Šokantna ekskluzivnost skandaloznog senzacionalizma

Objavljeno 03.03.2018.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 9 mins

Kada je sve počelo? Teško je reći, jer je sasvim sigurno ovakvih dešavanja bilo i ranije iako ne u tolikoj meri i ne tim povodima. Reč je o preterivanju, lažima, površnosti, prostoti, namernom i tendencioznom plasiranju lažnih vesti i „činjenica” o suprotno orijentisanoj političkoj ili interesnoj grupi, pa možda i o famoznom specijalnom ratu protiv nas koji naravno vodi neko sa Zapada. Provereno! Strane službe, spavači na terenu, ubice na krovovima, teroristi na javnim mestima, migranti, Šiptari i Cigani ili Romi, male boginje… sve to protiv nas. Evo sad i to vreme.

Katastrofično zvuče prognoze vremena koje se u medijima objavljuju u poslednjih nekoliko nedelja. Srećom, prognozu prezentuju neke mlade, lepe i nasmejene devojke. Kada bi to bio neki namćor u tamnom odelu i sa zatamnjenim naočarima stvarno bih se zabrinuo, jer bi sve izgledalo kao da će „kraj sveta”. Postoji i internet pa se tu može naći neka mera u tačnosti informacija koje se nude. Ipak, problem sa internetom je da treba znati gde se nalaze te tačnije informacije. Internet je veliko mesto i svašta nudi. Mnoštvo loših informacija, nepreciznih i površnih procena i senzacionalističkih naslova i najava zbunjuju korisnike. A naročito prosečne i redovne pohađače raznih izbora.

Primetno je da se u poslednje vreme u medijima često koriste te najave sa predznakom „senzacionalno, skandalozno, šokantno, ekskluzivno, extra, crveni alarm…” i slično. Teško je odoleti naslovu koji deluje kao da će se nešto važno desiti kada se pročita, a da će se isto važno propustiti ako se ne pogleda. U sredinama gde postoji viši nivo društvene i političke svesti, lako je prepoznati takve vesti. Tamo gde caruju „rijalitiji”, farme, parovi i zvezde koječega, tamo te svesti nema i može se raditi svašta. Kako drugačije protumačiti sliku iz nekog grada gde je palo pet cm snega koji niko nije počistio, a situacija se opisuje kao katastrofa i skoro kao ledeno doba koje traje oko pet dana sa temperaturom od -10 do 0. A u stvari je katastrofa je što mnogi veruju u to, a ne što u februaru pada sneg.

OK, na Severnom polu se nešto dešava, u Tihom okeanu takođe, ali posledice toga verovatno neće biti u punoj meri vidljive i katastrofalne za našeg života. To su veoma spori procesi i ništa se ne dešava preko noći niti kao u filmu „Dan posle sutra” koji su verovatno svi gledali. Ne znam samo, kada se to desi i ako se desi i ako do tada potraju te farme i parovi, kako će sve to preživeti oskudno obučene starlete i gologuzi farmeri. Biće im jako zima.

Dok se sva ranija dešavanja sa klimom (ledena doba, mini ledeno doba, promene u atmosferi) mogu staviti u okvir Milankovićevih teorija, za ove promene je kriv čovek i njegov viševekovni neodgovoran odnos prema majci prirodi. Periodi industrijalizacije se mogu objasniti civilizacijskim napretkom (pogledati i pročitati „Treći talas” Alvina Toflera, ima ga po bibliotekama), ali kako objasniti divlje deponije na svakom koraku, uporno i bezobrazno eksploatisanje fosilnih goriva, seču šuma i hroničnu lenjost prilikom obnove istih itd, spisak bi bio jako dug. Umesto što plasiraju „senzacionalne” vesti, bolje bi bilo da svoje medijske resurse posvete zaštiti oštećene prirode i kažnjavanju odgovornih. Umesto što veruju u svaku glupost, gledaoci i glasači bi mogli da svoj otpad bacaju na za to predviđeno mesto i malo počiste ispred kuća i u svojim glavama. Umesto što služe političkim elitama u raznim aspektima, na primer, neregularno zapošljavanje nekompetentnih stranačkih kadrova, bolje bi bilo da rade svoj posao za koji primaju platu. Na primer, da čiste ulice i javne površine, da održavaju vodotokove da se ne bi dešavale poplave kao ranijih godina, da održavaju zelene površine i pošumljavaju ono što se poseklo i na drugi način uništilo itd. Imaju oni posla preko glave.

A što se zima tiče, svi pamtimo mnogo hladnije i duže zime, prošlogodišnja recimo. Ili ona 2014. sa zavejanim autobusom na autoputu. Ili kad smo bili mali, a smetovi nam bili preko glave i sve trajalo dva meseca. Nije bilo ovako preciznih prognoza koje dižu kosu na glavi dok se slušaju, a ni ovoliko medija da nam skreću pažnju sa bitnih problema. Da li se mi to plašimo loših vesti. Ne, većina tih strašnih vesti, uključujući i prognozu vremena koja se ne odnosi na našu ulicu, nas se uopšte ne tiču. Ne plašimo se groznih vesti – plašimo se straha od njih. Zato što je nama dosta strahova, straha od rata, od gladi, bede, neprijatelja i svega sličnog što je ostalo u našem istorijskom sećanju. Zato je narod ovde i prihvatio te silne zabavne sadržaje. Pa kad su došle farme i parovi i veliki brat, pa pevaljke i starlete… te radosti!!! Sve veselo i šareno, strahovi potisnuti negde u dubinu stomaka, šarene slike i lažna sreća. Daljinski upravljač i udobna fotelja, lažno pivo i brdo kancerogenih grickalica. Udri brigu na veselje!!!

Onda je neko rekao koja je gledanost TV kanala… da, gledanost!!! Ključna reč. Čini se da je sve počelo kada su pronašli način da mere gledanost pojedinih kanala pa i emisija. Započela je trka za pažnju gledalaca i korisnika. Svi redom su nastojali da pronađu način da privuku veći broj gledalaca od konkurencije, što je i stvorilo tu konkurenciju. Kada je neko sa malo više para u džepu video da je posao sa medijima unosan, eto konkurencije. Medijski virus sa zapada proširio se velikom brzinom po celom svetu, sa pojavom interneta postao je još brži i zarazniji. Stvorena je jedna strahovita moć koja „pomera planine” i ruši države. Naravno da su moć televizije i interneta odmah prigrabile političke strukture u nameri da prošire svoj uticaj. Počela je trgovina uticajem, informacijama i strahom. Tim našim strahom od rata, od raznih neprijatelja, gladi… Odmah su se pojavili i spasioci, stvarni i lažni. Kao i vesti i vremenska prognoza – stvarne i lažne. Da bi se sakrila suština, da bi se prodala magla.

Novi artikal – magla. Klima se menja, to je tačno, ali zašto ne zaraditi na tome?! Ako nema katastrofe, izmisliću je i plasirati na svojoj televiziji ili internet portalu i eto love. Reklame, onda veća gledanost, pa lajkovi, pa još reklama i još love.

Istina? Koga briga? Ja izmišljam laži – izmisliću i istinu.

Ostavi komentar

  • (not be published)