O psima i lajanju

Objavljeno 19.11.2026.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 5 mins

Ima tome već desetak godina – u državnu ustanovu u kojoj ljudi zbog lečenja dolaze i često u pidžamama provedu neko vreme dok ih kao izlečene, beznadežne ili pokojnike ne otpuste kući, dođe mlad čovek da radi na mestu desne ruke Prvog Čoveka, da praktično bude Drugi Čovek.

Mlad, visok, sa fazoniranom bradicom, stručan za zakone, a voli pse, i to ne bilo kakve, već one jako lajave i isto tako odane.

Osim pasa, voleo je i da sve „zna” – tračeve naročito. A kako se tračevi najlakše saznaju? Jednostavno – tako što ćeš da pronađeš najveće tračare. Ako je tračara, pored toga što je jako lajava i pseći odana i lako potkupljiva, onda je to idealna stvar.

Bio je nov u kolektivu – skoro nikoga nije poznavao i morao je da se osloni samo na sopstveni osećaj i iskustvo u pronalaženju lajavaca. Zato je rešio da često cunja po ustanovi u koju je došao u nadi da će traženo brzo pronaći.

I tako, šetao je on po hodnicima, sobama i dvorištu i jednog dana ugleda kuju i jednog mladolikog i debeljuškastog mužjaka (kuju je u dvorište doveo Prvi Čovek), i oni mu priđoše veselo mašući repićima. Iznenada, u glavi mu je nešto „kliknulo” – bio je to njemu dobro poznati „zvuk” koji ga upozorava da je našao ono što je tražio.

– Kuc, kuc, dođi… Ajde ne bojte se. Dođite, evo svakom poslastica…

– AV, AV, AV – veselo zalaja kuja.

– AV, AV, AV – oduševljeno ponovi debeljuškasti mužjak.

– Pametnice malene, kako one znaju kako i šta treba – uzbuđeno ciknu Drugi Čovek. Imam jednu lepu ponudu za vas dvoje: Ako mi redovno budete olajavali sve one koji ovde rade, za vas će uvek biti dobrih poslastica. Dogovoreno? – upita ih svojim tanušnim,gotovo devojačkim glasićem.

AV, AV, AV, zalajaše oboje.

– Jel to znači da pristajete?, upita Drugi Čovek.

– AV, AV, AV – zalajaše oni složno.

– Eto, lepo je što smo se tako lako i brzo razumeli.

Kad je već tako, red je i da vam dam i neke zvanične funkcije.Tebe ću, lepotice moja, tebe ću postaviti za glavnu pripremačicu hrane u svim zgradama i dvorištu, a tebe ću, bucko moj verni i lajavi, postaviti na mesto najtajnijeg tajnog agenta koji će se kriti iza uloge gurača kolica, a u stvarnosti ćeš biti glavni prikupljač informacija i utisaka koje ćeš – osećam to – najčešće pretvarati u besmislice u koje ću ja ipak verovati bez ostatka i postupati u skladu sa svojim uverenjima.

OK, pomisli debeljuškasti mužjak, mogu ja to. Em mogu, em to obožavam da radim.

Pa di je problem, ja to mogu laganica, pomisli kuja.

Smucali su se, „kuvali” i zakuvavali, prisluškivali, a kad se nije imalo šta čuti izmišljali su priče, a Drugi Čovek je takve priče najbolje obožavao i u njima uživao.

Ona ga je svakog jutra, od ponedeljka do petka, kad dolazi na posao sačekivala ispred ulaza u Narodni park i podnoslila mu najnovije obaveštajne podatke koje su ona i lajavi bucko u međuvremenu prikupili.

A Drugi Čovek je uživao u svojoj obaveštenosti.

On je uživao, a posledice tog njegovog uživanja na svojoj koži osetili su mnogi zaposleni koji su bili predmeti obrade obaveštajnog psećeg para.

Onda je, jednog dana, Desna Ruka postao Prvi Čovek umesto Prvog Čoveka.

Fotelju jeste, ali pse nije menjao.

Zadovoljstvo novom foteljom nije potrajalo, jer je neka balavurdija koja neće da uči rešila da mu je izmakne ispod guze.

Šta je bilo sa psima?

Šinteri nisu pozvani, a oni olajavajući ruku koja ih je bogato hranila, pokušavaju da nađu „azil”.

NAREDNI ČLANAK

Ostavi komentar

  • (not be published)