mora li zaista tako? Izgleda da mora, sve dok ne bude dovoljno onih koji vide mrak i pre nego što se smrači. Ali to opet zahteva informisanost i edukaciju, ta prokleta edukacija svima će nam doći glave.

Dragi dnevniče, završila se i ova radna sedmica. Srećan nam početak vikenda.

Subota, 24. septembar 2022. godine

Dragi dnevniče, završava se naše druženje, moram priznati da nisam bila naročito ažurna, ali sam ispoštovala zadatak. Hvala ti za ovo iskustvo, uočila sam koliko se važnih tema svakodnevno događa.

Vest izbledi dok pročitamo naslov, smesti se među već viđeno, već proživljeno, i tragedije i radosti su nam podjednako beznačajne. Današnji dan je počeo prilično sunčano, i ovog vikenda smo u selu. Konekcija sa prirodom apsorbuje svu brzinu i prašinu iz grada. Ovde imamo hobije, stvaramo svojim rukama, pratimo proces nastanka i rađanja. Sve je tako jasno, temeljno, postepeno, uzročno. Baš kao i život. Zahvalna sam na prilici da se uzemljim i utemeljim. Senzacionalizam je smišljen za dokone, mala doza jakog nadražaja, gladan je i guta nas. Uviđam da nam svima treba malo manuelnog rada, on leči dušu i um.

Od važnih vesti danas izdvajamo stare vesti, protesti u Izraelu se nastavljaju, ruski dezerteri će morati na desetogodišnje izdržavanje zatvorske kazne, zamislite, biraće između oduzetih deset godina života ili gubitka života. U našoj zemlji je jedan suprug pokušao da ubije suprugu pa sebe. Stara vest zar ne? A nije, danas se ponovila.

Autorka je rođena 1992. godine u Šapcu, od 2011. godine živi na relaciji Pančevo-Beograd, 2018. godine je objavila prvu i za sada jedinu zbirku poezije Kaput i kupine. Od 2017. do 2019. godine pisala je za portale Blacksheep, Insp i Original magazin

Ostavi komentar

  • (not be published)