Odmalena sam znao da ću biti muzičar

U prazničnom intervjuu klarinetista Ognjen Popović govori o svom školovanju, karijeri, porodici, multikulturalnosti i otkriva svoju novogodišnju želju

Objavljeno 03.01.2020.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 10 mins

Iako zvuči kao kliše, Ognjen Popović je odmalena znao da će biti profesionalni muzičar. Sa osam godina je, u muzičkoj školi „Jovan Bandur” u Pančevu, prvi put uzeo klarinet u ruke. Dopala mu se melodija koju proizvodi taj instrument kada ga svira i sve ostalo je istorija.

– Nikada nije postojala dilema šta ću biti kad porastem. Sa 12, 13 godina počeo sam da osvajam nagrade na muzičkim takmičenjima, pa sam stekao i podršku uticajnih ljudi iz sveta klasične muzike. Na primer, Stanojlo Rajičić je akademik i kompozitor koji je moj talenat prepoznao, pa se i sam angažovao kako bih dobio stipendiju za studije u inostranstvu. Imao sam 16 godina kada sam otišao u Nemačku na školovanje. To su bile grozne godine, period sankcija i stajanja u redu za hleb, tako da sam danas zahvalan i svojim roditeljima što su me ohrabrili da školovanje nastavim preko – počinje Ognjen storiju o sebi.

Iako je tada mlađani Popović otišao iz zemlje razorene unutrašnjim sukobom u zemlju reda i blagostanja, već tada je znao da on nije tamo otišao da bi ostao, već da bi se školovao.

– Moje pravo odrastanje desilo se u Nemačkoj. Kao tinejdžer sam upisao studije klarineta na Visokoj akademiji za muziku u Štutgartu u klasi profesora Ulfa Rodenhojzera, a diplomirao sam i magistrirao na Visokoj akademiji za muziku u Minhenu. Ako izuzmem suprugu koju sam tamo upoznao, najvažnije što sam tamo stekao jeste znanje – uz osmeh kaže Ognjen.

Sa 23 godine se vratio u rodno Pančevo i ubrzo postao prvi klarinetista Beogradske filharmonije. Kao solista i član kamernih sastava, ovaj talentovani muzičar nastupao je širom sveta. Ipak, ono što izdvaja jeste nastup sa čuvenim Stingom u beogradskoj Areni, 2011. godine.

– U to vreme, Sting je u okviru turneje Symphonicities promovisao svoje pesme koje su bile urađene u aranžmanu za simfonijski orkestar. U svakoj zemlji u kojoj je nastupao tražio je adekvatan ansambl muzičara koji bi mogli da izvode njegove pesme. Bili su mu potrebni klasičari koji mogu da izvode i solo deonice, pa sam se orkestar Camerata Serbica našao kao neko ko bi mogao to da uradi. Na njegovom koncertu u Areni odsvirao sam džez solo za numeru Englishman in New York. To je jedno fantastično iskustvo, koje me je obogatilo kao muzičara, ali iznad svega toga je činjenica da oni koji su uvek veliki i talentovani u nečemu, kao što je Sting u muzici, jesu pre svega neposredni i pristupačni. Ta Stingova jednostavnost je nešto sto me je oduševilo – kaže ovaj četrdesetdvogodišnjak.

Za umetnike važi da su sujetni. Ognjen smatra da mu ta osobina nije svojstvena.

– Kada radiš kao predavač, svo svoje znanje treba da preneseš đacima i tu nema mesta sujeti – kaže Popović koji radi i kao profesor klarineta na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Na pitanje da li je strog, Ognjen odgovara:

– Nisam strog, ali jesam zahtevan. Od studenata tražim da budu posvećeni i da rade, a i motiviše me kad od njih imam pozitivan feedback. Kada se kod studenata javi potreba da vežbaju, a ne moranje, tada sam svestan da će oni jednog dana postati odlični muzičari. Onaj koji hoće da bude vrstan muzičar, treba tokom studiranja minimum četiri sata svakodnevno da vežba.

Iako se već dokazao na mnogim poljima muzike, Popović i sam svakodnevno vežba i priznaje da ga grize savest kada to ne stigne da uradi. Muziku doživljava kao jedan sistem i ne voli podele na žanrove.

– Kada kažeš ozbiljna muzika, to zvuči nekako kruto i rigidno, a ta muzika to nije bila u periodu kada je nastajala. To je bila muzika koju su u to vreme slušali svi. Kako bi se klasična muzika u današnje vreme približila publici, organizuju se koncerti filharmonija na otvorenom. Ja to u potpunosti podržavam je ideja da u klasičnoj muzici uživaju svi i da se osećaju opušteno. Kod jednog Mocarta možeš naći zvuke bosa nove, kao što i kod Betovena možeš naići na reg tajm. Dakle, ta podela na ovu ili onu muziku je besmislena – tvrdi ovaj virtuoz na klarinetu.

Muziku doživljava kao fuziju svih žanrova, a pošto se bavi i komponovanjem, u njegovoj autorkoj muzici dominiraju zvuci klasične, filmske, latino i džez muzike. Sa prijateljima svira u OP bendu.

– Dugo se nisam bavio komponovanjem, a onda sam opet počeo pre četiri godine. Ideja mi je bila da to što snimim, postavim na Youtube i da to bude to. Onda se ispostavilo da je te kompozicije čula nemačka izdavačka kuća „Koebl Verlag” i ponudila mi da za nju komponujem. To me je motivisalo da verujem u svoj kompozitorki rad, pa sam u Ognjen Popović bendu okupio ljude koji su sjajni muzičari, a istovremeno su i veoma fleksibilni i voljni da eksperimentišu. Moram i poimence da ih spomenem jer to zaslužuju. Bane Gluvakov je gitarista, Miona Barbul pijanistkinja, Slobodan Gerić svira kontrabas, a Aleksandar Radulović perkusije. U 2019. godini smo objavili album ”In my Heart”, a tokom snimanja albuma smo se sjajno zabavljali. Volim sa njima da radim jer me inspirišu da pišem kompozicije, pa mi komponovanje dođe kao neka vrsta meditacije – kaže ovaj muzički fanatik.

Vreme je proslava. Iako tokom godine dosta rade, OP bend neće nigde nastupati za doček Nove godine.

– Što se dočeka Nove godine tiče, citiraću svog ujaka: „Ta noć se razlikuje od ostalih po tome što te večeri idem ranije na spavanje.” Kako sam stariji, sve više volim da Novu godinu dočekam u pidžami, bez velike histerije i gungule – kaže Ognjen uz osmeh i dodaje:

– Za mene je Božić oduvek bio značajniji praznik od Nove godine. Kako mi je otac Rumun iz Banata, a majka Srpkinja sa Kosova, u mojoj kući se oduvek slavilo dva Božića i radovao sam se toj toploj, porodičnoj atmosferi, svečanoj trpezi i poklonima. I dan-danas je tako. Moje ćerke su po majci Nemice, tako da su nam božični običaji sada obogaćeni i tim germanskim uticajem.

Na pitanje da li su ti višenacionalni identiteti koje on i njegove ćerke imaju, blagoslov ili teret, Ognjen bez razmišljanja odgovara:

– Multikulturalnost je definitivno pozitivna stvar. Radeći sa ljudima iz raznih delova sveta, zaključio sam da su oni, koji u sebi imaju više različitih porekla, uglavnom darovitiji.

Kako su božični i novogodišnji praznici i prilika da zamislimo neku lepu želju, Ognjen otkriva svoju šta želi svojim sugrađanima.

– U maju će se održati deseti po redu „Classic fest” u organizaciji Centra za kulturu. Kao i do sada, ja ću i ovog puta biti i umetnički direktor festivala i izvođač, pa pozivam sve Pančevce da dođu i uživaju u kompozicijama klasične muzike. Verujem da će se mnogi iznenaditi kada budu čuli kompozicije koje veoma dobro znaju – završava Ognjen.

Ostavi komentar

  • (not be published)