Supruge iz senke

Objavljeno 02.02.2019.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 3 mins

Braća Currer, Ellis i Acton Bell, pseudonimi su danas čuvenih sestara Bronte: Šarlote, Emili i En. Džordž Eliot, zapravo je ime spisateljice Mary Ann Evans. Žorž Sand je takođe pseudonim francuske književnice Aurore Dudevant, čuvene i po tome što je jedna od prvih žena koja se „usudila” da obuče pantalone.

Spisateljica „Malih žena”, Loisa May Alcot, u početku svoje karijere koristila je pseudonim A. M. Barnard, a jedna je od prvih žena koja je u 19. veku otkrila svoj pravi rod pseudonimom „a Lady ”, iz razloga što u tom 19. veku žena nije mogla tek tako da zakorači na književnu teritoriju kojom su suvereno i samouvereno vladali muškarci.

Da se stvari nisu popravile ni krajem 20. veka i da je još uvek bilo „mudrije” i isplativije koristiti inicijale koji sugerišu muško autorstvo, potvrđuje Joanne Rowling, koja je svoj serijal knjiga o Hariju Poteru potpisivala pod imenom J. K. Rowling.

Za razliku od autorki koje su bile prinuđene na skrivanje svog pravog identiteta, koristeći neki drugi „prihvatljiviji” muški, postoje i neke druge žene, koje su odbacivale vlastite talente, obrazovanje i potencijalne karijere, zarad pozicije supruge, kao dominantne uloge žene. Jer patrijarhat je najsrećniji kada je žena samo supruga i majka.

Iako baziran na istoimenom romanu autorke Meg Volicer film „Supruga” u režiji Bjorn Runge potvrđuje onu staru istinu, da iza svakog velikog čoveka stoji velika (ili još veća i bitnija) žena.

Glen Close fantastično tumači lik obrazovane supruge, nekadašnje talentovane studentkinje književnosti, koja svoju ulogu potencijalne spisateljice zapostavlja zarad uloge supruge, koja sada stoji iza jednog uspešnog i ostvarenog pisca, budućeg dobitnika Nobelove nagrade za književnost.

Ta ista supruga upravo je i najzaslužnija za njegov specifičan stil i talenat jer je upravo ona ta koja njegova dela i piše. Piščev književni talenat naprasno se razvija i cveta upravo u vreme kada Džoan (Glen Close) postaje njegova supruga.

Radnja filma nas fleš-bekovski vraća u pedesete godine prošlog veka u kojima je književni prostor takođe bio rezervisan za belog muškarca.

Pa je nekako bilo „logično” da Džoan svoj autorski glas potčini supružniku. I umesto buduće književne nade ona postaje i ostaje samo supruga nad čijim trudom veliki pisac gradi sopstvenu karijeru.

Jer se ženska žrtva uvek podrazumeva.

PRETHODNI ČLANAK

Ostavi komentar

  • (not be published)