Iako su u subotu, 3. maja relativno rano ujutro prpošno postavili štandove na sred Korzoa i u središtu Strelišta, vučićevci su pokupili pinkle i pobegli sa oba mesta pre no što su se, na poziv aktivista Zbora Mesne zajednice Centar oko pola 12 građani iz ove MZ, ali i iz drugih delova grada, okupili kod Belih medveda i pre no što su se Strelištanci organizovali da odigraju kontru. Na Tesli se dan kasnije udarna petorka pod voćstvom odvažnog Raje sakupila oko Oskarove fotografije i buketa belih kala na ulazu u pijacu, u pokušaju da deli kao neki promotivni materijal, ali su ih u tom naumu omele građanske prethodnice, koje su odmah počele da ih teraju, kao zle duhove, zvucima pištaljki i vuvuzela, nešto posle devet sati toga jutra.
Raja, odeven u crnu puminu majicu i trenerku, da bi ostavio utisak nekog kao opasnog lika ili šta već, i društvo mu (Aleksandar Bursać, aktuelna gradska većnica Sanja Patalov, još jedan tip s naočarima i dve plavuše), izgledali su pomalo zbunjeni zbog neočekivane nedobrodošlice Teslaša. „Rat telefonima” (uzajamno snimanje) uveliko je trajao dok je sve više slobodnih građana pristizalo na lice mesta, pa su, kako je vreme odmicalo, i naprednjačke redove počeli da popunjavaju provereni kadrovi. Radile su bežične komunikacije, pa se ubrzo na Tesli zatekla prva i jedina postava preostalih pančevačkih progresivaca: U Barsinoj majici i maskirnom kačketu Ivan Tešić himself, tzv. narodni poslanik iz Jabuke Marko Autotjun Mladenović, predsednik Skupštine Grada bez ograničenja trajanja mandata Tajger Kiš lično, šef od botova Nenad Rakić, višestruki preletač i neostvareni novinar Mišo Marković, bivši direktor javnih preduzeća i šef inspekcija Bogdan Savić, bivši gradski većnik, a sadašnji (ne)radnik u JKP „Vodovod i kanalizacija” Milenko Čučković, v. d. direktor Centra za socijalni rad Nemanja Bojić, onda onaj neizbežni Gligorić iz Gornje varoši, direktor EPS-ove radne jedinice Slaviša Perenčević, onda ona cura što radi u Centru za socijalni rad Aleksandra Novaković, pa nekadašnja zamenica gradonačelnika, a sadašnja direktorka Doma za slepa i slabovida lica Dragana Kuprešanin, pa sekretarka Sekretarijata za javne službe i socijalna pitanja Mirjana Savkov, uz bustovanje Zorana Markovića iz Kačareva, direktora tamošnjeg JKP i Milana Stankovića, on je neki faktor u MZ Kotež… Pride nepoznati likovi i bezubi zgubidani, izmanipulisana i potkupljena sirotinja koju, za razliku od svesnih i namernih pokvarenjaka, nikako ne treba prezirati, nego joj treba pomoći, o trošku države je poslati kod dentiste, a zatim na besplatne kurseve građanskog vaspitanja. Ukratko, za tili čas se bezazleni trotoar na ulasku u lokalnu pijačicu pretvorio u ispostavu Ćacilenda u Tesli. Nedostajali su samo Aca Frizurica Stevanović, čovek koji se predstavlja kao gradonačelnik Pančeva, Saša Mali Luzer Levnajić, fiškal ovdašnji i Sandra Božić, omoljička vedeta, pa da ugođaj bude kompletan; Mikinog Sestrića (u civilstvu poznatijeg kao Nemanja Rotar) ne računamo, on bi sada da se predstavi kao disident…

Tenzije su naglo porasle kada je na scenu neizbalansirano izašao Nikola Uskoković, onaj fudbaler iz Banatskog Brestovca, koga su takođe udomili u JKP „Zelenilo”, čisto da bude zahvalan kartelu i da bi obavljao „prljave poslove”, svađao se na blokadama, da bi pretio i provocirao, da bi bio nepristojan i bezobrazan… On se odmah prihvatio rasprave sa nekim od prisutnih građana, toliko da je jednom, pod nerazjašnjenim okolnostima, pokidana majica i zagrebana koža na trbuhu. Tek u tom trenutku su između sukobljenih strana, na poziv građana, a zbog upućenih teških reči, stala četiri policajca i jedna policajka u letnjim uniformama, bez dodatne opreme, koji su do tada postrance, iz neposredne blizine, promatrali razvoj situacije. Još trojica kolega u civilu su im izdavali naređenja – onaj proplavi u bež majici je svako malo razgovarao preko telefona. Ceo događaj se, zapravo, a bilo bi naopako da je bilo drugačije, odvijao uz isprva neuočljivo, ali kako je vreme odmicalo, sve primetnije prisustvo policije – šest posada u službenim automobilima je bilo raspoređeno po okolnim ulicama, pa je ubrzo i saobraćaj na najbližim rasksnicama zaustavljen.

U nekom trenutku, zvučnu zavesu građanskog protesta nadopunili su zvuci himne, koju su napredni emitovali preko nekog blutut zvučnika, donesenog, verovatno, iz obližnje zgrade MZ-a. Obe strane konfrontiranih su u iznuđenom zatišju odslušale i regular i folk verziju „Bože pravde”, ali kada su fajlovi krenuli na riplej, građani su nastavili da prave buku jer „pa nećete nas ’vatati na sitne fore”, što reče jedan demonstrant pre no što je ponovo pustio dah kroz trubicu. „I himnu ste nam ukaljali”, reče drugi i učini isto. Takva kakofonija je potrajala nekoliko minuta, a onda je čitač zapisa zabagovao, pa prezubio, pa su se tonovi toliko zgužvali da je DJ Petrić morao da isključi uređaj, pa su lojalisti morali da nastave da slušaju pištanje „na suvo”. I onda se opet zaorilo skandiranje iz stotinu i više grla: „Ko ne skače, taj je ćaci”, „pumpaj, pumpaj”, „robovi, robovi” i „lopovi, lopovi”. Kako je njima bilo, rado bismo saznali; ako je neko raspoložen da posvedoči kako se osećao dok su ga sugrađani javno blamirali, zato što se uhvatio u loše društvo, ima wild card da napiše intimnu ispovest za Pančevo Si Ti, rado ćemo objaviti u integralnoj verziji.
Onda su počeli pregovori, inicirani sa „nji’ove strane”. Jednom vremešnom i prosedom „blokaderu” starije srednje generacije prišao je isto tako vremešni i prosedi naprednjak starije srednje generacije; pozdravili su se srdačno, rukovali sa uvažavanjem, kao da se poznaju još iz mladosti. Iz dobro obaveštenih i sasvim pouzdanih izvora, saznajemo da je, da maksimalno skratimo priču, napredni konstatovao „da strasti moraju da se stišaju” i predložio „blokaderu” da prenese „ovima tvojima” da se i jedni i drugi povuku istovremeno. „Blokader” je, iako potpuno nenadležan, ponudu odbio i navodno rekao da „nema šansi, nema nerešenog rezultata”. Drugim rečima, vi se povucite, mi vam garantujemo bezbednost, ispratićemo vas aplauzom i „mirna Bačka”.
To se ubrzo i desilo, mimo propalih pregovora, ali na osnovu nekog drugog ad hok dogovora – čim su građani najavili odavanje počasti u tišini žrtvama novosadske nadstrešnice, kao i ubijenim učenicima i domaru u beogradskoj OŠ „Vladislav Ribnikar”, i meštanima sela Orašje i Dubone, pošto je prošlo tačno dve godine od tih tragedija. Tu promenu u sledu događaja, to kratko zatišje, esenesovci su iskoristili da brže-bolje sklope štand, i da se u potaji, navrat-nanos, povuku kroz pijacu ka prostoru na kome će lakše disati, a da ne ispadne baš da su pobegli sa megdana. Mada je baš tako ispalo. I to uprkos „dogovoru” da će i oni ćutke stojati 17 minuta.

Na samom kraju ove zvučne bitke, ovog „decibelskog meča” u kome su uzurpatori institucija i javnog novca zadobili nekoliko snažnih udaraca u „pleksus”, pre no što su zbrisali iz „ringa”, jedan od redara je zahvalio policajcima na profesionalnom postupanju tokom događaja. Komandir Marković, onaj isti pod čijom komandom osmorica policijaca u ful opremi nisu dozvolili opozicionim odbornicima i građanima da prisustvuju zasedanju Skupštine Grada 20. marta (čemu su i te kako kumovali Stevanović i Kiš), samo je složio grimasu koja bi, da je glumio u filmu, mogla da se pročita kao, „u redu je, hvala, to je naš posao, policija u službi naroda”. Bilo mu je drago. A i građanima.
Metaforički govoreći, SNS batinaši su upravo izuli čizme, botovi mokasine i patike, mitingaši kineske espadrile, kontroverzni biznismeni salonske cipele, kriminalci italijanske šimike i sada se svi spremaju da obuju baletanke, za svoju labudovu igru. Nikakve sumnje nema da su naprednjaci svoje odnaprednjačili i da upravo prolaze kroz fazu masovne osude javnosti; onda ih čeka prvo demisija, pa susret sa nezavisnim institucijama pravne države Srbije, a potom i istorijska ocena njihovih (ne)dela. Da će ta ocena 13-godišnje vladavine, tokom koje su „patriote” temeljno uništile prirodu i društvo u Srbiji, biti veoma negativna, u to nema nikakve sumnje.
Završne scene „Okršaja kod pijace na Tesli” / Video Inicijativa Odbranimo Teslu
Neim
Ne poznajem većinu ovih likova ali nasmejao me deo za Mikinog sestrića. Bravo!