Pešačke zone u Pančevu

Arhitekta Aleksandar Stanojlović analizirao je za sajt Pančevo Si Ti prostorne i oblikovne karakteristike pešačkih površina u Pančevu: pešačke zone u Gradskom parku, Ulicu Nikole Tesle, Trg Slobode i Staro gradsko jezgro

Objavljeno 08.06.2017.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 15 mins

Staro jezgro u Pančevu kao prostorno kulturno-istorijsku celinu čine Trg kralja Petra I, Trg slobode, Gimnazijski trg i ulice koje se ulivaju u njih. Svaki od pomenutih trgova ima značajnu ulogu u slici grada. Trg kralja Petra I – Velika pijaca je manifestacioni prostor sa Magistratom i drugim javnim objektima. Trg slobode – Mali trg je poslovno i trgovačko središte.

Suprotno praksi većine gradova u Srbiji i Evropi, u kojima su glavne trgovačke ulice pešačke, u Pančevu su zadržana glavna automobilsko-pešačka kretanja duž trgovačkih ulica Vojvode Putnika, Petra Drapšina, Dimitrija Tucovića i Žarka Zrenjanina. To međutim ne umanjuje kvalitet pešačkog funcionisanja grada. Glavna ulica Radomira Putnika je previše široka da bi bila čisto pešačka, a izmeštanje saobraćaja bi izazvalo velike probleme u okolnim područjima. Odavno se Pančevo strateški opredelilo da se segmenti pešačkih površina formiraju na trgovima i u bočnim ulicama manjeg profila. Međutim, oni su funkcionalno, prostorno i oblikovno nepovezani, pošto ih prekidaju važne saobraćajnice. Pešačke površine u Pančevu karakteriše devet nezavisnih projekata koji su građeni u različitim vremenskim periodima. One su različite prema postavci, materijalizaciji, kvalitetu izvođenja i potpisuju ih različiti autori. Po pitanju oblikovno-dizajnernih rešenja, u Pančevu prostoji pravi diverzitet pešačkih prostora, što predstavlja kvalitet. Da li su pojedinačni segmenti kvalitetni, u nastavku ove analize.

Centralna pešačka zona u Gradskom parku, Korzou i Sokačetu

Centralna pešačka zona prostorno obuhvata Gradski park i ulivajuće ulice. Početkom osamdesetih godina 20. veka, rekonstruisana je Njegoševa ulica, koja je ubrzo oživela nakon otvaranja kafića i letnjih bašti. U sledećem koraku, Opština je objavila konkurs i prvu nagradu i pravo na realizaciju dobio je autorski tim Borivoje Jovanović, Milan Lojanica i Predrag Cagić. Njima se pridružila Ljiljana Dragaš, da bi zajedno u okviru „Centroprojekta” uradili projekat pešačke zone za Pančevo. Najviše pažnje su posvetili prostoru Gradskog parka. Namera je bila da se stvori javni prostor koji je u isto vreme i trg i park. Iako zelenih površina ima više nego popločanih, elementi trga su naglašeni na pristupnim platoima javnim građevinama. Elementi popločanja od presovanih betonskih ploča i kocki u kombinaciji svetlocrvenih traka i ispuna, sa velikim zelenim površinama su karakteristični za Cagićev kasniji izraz u obradi partera. Projektanti su posebno obradili tranzitne linije kretanja pešaka kroz prostor Parka. Rešenje je otvorilo vizure duž važne gradske ose Štapska zgrada – zvonik Rimokatoličke crkve, preko tzv. Kruga, ronde sa novonastalim amfiteatrom.

Stanojlovićeva urbanističko-saobraćajna studija „Pešačke zone u starim gradskim jezgrima”, koju je prošle godine objavio Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture u Petrovaradinu, promovisana je, pred četrdesetak posetilaca, 7. juna u Kulturnom centru Pančeva. Osim autora, o knjizi su govorili dizajner publikacije Nemanja Vujić, fotograf Aleksandar Stanojlović i arhitektkinje Nataša Mitreski i Duška Mrvoš.

Lični stav: Park, Korzo i Sokače su omiljeni delovi grada u kome se građani osećaju veoma komotno i bezbedno. Automobilima je potpuno zabranjen ulaz u ovu zonu. Veliki broj stabala pruža veliku zaštitu od sunca i vetra. Nedostatak jačih trgovačkih sadržaja i relativno hladna „vojnička” arhitektura okolnih objekata ipak nisu prepreka za intenzivnim korišćenjem svih socijalnih grupa, posebno dece i starijih. Ipak, arhitektonsko i dizajnersko rešenje nije zadovoljilo kriterijume istorijskog konteksta i estetike. Postavka partera i zelenih travnatih površina ubačena je kao nezavisan lejer u zatečenu kompoziciju stabala, spomenika i parkovske arhitekture, ne pridržavajući se vrednosti zatečenog urbanog nasleđa. U toku izgradnje uklonjen je raspored parkovskih staza u obliku sidra, koji je ukazivao na brodarsku tradiciju grada. Parter nije podržao monumentalnost građevina i tradicionalne potkovičaste linije drvoreda dominantnih stabala koprivića, najstarijeg drvoreda u Parku. Elementi mobilijara su predizajnirani, koncentracija žardinjera, svetiljki, kanti za otpatke i reklamnih stubova je velika. Neuspešno su locirani i oblikovani muzički paviljon, nadstrešnica nad hotelskom baštom i biste narodnih heroja. Ispred platoa kod Skupštine opštine i kod Narodnog muzeja postavljene su keramičke pločice, koje su se pokazale klizavim tokom kišnih dana.

 

Tokom 2005. godine, Opština je prekomponovala nefunkcionalne i rekonstruisala oštećene delove parternih površina i prilagodila ih restituisanom krstu Sv. Trojice u središtu Trga kralja Petra, koji je vraćen na originalnu lokaciju godinu dana ranije.

I dalje je nerešen ogoljeni i nedovršeni pristupni plato zgradi Gradske uprave, koji povremeno poprima sadržaje gradskog trga, posebno za vreme velikih političkih i kulturnih skupova, manifestacija i novogodišnjih pijaca, dok je najčešće potpuno prazan. Plato ispred Gradske uprave i Sokače su avgusta 2016. popločani novim pločama od behatona u novom slogu. Ova intervencija je zanatski izvedena savršeno, izvođačima čista petica, ali rekonstrukcija partera nije unapredila kvalitet javnog prostora, a izbor behatona kao materijala za popločanje nije adekvatan ambijentu starog jezgra, posebno u zoni Sokačeta. Za ovakvu uzanu i frekventnu ulicu mnogo su podesnije granitne kocke i ploče.

Pešačka Ulica Nikole Tesle

Ulica Nikole Tesle u najstarijem delu grada je rekonstruisana 1996. godine, paralelno sa obnovom dela stare Pivare. Autor arh. Stevan Đurić je za projekat dobio godišnju nagradu Društva arhitekata Novog Sada za 1996. godinu.

Lični stav: parterno rešenje bez velikih pretenzija se lepo uklopilo u ovaj mirni ambijent koji se polako u nežnoj krivini spušta ka Tamišu. Međutim, frenvencija pešaka je toliko mala i prava je šteta da ovaj prostor ipak ne služi svojoj svrsi, on je za sada samo „zona”, ali ne i „pešačka zona”, jer pešaka gotovo da i nema. Nejasno je zbog čega Grad konačno ne izgradi stazu prema Keju u nastavku Tesline ulice i poveže centar sa Tamišem. Treba naći sadržaje i privući narod, a najviše potencijala za to imaju Pivara i Kej.

Pešačka sonda na Trgu Slobode

Trg slobode (Mali trg) je dinamičan gradski trg i važno raskršće automobilskog, javnog gradskog i pešačkog saobraćaja. Rekonstrukcijom iz 2009. godine dobio je granitnu podlogu, savremenu fontanu od niza mlaznica u nivou pločnika, inoksirane klupe, svetiljke i jarbole i adekvatno ozelenjavanje. Rešenje je potpisala arhitekta Nataša Mitreski. Trg slobode je zadržao ulogu kombinovanog automobilsko-pešačkog trga i zbog prisustva vozila i smanjene bezbednosti, nema ulogu trga središnjeg trga kao mesta susreta, zadržavanja i razmene.

Lični stav: u gradu vlada generalno mišljenje da je inoksirani metal loš izbor za klupe i svetiljke. To nije tako stašno jer su ti elementi lako zamenjivi. Mnogo gori je program trga, jer klupe se ne koriste ni 10 odsto kapaciteta, retko ko sedi na njima, a to je zato što trg nije mesto susreta i razmene. Mi sada nemamo trg već samo proširenu ulicu sa reprezentativnim parterom. Ljudi se zbog automobila ne osećaju dovoljno bezbedno. Da bi dobili trg, potrebno ga je nivelaciono i parterno integrisati sa trotoarima ispred Zakove kuće, Graničarske kuće i Kuće sa sunčanim satom i umanjiti površine pod kolovozima. Četiri kolovozne trake ovde više nisu potrebne. Takođe je velika šteta što ne radi fontana u koju je uložen veliki novac. Granitno popločanje je izvedeno kao autorski pečat arhitektice, a odnos površina popločanja i trave je dobar. Naravno, ne smemo da zaboravimo da je 90 odsto investicije pod zemljom, u infrastrukturi, o kojoj nikad ne razmišljamo. Mi volimo da komentarišemo samo ono što se vidi.

Zona sa integrisanim saobraćajem u Starom jezgru

U periodu od 2011. do 2016. potpuno su obnovljene zapuštene javne površine Stare varoši uz obalu Tamiša. Ovaj splet uskih krivudavih ulica sa trgom ispred Gimnazije je celina velikih ambijentalnih potencijala. Namera planera je oblikovno nezavisna zona sa integrisanim saobraćajem, kao spona između centralne pešačke zone i rekreativnih zelenih prostora uz reku, koja bi se nadovezala na postojeće pešačke prostore. Izvedeno rešenje u tri faze je delo arh. Duške Mrvoš, koja je dobitnik nagrade Društva arhitekata Novog Sada i Novembarske nagrade Grada Pančeva u 2012. godini. Projekat je obuhvatio potpunu infrastrukturnu i parternu rekonstrukciju Gimnazijskog trga i Štrosmajerove ulice u prvoj fazi, ulica Vuka Karadžića, Ignjata Barajevca i Đure Jakšića u drugoj i ulicu Nikole Đurkovića u trećoj fazi. Rešenje integriše pešačka, biciklistička i automobilska kretanja, kao plod analize koja je utvrdila da prostori Stare varoši nemaju sadržaje koji bi privukli veća pešačka kretanja u području, pa se pristupilo kompromisnom rešenju integracije više vidova saobraćaja. Sve površine su popločane granitnim kockama i pločama u više veličina i oblika, u duhu starogradskih ambijenata srednjoevropskih gradova. Originalne kocke sa istorijskom patinom su vraćene i presložene u novoj šemi, među novim granitnim elementima. Prostorom dominiraju savremeno dizajnirane ulične svetiljke „metronomis oslo”, u kontrastu prema nasleđenom kontekstu.

Lični stav: osnovni kvalitet ovog prostora su nepravilni urbanizam kao nasleđe daleke prošlosti i pojedinačni objekti zaštićeni kao spomenici kulture. Kvalitetan ambijent formiraju nepravilna ulična mreža i pokrenutost terena prema Tamišu, koji formiraju izuzetan urbani potencijal najstarijeg dela grada. Projekat je obuhvatio kompletnu zamenu svih instalacija pod zemljom i uvođenje toplovoda. Međutim, proces oživljavanja područja i obnove objekata još uvek nije počeo. Zbog toga su javne površine i dalje najviše u službi besplatnog parkinga. Ulice su obnovljene, prepatosane i moderno opremljene, ali ne za pešake već samo za vozače koji traže parking. Grad zaista mora da nađe instrument za tržišnu revitalizaciju Starog jezgra i Priobalja Tamiša.

Izbor granita kao materijala za podlogu i kombinacija tradicionalnog i savremenog sloga kamena je odličan. Zelenila ima veoma malo. Izbor elemenata gradskog nameštaja, svetiljki, klupa i kanti je subjektivan, autorski. On je podložan odobravanju ili neodobravanju, a građani su po tom pitanju podeljeni. Moramo znati da je danas u celoj Evropi veoma aktuelna primena savremenog total-dizajna u starim i zaštićenim područjima. Pošto nisu sačuvane lampe iz „starih vremena” i nije moguća istorijska rekonstrukcija elemenata urbane opreme u tradicionalnom stilu, sasvim je prihvatljiv izbor nekog koncepta u duhu savremenog doba. Ovako postavljena ulična rasveta i dekorativno osvetljenje značajnih zgrada (Katoličke crkve i Gimnazije) svakako čine prostor kvalitetnijim i lepšim u noćnim uslovima.

Više o pešačkim zonama možete pogledati na sajtu plat-forma.org, fejsbuk stranici ili jutjub videu.

2 Comments to: Pešačke zone u Pančevu

  1. Slavko Petrov

    jun 11th, 2017

    Pročitao sam tekst o pešačkim zonama, posetio sajt plat-forma, te pogledao prilog na jutjubu i kao do sada bio zadovoljan onim što Aleksandar Stanojlović ima da kaže i pokaže kada se govori o urbanom Pančevu (imam brošure o starom gradskom jezgru, te kulturno industrijskom nasleđu koje je autor dizajnirao).
    Povod za komentar nije samo odraz zadovoljstva, već i želja da postavim par pitanja s obzirom da nisam mogao da prisustvujem tribini iz opravdanih razloga.
    Naime, kroz staro gradsko jezgro spušta se nekoliko ulica, čini se, četiri. Kažem, spušta, jer su pod nagibom, te sam oduvek, možda laički, zamišljao da se niz i uz neke od njih kreće blagim, kaskadnim stepenicama (red stepenika, pa ravnina…). Ako ne ulicom Ignjata Barajevca ili ulicom Nikole Tesle, zašto se tako nešto nije pokušalo ulicom Dr Svetislava Kasapinovića od ulice Vojvode Petra Bojovića do Keja Radoja Dakića koja ima najveći nagib, nego se ispeglala asfaltom zbog saobraćaja koji u njoj i nije naročito potreban ? Štaviše, zašto se u nekoj od nije nije pokušalo s vodotokom nalik onom u Beogradu kraj zgrade Predsedništva na Andrićevom vencu ? Na primer, od fontane koja bi bila napravljena kraj Gimnazije ili barem česme nalik onoj u Sremskim Karlovcima, pa do kraja ulice. Ako je u prvoj ostavljen saobraćaj moglo je da se pokuša s ovom ili sličnom idejom u ulici Nikole Tesle. Znam da bi ovakav naum iziskivao veći novac, ali staro gradsko jezgro se restaurira jednom u sto godina.
    Svojevremeno je kroz IPPA projekat prekogranične saradnje Srbija-Rumunija, čiji je cilj bila izrada studije izvodljivosti za objekat Crveni magacin, Direkciji za izgradnju i uređenje grada koja je odabrana na tenderu uplaćeno 42. 000 evra. Interesuje me, šta je urađeno s tim novcem jer je 90 % uplaćene sume ostavljeno za izradu tehničke dokumentacije i ako jeste, zašto se, gde i zbog čega stalo ?
    Što se tiče oživljavanja starog gradskog jezgra – što je, po meni, glavni cilj uređenja ovih oaza, a koje se provlači kroz tekst – odgovor se nalazi u interesu, grada s jedne i zainteresovanih lica s druge strane, znači u javno-privatnom partnerstvu koji je, inače eufemizam za interese u bukvalnom smislu, te ostaje trud da se nađe prava mera u računu, jer verujem da ideja u gradu svakako ima.

    Odgovori
  2. jelisaveta

    mart 9th, 2018

    Ceo grad je postao velika pesacka zona. Posto industriske vise nemamo. A ovi bahati i nedodirljivi clanovi raznih miljea i dalje kolima i motorima ulaze u te peascke zone, dok se sirotinja na biciklima redovno i revnosno kaznja

    Odgovori

Ostavi komentar

  • (not be published)