Sedam dana sam i gore i dole

Objavljeno 26.06.2022.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 7 mins

Nedelja, 19. jun 2022. godine

Probudila sam se jutros u džepu jednog mladića. Sinoć je veče proveo na Đuri i mornarima u „Babisu”. Bilo je mnogo ljudi i vesela atmosfera. Nije me potrošio, još sam tu!

Izlazimo iz stana i idemo do prodavnice. Najverovatnije se selim za nekoliko minuta, prolazi mi kroz glavu.

Dečko sa mnom kupuje kafu, mleko, hleb i nešto za jelo, nisam sigurna šta je u pitanju.

Ha, tako sam i mislila!

Kasirka me uzima i pažljivo stavlja u deo za one slične meni.

Pomislim, dobro mi je i ovde, međutim, situacija se brzo menja i ja upadam u novčanik neke starije gospođe. Ona izlazi iz radnje i kreće ka pijaci da kupi potrebne namirnice za nedeljni ručak.

Iako sam u novčaniku, čujem kako moja trenutna vlasnica negoduje zbog bahatih vozača koji ne znaju da stanu i propuste je na pešačkom prelazu.

Stigle smo do pijace. Gospođa se preračunava šta sve za mene jednu može da kupi. Ne mnogo toga.

Ponedeljak, 20. jun 2022. godine

Nedelja je protekla mirno u novčaniku prodavca na pijaci, ali danas sam već na putu do posla jedne devojke.

Na pauzi za ručak, završavam kod nekog majstora. Uh, koja je gužva u njegovom novčaniku! Ima nas raznih, od najmanjih od najvećih.

Neobavezno ćaskam sa pet hiljada. Smejemo se (od muke) kako nam vrednost svakog dana opada.

Majstor je završio za danas i ja dospevam u ruke mladog bračnog para. Tek što su kupili lep, nov stan, shvataju da će ipak uskoro morati da traže drugi.

Zbog tankih zidova i loše izolacije ne mogu da obavljaju svakodnevne aktivnosti. O spavanju da ne pričam.

Polako dolazi veče i svi idemo da probamo da spavamo.

Utorak, 21. jun 2022. godine

Podne je. Devojka žuri u poštu da podigne poziv za sud zbog demonstracija od zimus.

Zbog nemarnosti poštara, na papiriću za podizanje je pogrešan datum. Izgleda da je trebalo da se ode po to još pre mesec dana.

Devojka, sa istim parčetom papira sa neispravnim datumom, odlazi odmah u prekršajni sud.

Ljubazna žena u sudnici joj gleda kroz prste zbog neodazivanja na poziv i zakazuje suđenje za neki dan u julu.

Uzima me prodavac sladoleda, devojci daje najveći, vraća joj kusur i ja ostajem sa njim.

Nekoliko sati kasnije, nalazim se u novčaniku neke bakice. Verujem da ću se ovde zadržati duže nego što bih volela, ipak, ubrzo stižem u džep jednog deteta.

Devojčica trči sa mnom do prvog prodavca sladoleda i ja sam opet tamo gde sam bila i jutros.

Sreda, 22. jun 2022. godine

Devojka me stavlja u „pederušu” i izlazi da šeta psa. Čujem kako joj neka žena psuje istog, samo zato što je prošao pored nje. Zove drugaricu i žali joj se da joj se skoro svaki dan dešava neka takva situacija.

Kako ljudi mogu toliko da ne vole pse, ni meni ni njoj nije jasno.

Prolazi ceo dan. Još uvek sam tu.

Kasno uveče ponovo izlazimo u šetnju. Mrkli je mrak. Idemo glavnom ulicom u kojoj za nijansu ima malo više svetla nego u sporednim ulicama.

Duva vruć vetar. U jednom momentu se sa sprata zgrade pored koje prolazimo začuje neka svađa. Devojka brzo shvata da neko gleda rijaliti program. Nema veze sto je dva ujutru i što odzvanja do pola ulice. Niko se ne buni.

Četvrtak, 23. jun 2022. godine

Dospevam u ruke čoveka koji žuri na posao. Da skratim priču, kod njega sam bila do uveče i bilo je baš naporno. Kancelarija, papiri, računi… Ne plaća ništa sa mnom jer koristi karticu.

Pada veče. Konačno!

U „Sladu” smo. Sa zadovoljstvom se nudim da kupim pivo.

Slušam priče sa šanka i smejem se. Dobar završetak napornog dana.

Petak, 24. jun 2022. godine

U pazaru odlazim u banku. Dobija me žena koja je podigla deo novca sa računa. Večeras ide na koncert i treba da podigne već plaćene karte.

Izgleda da ću se opet večeras razmeniti za piće.

Na putu do kuće, čovek sa svoje terase baca vodoinstalatersku cev na livadu, par koraka ispred nje.

Obe ne znamo šta da kažemo na to.

Odlazimo kolima sa još tri njene drugarice na Kalemegdan, na koncert hrvatske grupe Detour.

Petak je. Knez Mihajlova je puna kao parking mesta na Dorćolu.

Probijamo se kroz gužvu i stižemo na koncert na vreme.

Dolazi konobar i ja sam spremna!

Odlazim u njegove ruke za dva mala piva. Tužna sam. Sećam se dana kada sam za sebe mogla da dobijem mnogo više.

Bar je muzika super. Bend odlično svira i ljudi oko mene su lepo raspoloženi.

Subota, 25. jun 2022. godine

Napolju je hiljadu stepeni. Ja ležim na polici nekog momka i plašim se da me ne oduva ventilator. Danas je dan za oporavljanje od prethodne večeri. Iako nije nedelja, izgleda de ćemo prespavati i jutro i posle podne, a večeras me možda ponovo povede u neki provod?

Samo da nije ovako vruće.

Čekamo kišu zajedno.

Crvena

Autorka je vlasnica radionice za izradu mašte, izmišljenih bića i priča

Ostavi komentar

  • (not be published)