Bajka na krilima zla

Jedno od pošasti modernog doba je novo pseudo zanimanje koje bismo u jednoj reči mogli nazvati „zaluđivač”, osoba koja namerno obmanjuje, širi teorije zavere, besmislice i laži zarad lične koristi. Jedan od njih je i megapopularni dr Nestorović

Objavljeno 08.02.2022.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 14 mins

Zamisli da jednog zimskog dana pošalješ svog đaka prvaka u školu. A kasnije te umesto njega dočeka vest da je tvoje dete, zajedno sa 19 drugih mališana satro poremećeni um koji je tog dana uleteo u školu, pobio dvadesetoro dece uzrasta šest i sedam godina, šestoro odraslih ljudi, da bi na kraju ubio i sebe. Ne možeš da veruješ da je tako nešto moguće, pogotovu da se desilo baš tvojoj porodici. Nalaziš snagu da ti srce ne pukne zbog neopisive tragedije koja te je zadesila i pokušavaš kako znaš i umeš da se ikako vratiš u nešto što barem liči na normalan život. Jednog dana izađeš u bar i na televizoru zatekneš prilog o pokolju u kome je stradao tvoj dečak. Čovek koji pije piće za šankom do tebe revoltirano prokomentariše kako je sve to izmišljeno i da su sva ubijena deca i njihovi „navodni” roditelji unajmljeni glumci! Uprkos doživljenom šoku, saopštavaš mu da je tvoje dete ubijeno toga dana i da ni ti, ni tvoje dete niste nikakvi glumci. Čovek ulazi u žustru raspravu sa tobom, da bi uskoro ljutito napustio bar.

Po povratku kući prvi put pretražuješ na internetu masakr u školi u kojoj si izgubio sina. Saznaješ da postoje desetine, stotine, možda i hiljade ljudi koji su ubeđeni da je sve bilo izmišljeno i gluma. Ulaziš u borbu sa svim teoretičarima zavere koji šire laži o stradanju tvoga deteta, pokušavaš da blokiraš njihove klipove, tekstove, dezinformacije… Teoretičari zavere te uzimaju na zub, trude se da saznaju sve o tebi, da ti nameste otkaz, prete ti smrću. Na kraju moraš da napustiš grad, da kriješ identitet, ne možeš više normalno ni grob svog sina da posetiš. I tako ne jednom, već deset puta. Da, ova priča nije izmišljena, stvarno postoje roditelji poginule dece koji su morali deset puta menjati mesto boravka da bi zaštitili svoje porodice.

Kako je moguće da skupina ljudi do te mere organizovano proganja roditelje čije je dete zverski ubijeno da zarad svoje bezbednosti moraju deset puta menjati mesto prebivališta? Da li je to beg od stravične stvarnosti? Treba li krivca tražiti u internetu koji je osim proliferacije znanja omogućio i širenje neviđenog nivoa paranoje i gluposti? Pomenuti razlozi svakako nisu bili bez uticaja, međutim, presudan doprinos stvaranju atmosfere linča je došao od pojedinaca koji su sistematski zaluđivali svoju publiku navučenu na sluđujuću količinu dezinformacija, teorija zavere i besramnih laži.

Jedno od pošasti modernog doba je novo pseudo zanimanje koje bismo u jednoj reči mogli nazvati „zaluđivač”, osoba koja namerno obmanjuje, širi teorije zavere, besmislice i laži zarad lične koristi. Jedan od svetski poznatih zaluđivača je Aleks Džouns, ozloglašen po tome što je kontinuirano orkestrirao hajke protiv gorepomenutih roditelja. Aleks je voditelj radio emisije u kojoj promoviše svoju liniju sumnjivih suplemenata, a zarad što veće slušanosti ne preza ni od čega. Od priča da je let na Mesec izmišljotina, do laganja da su deca ubijena u školskim masakrima i njihovi roditelji glumci.

Usled prirode svoga „posla” zaluđivači poput Aleksa imaju veoma veliku i odanu publiku. Stoga ne čudi što mnogi uticajni ljudi, umesto da zaluđivače zarad opšteg dobra izoluju, naprotiv, rado privataju njihovu podršku. Donald Tramp je zasigurno dobro znao kakvoj sorti ljudi pripada Džouns, pa ga to nije sprečilo da o njemu govori pohvalno i da rado gostuje u njegovim emisijama. Džouns je kao i veliki broj drugih Trampovi smutljivih saveznika zbog svojih reči, posle izvesnog vremena završio na sudu. I svi su imali istu odbranu: Lagali smo! Pa valjda je bilo očigledno svima da su naše izjave izmišljene. Problem je u tome što mnogima izgovorene laži nisu bile očigledne, a po neke ljude imale su stravične posledice. Još je veća tragedija što je ovaj zaluđivač imao podršku sa najvišeg mogućeg mesta, od predsednika SAD.

Zašto ovom slučaju pridajem toliko pažnje? Zato što ovaj globalni fenomen ima svoje lokalne verzije i u našoj zemlji. Najupečatljiviji primer je dr Nestorović koji je pre par meseci pozvan da održi „književno” veče u našoj biblioteci. Slušao sam Nestorovićevu besedu i zaprepašćeno konstatovao da za više od sat vremena zapravo nisam čuo nijednu istinitu informaciju. Čulo se mnogo toga bizarnog, od toga da evolucija ne postoji, do standardnog repertoara njegovih somnabulija iz Trećeg oka: telepatija, putovanje kroz vreme, bajke o Tesli, zloj agenciji za zabranu pronalazaka, još opakijoj za promociju pobačaja itd. Neke od njegovih fantazija i nisu baš toliko bezopasne, poput onih da su virusi zapravo veoma korisni jer nam služe za razmenu genetskih informacija ili pak izmišljotina da Svetska zdravstvena organizacija koristi vakcine u okviru masovnog programa sterilizacije ljudi.

Kada čovek čuje toliko besmislica u tako kratkom vremenu dobija snažan poriv da ih raskrinka, no slušajući ih sinulo mi je da je dr Nestorović penzionisani profesor Univerziteta u Beogradu, što znači da je više nego dovoljno obrazovan da, ako to želi, može da proveri svaku svoju iznesenu teoriju i utvrdi da je netačna ili besmislena. Ali on očigledno to ne želi. Isto tako čak i najmanje obrazovan slušalac u publici može da prepozna kao neistinitu barem jednu od mnogobrojnih laži iznesenih te večeri, te da postavi logično pitanje: ako si me slagao za ovo, da li me možda lažeš za još nešto? No sudeći po ovacijama u prepunoj čitaonici, ni to se nije desilo.

Zarad čega dr Nestorović pada ovako nisko? Njegova privatna lekarska praksa je toliko popularna da se na pregled čeka mesecima, četvoro njegovih objavljenih knjiga uopšte nisu jeftne, doktor je izneo veoma ambiciozan plan da osnuje univerzitet kvantne medicine, a nedavno nas je iznenadio osnivanjem viteškog reda!?! Ove ideje su veoma lukrativne i svakako unosnije od pasivnog brojanja dokonih penzioneskih dana. Ali ako ispratite barem jedan od njegovih skupova, postaće vam očigledan jedan mnogo jači razlog. On je tim ljudima heroj, vođa otpora, prkosni branilac slobode i to su mitovi koji dr Nestorović zdušno podržava i aktivno gradi. U drugom delu „književne” večeri Nestorović se više puta obraćao svojim neprijateljima i potencirao kako ga pojedini izrazito ne vole. To naravno nema veze sa lavinom besmislica, izmišljotina i laži koje neumorno širi, već su u pitanju zluradi ljudi, ljubomorni na njegov uspeh, opskurna znanja i borbu za slobodu. No kako su istrajali Nestorovićevi uzori, Nikola Tesla i Novak Đoković, tako je i on uveren u neminovnost sopstvenog trijumfa.

Razbijati ovu bajku u kojoj podjednako uživaju i Nestorović i njegov kult deluje čak i pomalo surovo, kao da kada bi krenuli da dokazujemo deci da Deda Mraz ne postoji. No problem je što ova fantazija navodi ogroman broj ljudi na ponašanje koje je opasno za njih i njihovu okolinu, do te mere da odnosi ljudske živote. Ali kada bi Nestorović priznao da korona nije isto što i grip, kada bi se osvrnuo na razliku od 16.000 ljudi umrlih u 2020. i 36.000 umrlih u 2021. za koliko je smrtnost ljudi u Srbiji uvećana u odnosu na vreme kada nas je mučio samo grip, onda Nestorovićevi skupovi ne bi bili ni približno dobro posećeni. Da se kao ostale kolege sa Beogradskog univerziteta drži samo činjenica, morao bi mnogo više da se dovija kako da ih prezentuje na zanimljiv način, pred publikom u samo polu-punoj sali od koje će na kraju predavanja umesto ovacija i naknade za precenjenu knjigu dobiti samo jedan običan aplauz.

Između Nestorovića i Džounsa postoji nekoliko mučnih paralela. Za početak obojica imaju gadljiv i nipodaštavajući odnos prema istini, nemaju nikakvih skrupula i lupetaju bez ikakvog stida, srama i odgovornosti za štetu koje njihove reči nanose drugima. A u oba slučaja nanose mnogo. Međutim, još je strašniji odnos okoline prema njima. Od elite kojoj je Tramp barem po položaju pripadao se očekuje da se distancira od profesionalnih zaluđivača, ma koliko joj podrška njihovih kultova u datom trenutku odgovarala.

Odnos našeg društva prema Nestoroviću je još tragičniji, jer deluje da nema kruga koji nije moralno posrnuo u dodiru sa njim. Od vlasti i kolega iz Kriznog štaba koji su mu omogućili da priča bajke o „najsmešnijem virusu na svetu”, do Lekarske komore koja nije mogla godinu dana da se sastane i razmotri oduzimanje njegove lekarske licence uz bedni izgovor da ih u tome sprečava korona. I možda je razumljivo (što ne znači da je opravdano) da se Nestorović mesecima ne skida sa televizijskih ekrana, na koje ne bi mogao ni da prismrdi bez blagoslova vlasti, ali je krajnje neprihvatljivo da mu platformu za štetočinsko delovanje daju institucije kulture poput Gradske biblioteke Pančeva. Možda bi najbolja reč bilo sramotno.

Mene lično najviše brine što će Nestorovićeva baksuzna bajka u budućnosti imati još gori nastavak. Kovid kriza neće trajati večno, tako da se već sada uočava potraga profesionalnih zaluđivača za novim temama koje će rabiti za animiranje svojih kultova. U fokus polako dolaze klimatske promene, predu se nove bajke o Svetskoj vladi iz senke, pokretima otpora koji su u teoriji u ratu sa malicioznim elitama, a u praksi ratuju sa zdravim razumom. Odgovor na izazove klimatskih promena do sada nije bio ni blizu adekvatnog nivoa, a tek neće biti kada nam se na ovaj problem nakače neki budući Nestorovići. Samo što se žrtve ekstremnih poplava, požara, suša, toplotnih udara, orkanskih vetrova i oluja neće meriti hiljadama. Tragedija nije samo u tome što će žrtve biti veće, već što nisu bile neizbežne.

Ostavi komentar

  • (not be published)