Muke moje niko ne zna, kad porastem biću jednorog

Objavljeno 11.08.2019.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 11 mins

Nedelja, 4. avgust 2019. godine

Skoro je 5 ujutru, noć pre sam sa „novom” kompanijom realizovala događaj koji sam već dva puta radila s prethodnom, tada „najjačom” na ostrvu. U pitanju je humanitarni bal pod pokroviteljstvom predsednika Malte. Vrlo sam ponosna na sebe i svoj tim. Prvi put za toliko lljudi, prvi put na toj lokaciji, prvi put toliko bitno i opšti zaključak svi „zadovoljni”. „Naški” rečeno vuk sit – ovce na broju. Bilo je propusta, sekiracije, jurnjave, spontane pogubljenosti, ali organizator i „onaj ko daje novce” srećni. Lično u početku sam bila skeptična, izelo me „surovi profesionalac”, sad mogu mirno da odem da spavam, nakon popijene dve čaše italijanskog rozea i povratne informacije od „glavnih” u firmi…

Probudila se naspavana, nije bilo ni podne… Zvala Zoku, moju „čarapanku”, drugarica stečena u ketering „ratu”, kaže da je u Slimi sa Đađom i da će se javiti kad se vrate u „selo”. Napravila tortilje za doručak i plažu, pa i otišla u sitnu nabavku. Srećna okolnost lokacije gde živim je da ima prodavnica koje rade i nedeljom. Svratila kod Nate i Slave na kafu, rezimirali prethodnih par dana, koliko se nismo videli, spojili lepo s korisnim. Pokupila oprane košulje, jer će mi nova veš mašina biti dostavljena tokom sledeće sedmice. Javile se cure! Čitavo popodne provele na obali mora, većinom u vodi, okešane o kanap koji obezbeđuje kupački deo. Slatko se natračarile i razišle puna srca.

Ponedeljak, 5. avgust 2019. godine

Uhhh moj divni zli krevet… Jedva oko 1 popodne ustala da se spremim za posao. Malo počistila po stanu, doručkovala i otišla na autobus. Ističe mi uplaćeni mobilni internet, ali ovde svaki javni prevoz ima WiFi. Iskuckala se s majkom, razmenila koju sliku i orna stigla na smenu. Posao kao posao ume da bude naporan, ali nikako jednoličan, i proletelo sedam sati. Uhvatila firmin organizovan prevoz i stigla kući za petnaestak minuta. Puš pauza sa drugaricom na recepciji hotela preko puta, tuš, pa spavanjac.

Utorak, 6. avgust 2019. godine

Jutro kao svako, punjenje baterija pred posao. Taman uhvatila autobus, zvoni telefon, gazdarica stana, iskrsla je neka situacija sa cevima, stan ispod je poplavljen, mora da mi isključe vodu. Niti da se vraćam niti mirne glave da nastavim put radnog mesta. Odobrim joj da uđe u moj/njen stan da vide u čemu je problem. Povratna informacija, kontaktiraće majstora da čim pre reši. Izorganizujem tuširanje nakon posla, što je oko 1 ujutru. Draga moja Tanja, uz limenku piva i razgovora, premosti mi ovu noć. Sreća u prijatelje, koji ponude extra ključ, da kad su na poslu mogu da se uvedem u red. Naravno i dalje situacija s pranjem veša stoji, pa i to dogovaram u istom cugu. Već vidim biće ovo „interesantni” dani „pećinskog” čoveka u 21. veku…

Sreda, 7. avgust 2019. godine

Postoje gore stvari i veći problemi, ali moj jutarnji da odem u toalet i popijem kafu, rešavam zahvaljujući prijateljici u komšiluku. Trebalo bi da imam slobodan dan, ali nam je zakazano isprobavanje novog jelovnika. Opšti utisak, da je mnogo unapređen i modernizovan, ali nisam sigurna kako će ga naši klijenti prihvatiti, pogotovo što su za nijansu povećane cene. Zbog majstora ne ostajem do kraja sastanka. Uspevam da provedem dva sata na plaži i da Mediteran izvuče stres. Još malo kućnog druženja kod Jadranke i Ranketa, ona napravila preukusne lazanje. Preguran još jedan dan u „pečalbi”. Uspevam da se čujem sa kraljicom majkom i razmenim par slika. Dragom tati ostavim nekoliko na viberu.

Četvrtak, 8. avgust 2019. godine

Niti ljudski spavala, niti jela… Došla gazdarica sa majstorom. Fiziološke potrebe obavila u hotelu preko puta. Svratila do Nataše po ključeve, istuširala se i u stanu me dočekala informacija da je kvar veći nego što su mislili. Zakukam, zatrepćem i usmesto subotu/ponedeljak kažu mi da će probati sutra ujutru da se organizuju. Na poslu gužva, servis se odvija bez panike i u trčanju. Desetočlana porodica stiže nešto pre rezervisanog vremena, nemamo odštampane dečije menije, jer danas je prvi dan kako služimo novi. Nabavljam im prazne papire, voštane bojice, imamo i najmlađe, od njih mi se toliko slatko nasmeje da sam predosetila napornu ali ugodnu smenu. Prekrasan francusko-britanski par se pojavljuje ponovo, ozrače me pozitivom. Bili su gosti pre par dana i nema lepšeg komplimenta nego kad se vrate, iako imaju samo par dana na ostrvu. Transport stiže u 1, do tad vreme za pivo i razgovor sa kolegama iz drugih restorana kompanije za koju radimo. Tuširanje kod prijatelja, lagano do kuće i zaspaću pre nego dotaknem jastuk. Pre no što to učinih, provera karata za brudera, jedva čekam da dođe na godišnji odmor.

Petak, 9. avgust 2019. godine

Buđenje u 7:05, stigli majstori za vodu. Nastavljam da spavam, ali čujem hilti i ostale čarolije iz kupatila, nema veze, samo da mogu da se kupam kada mi volja i da WC šolju koristim u skladu sa 21. vekom. Odlazim na autobusku stanicu, jedan nikako da stigne, a drugi samo što nije… Hmmm, slobodna procena da li je trebalo da kunjam još petnaestak minuta, ma nema veze, prija biti na suncu i upijati zrake. Ručak manje-više gužva, manje-više laganica, treba dočekati zakazano fotografisanje, nove ponude i nas, osoblja koji predstavljamo restoran. Kroz šalu i tekući rad, proletelo vreme. Gosti Mađari, zbog elementarnog, „hvala, izvolite, uzdravlje i doviđenja”, ostavljaju bakšiš koliko prethodnih deset stolova skupa. Stigla poruka od drugara da li sam za pivo, ramišljam da sam za sve samo da ustanovim da je kod kuće regularno. Najkraća verzija: prijatno veče uz stare, prastare i nove drugare. Nekima novi počeci, a ostalima stabilni nastavci, koji potvrđuju „blago nama dok je nama nas”. Naravno, par lepih reči sa Nensy i sinom Marijom, jer, daljina ne sprečava da se volimo.

Subota, 10. avgust 2019. godine

Prva reakcija po otvaranju očiju: moram da odem na plažu! Naravno stvarni život nalaže svakodnevne potrebe, tako da odlazim da ostavim veš kod prijatelja na pranje i ulovim doručak. U međuvremenu javlja se drugarica za kafu, koju obavim posle plivanja i pre posla. Istuširana i oprane kose, samo malo da prilegnem, taman se probudila da uhvatim autobus. Na poslu svadba, u jednom momentu spoznajem da prepoznajem mladu. Pre nekoliko meseci bila sam pristuna prosidbi tokom doručka u restoranu na vrhu hotela, ja ih slikala i prva saznala da je rekla DA.U šali tada im predložih da venčanje obave na Malti, iako su prvi put ovde. Taman što sam kolegama rekla da je mlada, ona „isprošena” u mojoj smeni, prilazi mladoženja, Englez. Mnogo mu je drago što sam i tad i sad prisutna. Malo me prži romantika, ali nosim se sa situacijom. Završavam radni dan i u „civilu” krećem na transport, prostor je čitav rezervisan za njih, 17 soba i atrijum. Mlada, Japanka, prepoznaje me, grli i zahvaljuje pre nego što sam joj čestitala. Ukratko, ne samo da  su se venčali ovde, nego su kupili kući i otvorili firmu, pa im počinje novi život na ovom ostrvu. Dragi muzičari, radni i ovaj vikend, tako da međusobna podrška u vidu „lajkovanja” daje vetar u leđa. Skoro je 6 ujutru, zaspaću s osmehom i dalje, verujući u bajke…

A sutra, u nedelju, biće ovako: Najzad slobodno 24 sata, imam vodu u stanu, porodicu zdravu, prijatelje na broju… Sunčan letnji dan na stenčici u sred Mediterana, zahvalna na svakom trenu prethodnih skoro 40 godina…

Autorka je supervisor u a la carte restoranu „Relais & Chateaux”, Malta, diplomirani inženjer menadžmenta i master marketinga, višegodišnji volonter i utopista u Srbiji, zakleti hedonista, trenutno udomljena na Malti, zauvek Jugoslovenka

PRETHODNI ČLANAK

NAREDNI ČLANAK

4 Comments to: Muke moje niko ne zna, kad porastem biću jednorog

  1. Dusko

    avgust 13th, 2019

    Super napisan tekst.
    P.S. Nadam se da ce nam se uskoro poklopiti days off, da resimo to pivce. 🙂

    Odgovori
  2. Nensy

    avgust 13th, 2019

    Vesela i obojena priča, baš kao jednorog 😘😘😘

    Odgovori
  3. Dusko

    avgust 13th, 2019

    Odlicno. Samo nastavi. 🙂

    Odgovori
  4. Silvana

    avgust 16th, 2019

    Uvek optimista… možda bude šaren dan

    Odgovori

Ostavi komentar

  • (not be published)