Hod po oštrici noža

Objavljeno 14.02.2020.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 6 mins

Pogled je bio veličanstven. Levo stenovita visoravan prošarana četinarima i niskim grmljem gloga koju je presecao dubok kanjon, desno u nedogled pošumljena padina koja se spuštala ka jugu, sa proplancima koji su obrasli travom. Iz kanjona je isticala divlja planinska reka, i kao da skakuće s kamena na kamen, spuštala se kaskadama u dolinu. Stajao je na ivici ambisa, ne da bi uživao u predivnom prizoru, već da bi, okružen televizijskim ekipama, preko čelične sajle duge 365 metara prešao na drugu stranu kanjona. Sajla je pod teretom sopstvene težine, nalik kablu dalekovoda, obrazovala luk. Proverio je po ko zna koji put vezu sajle sa stenom i pogledao u vetrokaz na čijem vrhu je elisa koja meri brzinu vetra mirovala. Dan je bio vedar i sunčan. Predivan dan za umiranje ili trijumf pomislio je. Kratko se obratio  novinarima:

„Vidimo se na drugoj strani!”

Osmehnuo se u kamere, popravio kacigu, namestio zaštitne naočare i napravio prvi korak raširenih ruku, lagano se njišući, kao da igra ples Grka Zorbe. Kamermani su zauzimali povoljnije položaje ne bi li što bolje snimili ovaj poduhvat. Prvih trideset metara je prešao bez teškoća. Onda je zastao i na trenutak se nesigurno zaljuljao.

Bilo je to tridesetog dana od poznanstva sa njom. Sedeli su u parku na klupi i jeli sladoled. Smejali su se. Palcem joj je polako skinuo komadić čokolade sa gornje usne, a onda su se prvi put poljubili. Upoznali su se u pošti u redu pred blagajnom. Plaćali su račune. On je nervozno cupkao iza nje. Žurio je na posao. A ona je valjda pokupila račune od celog komšiluka. Pokušala je da ih poređa po vlasnicima, a onda su računi počeli da joj ispadaju iz ruku. On se ljutito sagnuo da joj pomogne ne bi li ih pokupila i sudarili su se glavama. Pogledali su se i nasmejali. Stanovala je sa bakom nekoliko blokova bliže centru, pa su se narednih dana ponovo sreli nekoliko puta. Jednom kad je decu izveo u šetnju, drugi put u samoposluzi. Onda su popili kafu u kafiću ispod tržnog centra. Tu su se siti ispričali.

Primirio se balansirajući i nastavio dalje.

Ne smem da se zaljubim razmišljao je dok je polako koračao prema stanu. Jedan poljubac ne znači ništa, ali mu mekoća njenih usana i laki drhtaj koji joj je potresao telo nisu izlazili iz glave.

Oko njega je na bezbednoj udaljenosti, da ga ne bi ometao, leteo dron zujeći i emitovao uzbudljivu sliku, čas njegovog lica u krupnom planu, čas njega na sajli i jezive dubine ispod. Napredovao je sigurno sledećih sto metara, a onda je opet izgubio ravnotežu.

Bilo je to onda kad je s posla doneo fascikle ne bi li završio projekat one kuće u novom naselju. Radio je do kasno kad je zazvonio mobilni.

„Možeš li da dođeš? ”, začuo je njen glas. „Barem na trenutak”.

Provirio je kroz vrata spavaće sobe. Žena i deca su spavali. Otrčao je. Ljubili su se na stepeništu njene zgrade.

Sve češće je zastajao, balansirajući svaki put raširenim rukama i celim telom.

„Šta se dešava s tobom? Tu si, a kao da nisi”, upitala ga je žena dok je spremala nedeljni ručak.

„Ma, skupilo se mnogo posla”, odgovorio je, „imam puno problema”.

Svima se presekao dah. Snimak sa drona pokazivao je krupne graške znoja na njegovom čelu. Usne su mu se grčile, ruke letele gore-dole, a telo opasno njihalo levo-desno.

„Ne znam šta da radim. Ne mogu više da lažem, a ne mogu ni da ih ostavim”, govorio je ležeći u krevetu, zagledan u plafon njene garsonjere odbijajući dimove, dok se ona polako oblačila.

Prišla je, uzela mu cigaretu i utisnula snažan poljubac u njegove usne.

„Volim te”, rekla je nežno, a onda produži odlučno. „I zato moramo da prekinem, a znaš li da će za deset dana biti godinu dana kako se poznajemo?”, i okrenu glavu na stranu.

To je bilo pred sam kraj. Rukama i čitavim gornjim delom tela pokušavao je da održi ravnotežu. Uvijao se, a onda pokleknuo i desnim kolenom gotovo dodirnuo sajlu. A onda se primirio, uspravio i sigurnim korakom prešao tih desetak metara. Razlegao se aplauz, a uzvici oduševljenja odzvanjali su kamenim vrletima. Podigao je zaštitne naočere, zagrlio je decu, uzeo ih u naručje, a onda poljubio ženu. Okrenuo se i pogledao okolo. Ona je stajala malo po strani, a onda kad je počeo da prima čestitanja novinara, spustila svoju amatersku kameru, prišla mu i zagrlila ga.

„Volim i ja tebe”, prošaputao joj je.

Crepaja, 14. avgust 2017. g.

Ostavi komentar

  • (not be published)