Hramovi

Objavljeno 26.02.2023.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 12 mins

Nedelja, 19. februar 2023. godine

Rođena sam Despotovčanka. U mom razredu je svima maternji bio srpski i svi su išli na veronauku. U mom gradu je manastir Manasija, a sve crkve su pravoslavne. Bez obzira na to, nas je otac kosmopolitski vaspitavao i od malena smo mnogo putovale.

U Pančevu sam prvo poželela da vidim Vojlovicu jer je osnovao Despot Stefan Lazarević, kao i Resavu za koju sam čitavog života svojom dušom najintimnije povezana. Kao klinka sam volela da se penjem na zidine jer sam verovala da tamo žive princeze. Sad verujem da je pogled predivan i da sam možda malo bliže Bogu.

Crkva u Vojlovici je posvećena Svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu. Na južnoj strani manastira, pored crkve, nalazi se grob sa templarskim krstom. Prava tajna prošlosti.

Godinama je templarski hram u Londonu bio pravi mali skriveni dragulj. „A onda, jednog ponedeljka ujutro, 2003. godine, ispred vrata se stvorio red mladih Amerikanaca”, seća se Grifit-Džouns, istoričar koji se posebno bavio istorijom reda vitezova templara. „Crkvenjak je otvorio, a oni su ga upitali: ’Da li ste pročitali knjigu?’. On je, naravno, pomislio na Bibliju.

Mislili su na Da Vinčijev kod Dena Brauna, knjigu koja će postati jedan od najpopularnijih romana 21. veka – a jedna od glavnih scena odigrava se upravo u Templarskoj crkvi”.

Posle smo obišli i ostale. Andrić je govorio da su jedino mostovi „svetiji od hramova”. Pančevo ima i jedno i drugo. I prelepi su. Imalo je i sinagogu, nju, nažalost, više nema.

Ponedeljak, 20. februar 2023. godine

Kad sam prvi put zimovala u Zakopanima, obišla sam Aušvic. Ono što mi je zauvek ostalo urezano u sećanju je gomila ljudske kose. U sobi broj 5 u bloku 4, iza stakla nalaze se dve tone ljudske kose.

Pančevo je nekada imalo jevrejsku zajednicu. U Priručniku za nastavnike i nastavnice u sklopu izložbe Saveza jevrejskih opština Srbije „Portreti i sećanja Jevrejske zajednice Srbije pre Holokausta piše da je „pred sam početak Drugog svetskog rata, u Pančevu živelo oko 600 Jevreja, rat je preživela nekolicina njih. Prvih dana okupacije uhapšeno dvadesetak lica, za početak imućni i poznatiji građani. Posle šikaniranja i ponižavanja, puštali su ih i ponovo hapsili. Uhapšeni su zatvarani u bivšu fabriku svile ili su odvođeni na prinudni rad. Veliko hapšenje Jevreja u Banatu odigralo se u noći između 14. i 15. avgusta 1941. Neki su prebačeni u logor Sajmište, neki su ugušeni u dušegupkama, a neki su streljani pored puta u mestu Jabuka, gde se danas nalazi memorijalni spomenik”.

Danas sam u osmom razredu radila Pisma Hilde Dajč. Lazar je rekao: „Ja ne razumem, zašto bi neko dobrovoljno otišao u logor?” Onda pitanja o gasnom kamionu… „Kuda je prolazio? A koliko dugo su ih vozili? A koliko je ljudi moglo da stane? A zašto tako?” Posle je bila neobična tišina. Valjda ih istorija bar uči da osećaju, a to je prvi korak ka samosvesti.

Utorak, 21. februar 2023. godine

Danas nam je godišnjica. Đorđe kaže da Pančevo ima svoj mali Tadž Mahal. Đorđe Vajfert podigao je kapelu Svete Ane i u njoj proslavio 50 godina ljubavi sa svojom suprugom Marijom.

Na ulaznom tremu u plitkom malteru nalaze se dva anđela. Na jednom prozoru u vitražu je predstavljena Marija Magdalena. To sam želela da vidim. Od prvog komšije saznala sam da su se nekada subotom održavale mise, ali da je kapela već 10 godina zatvorena.

Vajfertova kapela nalazi se u Ulici oslobođenja. Sazidana je početkom 20. veka i zapravo je posvećena njegovoj majci Ani.

Posle smo otišli na pivo. Preko puta stare Vajfertove pivare nalazi se pivnica. Nju sam otkrila sasvim slučajno jedne večeri kad sam htela Đorđa da pobedim u pikadu. Desna strana paba više podseća na mali privatni klub. U uglu je frižider ispunjen knjigama, umesto stolica su niski radijatori sa šarenim jastučićima, na zidu je tabla za pikado, a za jednim od stolova su momci igrali šah. Meni se svidelo. Levo je šank. Bila sam fascinirana ponudom, zaista. Mislim da ima preko 60 vrsta kraft piva. Mi preporučujemo tamno sa marcipanom.

Za godišnjicu sam dobila nakit. Ipak, vreme prolazi, a „diamonds are a girl’s best friend”.

Sreda, 22. februar 2023. godine

Đorđe Vajfert donirao je jedno od tri zvona Evangelističkoj crkvi početkom 20. veka. Dopremljena su Dunavom i nazvana Ljubav, Vera i Nada. Kad sam je prvi put videla uraslu u bršljan i ladolež, pomislila sam na Trnovu Ružicu. I ona je zatvorena. Trnovu Ružicu probudila je ljubav plemenitog princa zbog kog se trnje pretvorilo u cvetove. Evangelistička crkva podignuta je zahvaljujući prilozima svih građana Pančeva. Možda će i nju iz sna podići ljubav.

Na jednoj cigli, odmah kraj glavnog ulaza, urezano je ime Miloša Crnjanskog, Ta je cigla zastakljena. Urbana je legenda da je to zaista potpis čuvenog književnika koji je ostavio dok je službovao u Pančevu kao profesor. Crnjanski nije voleo Pančevo. Nije voleo ni London. Lamentirao je nad Beogradom koji ga je tako surovo odbacio, a na kraju ipak „uzeo na krilo svoje” u Aleji velikana.

Evangelističko učenje deci u Finskoj ne nudi odgovore, već ih stavlja u zahtevne situacije za koje sami treba da pronađu rešenje. Na veronauci uče o životnim problemima sa kojima se suočavaju bez tabu tema. Skromnost je vrlina.

Četvrtak, 23. februar 2023. godine

Sandra mi je poklonila sliku Vuka Vučkovića iz serije Uzbudljivi gradovi. Bila mi je poznata jer je Nikola negde po kući razvlačio takve pazle. Na slici je Pančevo, naslikano jarkim bojama do najfinijih detalja, gotovo nadrealistično. Ono što prvo uočiš su dva tornja Crkve Bogorodičinog uspenja, nezaobilazni simbol Pančeva. Sećam se da su mi bili orijentir dok sam pokušavala da pronađem svoju zgradu jer sam tada znala samo par ulica. Što sam je duže gledala, činilo mi se da me uvlači u svoju stvarnost sve do prozora kraj kog sam stajala.

Petak. 24. februar 2023. godine

Crkva Svetog Karla Boromejskog oduševila me prikazima iz Hristovog života naslikanim na tavanici. Freske je slikao Anton Krei. Iako je oslikana u 20. veku, odiše renesansnim duhom. Dok sam razgledala, bila sam sama. Fotografije sam pokazala koleginici veroučiteljici Tamari. Prva prikazuje Hristovo rođenje. Rekla mi je da je neobično jer је uočljiva umetnička sloboda kod motiva pećine. Bogorodica je romantizovana i podseća na Botičelijevu Veneru. Na drugoj fresci naslikana je Beseda na gori, a na trećoj Hristov ulazak u Jerusalim sa svim standarnim elementima. Cveti je praznik koji se slavi dan nakon Lazareve subote, šeste nedelje Velikog posta i nedelju dana pred Vaskrs. Ustanovljen je u Jerusalimu krajem IV veka za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, jašući na magaretu, šest dana pre Pashe.

„Glas da dolazi Spasitelj, onaj što je vaskrsao Lazara, brzo se raširio, te su ga jedni susretali s palminim grančicama u ruci, druti bacali svoje haljine na put kuda će proći, treći su rezali grančice od drveta i bacali na put. Celog dana je Isus Hristos držao propovedi u hramu, a uveče se sa svojim učenicima vratio u Vitiniju”, pročitala mi je Tamara iz priručnika za Pravoslavni katihizis. Vizantijsko slikarstvo je oštrije.

Ovo je jedino mesto u gradu gde se mogu čuti orgulje. Mocart ih je smatrao kraljicom instrumenata.

Subota, 25. februar 2023. godine

Magare je imao i Matavuljev Pilipenda. Udario ga je iz očaja jer nije mogao da odabere između vere i života. Onda se rasplakao. Juče sam predavala realizam. Ovaj umetnički pravac teži da prikaže stvaran život običnih ljudi. Najveći predstavnik realističkog slikarstva Gistav Kurbe govorio je: „Ne slikam anđele, jer ih ne vidim”.

Najznačajniji predstavnik srpskog akademskog realizma, Uroš Predić, završio je gimnaziju koja danas nosi njegovo ime. Oslikao je ikonostas Crkve Svetog Preobraženja u Pančevu. Ikonostas sadrži 35 ikona za koje autor koristio likove živih ljudi, tadašnjih sugrađana. U Svetog Nikolu, našeg porodičnog svetitelja, Predić je utkao lik svoga brata. U drugom redu, u medaljonima je prikazano 12 apostola koji su u stvari portreti tadašnjih pančevačkih sveštenika.

Naše crkveno venčanje zakazano je u maju. Otkad znam za sebe želela sam venčanje u Manasiji. Od nedavno su dozvoljena samo krštenja, venčanja više ne. Kad sam prvi put ušla u Preobraženjski hram, nasmešila sam se.

Autorka je nastavnica srpskog jezika i književnosti i umetnosti

PRETHODNI ČLANAK

NAREDNI ČLANAK

8 Comments to: Hramovi

  1. Đorđe

    februar 26th, 2023

    Bravo za moju ženu 👋🙂

    Odgovori
    • Jelena

      mart 9th, 2023

      Text jer je lican a conjenican, informativan a uzbudljiv, moderan a istorijski… za svakog po nesto bas kao i u multikulturalnom gradicu Pancevu! Izgleda ti je nova adresa prebivanja pun pogodak 😉

      Odgovori
  2. Ana

    februar 27th, 2023

    Bravo, Marija, i hvala na ovom duhovnom vođenju kroz naš grad.

    Odgovori
  3. Dušica

    mart 3rd, 2023

    Posle čitanja ovog teksta želim da upoznam Pančevo. Marija, tekst je odličan!

    Odgovori
  4. Стојанка

    mart 6th, 2023

    Прочитала у даху….
    Дискретно си повезала свој живот са градом и то је тако оживело текст. Допада ми се идеја да буде у форми дневника. Мислим да је то добра прича за рубрику у новинама која би могла да иде недељно. Повезати занимљиве ствари из наше и светске културе са актуелним дешавањима у Панчеву. То би било едукативно и занимљиво. Браво! Само тако настави, Марија!💪

    Odgovori
  5. Marija

    mart 7th, 2023

    Drage moje drugarice, hvala vam, obožavam vas!

    Odgovori
  6. Ivana

    mart 9th, 2023

    Bas lepo! Kao vodic kroz spomenike kulture Panceva.

    Odgovori

Ostavi komentar

  • (not be published)