Deklarativni ponos

Objavljeno 02.05.2019.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 4 mins

Ako bi ulični reporter zaustavio u Vršcu nekog od njegovih žitelja i upitao ih o značajnim ljudima koji su u gradu živeli i stvarali, svi bi odgovorili kako su ponosni na svoje slavne pretke. Na osnovu takvih odgovora očekivalo bi se da se u gradu osmišljeno i sistematično vodi briga o kulturnom identitetu i tradiciji, ali nas događaji iz svakodnevice demantuju.

U Vršcu je 14. januara 1858. godine rođen Feliks Srećko Mileker i u gradu živeo do 1942. gde je i umro 25. aprila. Čitav svoj život posvetio je unapređenju kulture i očuvanju kulturne baštine. Bio je učitelj, istoričar, publicista i arheolog. Osnovao je biblioteku i muzej, objavio seriju monografija o prošlosti Banata u kojima je obradio istoriju Vršca, Pančeva, Kikinde, Velikog Bečkereka i drugih manjih naseljenih mesta. Kao arheolog amater otkrio je značajne lokalitete u Vatinu i Potpornju i pronađeno arheološko blago iz praistorije obradio i katalogizovao u Arheološkom registru na kome je radio od 1896. do 1906. godine. Iz njegovog pera potekla je i „Srednjovekovna geografija Južne Ugarske”, kao i „Letopis opština podunavske oblasti”, objavljen u Pančevu 1929. godine. Sintezu njegovog rada iz arheologije predstavlja „Praistorija Banata”, obimna studija u dva toma. Muzej, koji je osnovao 1894. godine i vodio ga do smrti 1942. koncipirao je kao istraživačku ustanovu, sa bogatim zbirkama, od kojih je posebno značajna arheološka, koja je i danas u centru pažnje evropskih arheologa. Svestrani istraživač i radoznalac, Feliks Mileker je svoje aktivnosti prenosio na druge delove Austro-Ugarskog carstva i Nemačke. Bio je suosnovač Nemačkog udruženja za praistoriju u Berlinu i Nemačkog učiteljskog udruženja u Temišvaru. Njegov rad je prepoznat i vrednovan u Evropi i Kraljevini Jugoslaviji. Nosilac je brojnih značajnih ordenja i priznanja.

Delo ovakve ličnosti neraskidivo je vezano sa gradom u kome je proveo život. Ono obavezuje jer čini srž gradskog identiteta i kontinuiteta. Bilo bi očekivano, da mi, Vrščani, negujemo sećanje na ovog velikog čoveka, i da institucije koje je osnovao, svake godine prigodno obeleže datume početka i kraja njegovog života, podsećajući sve nas šta nam je u nasleđe ostavio i koliko mu dugujemo. Gradska biblioteka i Gradski muzej iz Vršca imaju obilje materijala koji nam je ostavio Feliks Mileker. Mogli su da prirede izložbe i predavanja posvećene njihovom osnivaču, kojima bi edukovali mlade, a starije podsetili kako se čuvaju neprolazne vrednosti. Međutim, ove kulturne ustanove nisu osećale obavezu prema svom osnivaču. Oba datuma koja su omeđila njegov život ostala su neosvetljena. Mislili smo da 14. januara nisu imali vremena, jer su prethodne noći dočekivali takozvanu Srpsku novu godinu. Datum smrti ponovo im nije „išao na ruku”, jer je pao pred Veliki petak, koji je neradni dan. Tako su kulturni poslenici grada Vršca, koji su, bez sumnje, ponosni na svog osnivača, bili onemogućeni objektivnim kalendarskim situacijama da iskažu svoj pijetet i zahvalnost. Iskazaće ih nekom drugom prilikom, jer Mileker je čovek prošlosti, a sada se gleda u budućnost i u neke drugačije ljude čije uspehe treba slaviti. Dovoljno je da kažemo da smo ponosni na Milekera, Steriju, Paju Jovanovića i mnoge druge koji su se ovde dogodili, a mi nismo bili spremni da razumemo šta su značili. Zbog toga što ne razumemo ostajemo u civilizacijskoj zabiti.

PRETHODNI ČLANAK

NAREDNI ČLANAK

Ostavi komentar

  • (not be published)