Kako najveće svetske korporacije koriste naše podatke

Objavljeno 15.07.2017.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 7 mins

Prošlo je oko četiri godine od kada je bivši radnik američke Centralne obaveštajne agencije (CIA) Edvard Snouden, objavio poverljive informacije Nacionalne bezbednosne agencije (NSA) SAD o aktivnostima te organizacije. U njima je obelodanjeno više programa svetske prismotre od kojih je mnoge održavala upravo NSA u saradnji s telekomunikacionim kompanijama i evropskim vladama. Zvaničnici širom sveta su opravdali ove programe navodeći da su oni ključni pomagači u borbi protiv terorizma i da bi mediji trebalo da poštuju rad obaveštajnih službi. Danas se uglavnom zna na koji način se koriste podaci koje ostavljamo na internetu, a najbliži primer za to su Google i Facebook.

Od nekada malog i ambicioznog studentskog projekta Larija Pejdža i Sergeja Brina na Stanfordu, Google je postao lider u oblasti internet tehnologija, reklamna mašinerija koja stoji iza mnogih svetskih brendova, kompanija i pojedinaca. Za rukom mu je pošlo čak i da uđe u rečnike kao sinonim za web pretragu. Google pretrazi niko ne može da parira s razlogom – poseduje ogromnu količinu podataka. Pretraga ne funkcioniše samo tako što pronalazi ključne reči u bazi indeksiranih stranica na web-u, već i tako što pokušava da razume šta zapravo tražite. To se postiže analiziranjem prethodnih pretraga, sajtova koje posećujete, pa čak i elektronske pošte. Ovaj proces je deo jedne relativno mlade grane informatike – mašinskog učenja. Cilj mašinskog učenja je da program analiziranjem podataka (takozvanih trening podataka) „hrani” neuralnu mrežu koja simulira način funkcionisanja ljudskog mozga, bez potrebe da se programu daju konkretne instrukcije za svaki korak. Na takav način program može da odlučuje o najrazličitijim stvarima: da li je poruka spam ili nije, da li je na slici mačka ili pas, pa čak i da li bi određena osoba mogla da bude dobar kandidat za neko kliničko ispitivanje. Jedina mana je što nam je za efikasnu neuralnu mrežu potrebna velika količina podataka. Google i ostale velike korporacije nemaju problema s tim.

Google ima velikog uspeha na polju mobilne industrije zbog svog operativnog sistema Android, namenjenog pametnim uređajima. Instaliranjem bilo koje aplikacije sa Google Play prodavnice pojavljuje se prozor u kom ste obavešteni koje sve dozvole aplikacija zahteva. Mnogi ljudi ovaj prozor preskaču kako bi što pre instalirali aplikaciju. Tu su i uslovi korišćenja koje svaki servis treba da poseduje i koji ljude obaveštavaju o tome na koji način se njihovi podaci koriste. Nažalost, korisnici uglavnom ne čitaju ni to. Opšte je poznata skorašnja kontroverza oko operativnog sistema Windows 10, jednog od najnovijih proizvoda koji nam nudi Microsoft, a koji beleži i šalje određene telemetrijske podatke ovoj kompaniji.

Društvena mreža Facebook koja sada ima već preko dve milijarde korisnika na globalnom nivou, takođe koristi podatke svojih korisnika kako bi prilagodila sadržaj koji pregledamo u svojim novostima. Poznat je i kontroverzni eksperiment koji je izveden 2014. godine u kome je Facebook otkrio da se kontrolom prikaza sadržaja mogu izazvati pozitivne i negativne emocije kod korisnika. Brojni advokati, internet aktivisti i političari su protestovali zbog ovog eksperimenta navodeći da je on uznemirujuć i jeziv. Eksperiment je međutim pokazao da emocije koje naši prijatelji prikazuju preko društvenih mreža mogu direktno uticati i na naše emocije. Ljudi širom sveta svakodnevno ostavljaju informacije na ovoj društvenoj mreži koje se preko objava, komentara i lajkovanog sadržaja mogu koristiti za izgrađivanje ne samo novosti već i celokupnog korisničkog iskustva. Čak i nakon što se odjavite i pomislite da ste na određeno vreme napustili Facebook, varate se. Pri svakom prijavljivanju u vaš internet pregledač Facebook smešta takozvani kolačić čiji je zadatak da čuva podatke pri poseti sajtova (kolačiće koriste i mnogi drugi sajtovi da bi sačuvali podatke između zahteva za web stranicama). To znači da se ne beleže samo vaše aktivnosti u vezi s ovim sajtom već i druge pikanterije, poput na primer stvari koje kupujete preko interneta. Upravo tako, Facebook će pokušati da proceni i koliki vam je budžet!

Veliki problem kod beleženja korisničkih podataka je taj što se isti mogu prodati trećim licima i što ljudi često nesvesno odaju informacije koje ne bi želeli i tako dovode sebe i druge u opasnost. Ne postoji ključno rešenje za ovaj problem. Poruke, finansijski i drugi osetljivi podaci se mogu zaštiti šifriranjem (enkripcijom) što je već uveliko primenjeno u mnogim servisima koje svakodnevno koristimo, ali to i dalje ne sprečava posledice koje sa sobom nosi faktor ljudske nemarnosti. Problem nije u korišćenju određenih podataka radi poboljšanja servisa, već preteranog zalaženja u život korisnika i opasnostima koje nekontrolisano deljenje podataka povećava; od finansijskih prevara preko zloupotrebe ličnih podataka pa sve rizika postanka žrtvom seksualnih predatora. Zbog toga je bitno da ljudi počnu više da vode računa o tome na koji način koriste internet servise i da se pomire sa činjenicom da se neke stvari na internetu nikada ne mogu sakriti.

Ostavi komentar

  • (not be published)