Podržimo (istopolnu) ljubav!

Protivljenje novom zakonu o istopolnim zajednicama posledica je velikog prostakluka koji se bavi tuđom intimom. Ti „čuvari normalnosti” više liče na opasne voajere, nego na društvene moralne vertikale koje treba da nam ukažu na seksualne devijacije što nam prete. Kome prete? I kome smeta ljubav?

Objavljeno 14.06.2021.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 5 mins

Ja sam produkt porodice i imam svoju porodicu i okružena sam ljudima s porodicama. Članovi naših porodica u naše živote unose najveće radosti, zato su nam toliko dragoceni. Ljudi osnivaju porodice iz ljubavi, ako nje nema, porodica se raspadne. Porodice opstaju kad ima ljubavi u njima, što znači da je definicija porodice ljubav.

Neko izmišljeno ministarstvo, koje vodi gospođa Čomić, predložilo je nedavno zakon koji bi ozvaničiо istopolne brakove. U mnogim modernim i uspešnim zemljama to je već par decenija normalna pojava. Naša država je čvrsto rešena da se takvim zemljama pridruži. Naš predsednik je na putu i da ih pretekne u napretku (bar on to tako kaže). Prava homoseksualaca su već dugo civilizacijsko pitanje. Zašto bi to nekom smetalo? Kome smeta ljubav?

Argumenti protiv tog zakona, koje čujem sa svih strana, prilično su mi neubedljivi i sumnjivi. Svi se na kraju svedu na pitanje fizičke konzumacije te ljubavi, a to mi je nekako baš indiskretno. Svašta sam ja čula i načula o seksualnim apetitima, sklonostima i maštarijama heteroseksualno orijentisanih ljudi. (Da, radoznala sam, volim da čujem, pa me posle sramota i pitam se da li je znatiželja pokazatelj inteligencije, ili viška slobodnog vremena). Seks heteroseksualnih parova (i ne samo parova) je u svim vidovima prihvatljiv jer je „normalan”, a bilo koja vrsta homoseksualnosti nam se gadi jer „nije normalno”. I svako ko te protivargumente izražava oseća se prozvanim i priznatim da rangira i procenjuje tuđu normalnost.

Tumačenje istopolne ljubavi kao bolesti nije dovoljan argument protiv, jer i bolesni ljudi imaju pravo na porodicu. Meni niko nije tražio zdravstveni karton i potvrdu psihijatra kad sam se registrovala u Opštini.

I zato mi se čini da je protivljenje novom zakonu posledica velikog prostakluka koji se bavi tuđom intimom. Ti „čuvari normalnosti” više liče na opasne voajere, nego na društvene moralne vertikale koje treba da nam ukažu na seksualne devijacije što nam prete. Kome prete? Ja sa svojom seksualnošću nemam problema, pa me ni tuđa ne ugrožava.

„Nemam ja ništa protiv homoseksualaca, ALI kada to rade u svoja četiri zida”, veoma čest „argument”. A gde inače oni to rade? Uputite me gde se to dešava. Hoću i ja da znam!

A i čuveni veznik ALI mi automatski pali crvenu lampicu u glavi. Da li ste primetili da svaka takva rečenica potvrdi pretpostavku koju govornik hoće da opovrgne.

„Nisam rasista, ALI…”

„Ja podržavam termine za profesije i titule u ženskom rodu, ALI…”

„Ja nisam protiv inkluzije dece s teškoćama, ALI…”

„Nemam ništa protiv migranata, ALI…”

„Nemam ništa ni protiv muslimana, ALI…”

Drugari i drugarice, kada izgovorite rečenicu tog tipa, svrstavate se u red homofoba/ rasista/ seksista/ šovinista/ nacionalista… Ako to shvatite i prihvatite, a ne želite da imate tako nakaradna ubeđenja, onda je lako da razmislite o uzrocima tih stavova i da ih polako menjate. Ako mislite da su nakaradni. Ako ne mislite, onda to lepo i pošteno kažite. Nemojte stalno govoriti da niste, kada očigledno jeste. Branite svoje stavove otvoreno i jasno. Budite pošteni u raspravama. Priznajte da se plašite promena, da se plašite novina, da se plašite različitosti, da se prosto plašite. Strah je bazična ljudska emocija i potpuno je prirodan. Samo lepo priznajte svoj strah i nemojte u raspravama lagati sebe, a ni sagovornike. I nemojte svoje lične strahove prebacivati na društveni nivo, jer nemate nikakvo prava na to. Rešavajte to u svoja četiri zida.

„Ako vam se ne sviđa istopolna zajednica, nemojte da živite u njoj”, rekla je ministarka Čomić i to je suština cele priče. Ko želi ista prava kao i većina građana, treba da ih ima. Naročito kada su to prava na ljubav. Pustimo ljude da se vole. Ovaj svet je toliko pun čemera i tuge i mržnje i nepravde da je svaka ljubav dobrodošla. Podržimo ljubav, bolje ćemo se osećati!

Ostavi komentar

  • (not be published)