O stvarnom položaju medicinskih sestara i tehničara

Objavljeno 16.05.2018.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 10 mins

Povod da napišem ovaj tekst je gostovanje mojih uvaženih koleginica iz Udruženja medicinski sestara i tehničara Srbije, u jutarnjem programu „Novi dan” televizije N1 12. maja 2018. godine (videti na linku).

Do sada ni u jednoj javnoj diskusiji o položaju medicinskih radnika, a pod ovim pre svega mislim na medicinske sestre i tehničare, nisam čuo ili video, da tako kažem „običnu” medicinsku sestru, koja bi prenela iskustva o svom radu i položaju u Republici Srbiji. Medicinsku sestru/tehničara koja radi naporno po smenama, sa velikim brojem pacijenata, nedovoljno postelja, materijala, obučenih saradnika… Nisam video i sigurno nikada neću, jer svi strahuju da iznesu šta misle da ne bi imali problema ili komplikacija u životu. Da ne bi imali problema sa tim raznim glavnim sestrama, načelnicima, partijskim poslušnicima koji vladaju i rukovode kao mali despoti bez trunke saosećanja prema kolegama, a u cilju da se glavnoj sestri ne prebaci nešto, da načelnik ili direktor budu zadovoljni, jer pobogu one su nepogrešive, a medicinske sestre su mali robovi, da ne kažem hobotnice koji izvlače poslednje atome snage da bi profesionalno i savesno obavile svoj posao. A sve pod izgovorom koristi pacijenata, što je klasičan primer zloupotrebe tih „humanista” koji se deru, verbalno vređaju, iživljavaju… Zatim kažu ljudi odlaze, ali nema specijalnih problema, nedostatak kadra se prevazilazi stalnim primanjem novih, taj problem se veoma lako rešava. Ali su zaboravile da napomenu kakav je kadar koji menja, koliko imaju iskustva? Da li je isto kada neko posle šest meseci rada zameni sestru koja ima 10 ili 20 godina staža npr. u Intezivnoj nezi ili Urgentom prijemu u bolnicu? Da li treba da čekamo da odlazak kvalitetnog zdravstvenog kadra postane problem, pa da onda reagujemo? Kao i u svemu u životu, tada će biti uuuuuveliko kasno.

Svetski dan medicinskih sestara i tehničara, 12. maj, obeležava se u celom svetu u znak sećanja na Florens Najtingejl (Florence Nightingale), koja je otvorila prvu školu za bolničarke. Napisala je knjigu o savremenim principima zdravstvene nege bolesnika i smatra se kreatorkom modernog sestrinstva i velikim borcem za prava žena. Njen rođendan, 12. maj, odabran je za ovaj praznik.

Iznenađen sam raznim stavovima koje sam čuo u emisiji, a bez mogućnosti da ta druga strana da neke odgovore na stereotipne floskule koje sam čuo od svojih koleginica. Pre svega konstatacija da je „opšte poznato da materijalni status nije zadovoljavajući, ali da to ne znači da ne volimo svoj posao. Medicinske sestre odlaze u inostranstvo zbog materijalnog statusa, ali mi koje smo ovde, radimo svim srcem”. Pretpostavljam da ja, kao i sve moje kolege i koleginice, rade srcem ovde, a u inostranstvu bez njega. Možda je i to postalo prestiž. Zatim uobičajna floskula tih „reprezentativnih” udruženja da svi odlaze zvog veće finansijske potpore. Da, to je tačno, ali koleginice zaboravljaju da napomenu ili namerno izostavljaju, da ljudi takođe odlaze jer su tamo mogu da računaju na razne beneficije i povlastice, takođe su u mogućnosti da proširuju svoje znanje, veštine i iskustvo koje je ovde rezervisano samo za pojedine. Da ne ulazimo u detalje u razlici u uređenosti društva. Takođe se ne pominje mobing koji često sprovode glavne sestre, kao i doktori, a koji sva udruženja treba da sankcionišu, da podstiču kolege da prijavljuju, da staju u zaštitu kolega, što nije slučaj. Koleginica takođe ne pominje šta je medicinska sestra prisiljena sve da radi a što joj nije u opisu posla da ne bih imala problema u daljem radu od svojih pretpostavljenih (razne poslove iz delatnosti konobara, stujardese…) Kao osnovni problem spominje administraciju; ispade da je administracija jedini problem medicinske sestre, što je klasična zamena teze. Pri tome se ne spominje u kakvim uslovima i pod kakvim pritiskom rade medicinske sestre i tehničari. Čas govore da ima dovoljno kadra, čas da nema dovoljno ljudi u smeni?!? Zatim kažu da primarna stvar nisu plate, koje su, priznaju, veoma niske. Pa ja onda pitam da li su medicinske sestre i tehničari volonteri ili profesionalni kadar, radnici ove zemlje? Šta je ona ili udruženje uradilo da poboljša rad istih??? Nisam čuo ni reč o tome.

Od kada profesionalno radim uvek slušam iste priče, bez ulaska u dubinsko definisanje problema i pronalaženja načina kako ga ispraviti… I uvek sve je isto. Bez predloga ikakvog rešenja ili pomaka, od tih istih ljudi koje imaju te sitne beneficije, plaćene kontinuirane edukacije, plaćena zimovanja, letovanja, razne bonuse, honorare… dok smenska medicinska sestra to skoro nikada neće doživeti ili hoće ali tek tamo pred penziju. Izostavljaju činjenice da se stvaraju armije poslušnika postavljajući razne odgovorne, nadzorne sestre, na izmišljene funkcije kojih ima toliko da svaka pločica u bolnici ima svoje nadzorne/odgovorne „organe”.

Treba da se nekada čuje i druga strana, da se čuje priča te medicinske sestre koja radi u smenama i koja je u direktnom kontaktu sa pacijentom, a ne da večito slušamo bajke tih glavnih sestara iz „reprezentativnih” udruženja koje se neće ili ne smeju da usude da iznesu svoj stav zbog raznih malih interesa. Treba da se čuje priča i tih sestara koje rade u inostranstvu i da se kaže ZAŠTO odlaze iz zemlje, a verujte mi finansijska potpora nije jedini razlog. Razlog su ti mali klanovi koji se obrazuju, koji ne dozvoljavaju dalje usavršavanje, napredovanje, pozicije koje se čuvaju dok se ne ode u penziju, ili su rezervisane samo za stranačke poltrone. Zaitm neinformisanost tih raznih „reprezentativnih” udruženja o savremenim načinima rada, poboljšanju uslova rada, diskriminacijom mlađih kolega i koleginica, jer treba da prođe 20 godina pa da primetimo da su oni tu. E dok ih primetimo, oni ce odavno raditi negde drugde u tom inostranstvu, pružati pomoć drugim ljudima, ali nemojte da brinete sve je u redu, nema problema! Za sada valjda.

I ne treba građani i građanke ove zemlje da brinu jer većina medicinskih sestara i tehničara zna svoj posao, profesionalno ga obavlja, sa velikom predanošću i ljubavlju, dok ružnu sliku stvaraju upravo gore pomenuti profili. Podržavanjem, građenjem i održavanjem stereotipa vezanih za moju profesiju, primera radi kada vas zovu „sestrice”!!!!! Evo dok ovo pišem pred očima mi se stvara lik Svetlane Bojković iz neke naše domaće serije, kada je igrala glavnu medicinsku sestru Antoniju. I uvek je naglašavala to GLAVNA.

Podržavam odlazak u inostranstvo svim srcem, jer je to jedini način da profesionalno, ali i lično budete zadovoljni. Mogućnosti su razne, treba ih iskoristiti. A kolegama i koleginicama koje ne mogu da odu iz raznih razloga ili ne žele, što takođe poštujem, želim da se čuje njihov glas, da ne ćute, da ne trpe razne vrste pritisaka i iživljavanja.

Drage kolege i koleginice srećan vam Međunarodni dan medicinskih sestara i tehničara, sa samo jednom porukom: borite se za vaša prava i ne dozvolite tim raznim ljudima da šire „istinu” uvijenu u znoj i muku pravih radnika, humanista ove zemlje, ako hoćete pravih naslednika Florens Najtingejl, žene koja prestavlja oličenje naše profesije.

Autor je medicinski tehničar sa petnaestogodišnjim iskustvom u prestižnim državnim i privatnim bolnicama u Beogradu. Trenutno zaposlen u inostranstvu u nevladinoj organizaciji koja se bavi pružanjem zdravstvene zaštite stanovništvu u ratom zahvaćenim područjima

Ostavi komentar

  • (not be published)