Opevaću te
u mojim pesmama
gde se vreme zaljubljuje
u ovaj dan
i ostavlja ga
samo nama
da u njemu večno lutamo
tvoje i moje pero
iznad reke
mira i tišine
poneki red pažnje
i mnogo pogleda
od kojih praznine
dobijaju fini oblik bliskosti
a reči poznaju samo naše ćutanje.

PRETHODNI ČLANAK

Kod Margaret u gostima

NAREDNI ČLANAK

Jadransko plavo

Ostavi komentar

  • (not be published)