Treniranje strogoće

Objavljeno 09.11.2017.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 9 mins

Kad savest progovara

Žulja li vas savest? Ili um, možda nervni sistem što ga izlažete silnim strahotama političkih događaja? Možda su pravi zaštitnici vašeg imena, integriteta, dela i života, pa zdravorazumski odbijaju da vrše ovu etičku funkciju, prinadležno vas svrstavajući u grupu „haj me nehaj“ za politiku i njene derivate i nuzpojave? Kako god, možda se utešiteljno njome ne bavite, ali ona se pomno bavi vama i verovali ili ne presudno određuje šta i kada ćete jesti, kako i čime ćete putovati, koliko i kada možete da kupujete, kradete ili putujete.

Najčudnije je što iako joj date otpust, ona svrdla, potajno i nesvesno burgija, i baš kad zagori pod nogama može da vas dodatno bocka, ko obesna neman koja se i ovih dana probudila kod većine učesnika na protestu poniženih i uvređenih radenika i uposlenika Pošte Srbije. Mučno je bilo gledati, doduše na procurelim snimcima po društvenim mrežama i internet portalima, vapaj prevarenih i pokradenih, sad već, ispostavilo se i dobrano gladnih radnika koji su svoj očaj demonstrirali buntom. Nekoliko puta na snimcima i u protestnim ispovestima, proletala je savest: „savesno sam obavljao svoje dužnosti, nikada nisam kasnio na posao, radio sam i bolestan”, „nesavesni i postavljeni da nas unište”, „savesno sam se pridružio ovom protestu”… Nevolja je što će i ovaj nesretni skup da prođe u rangu događaja koji će ostatak društva propratiti ko ne preterano atraktivnu turističku promenadu, i kod pamtljivijih probuditi sećanje na pozamašnu listu protestnih okupljanja (od radnika IMT-a, Galenike, Jugoremedije, protesta studenata Filozofskog fakulteta, apotekarskih radnika Pančeva, do novijih, protesta i štrajka prosvetara u nekoliko navrata, tek okončanog protesta policijskog i dela vojnog sindikata…), ali i na poučnu anegdotu rođenu iz iskustava crnih, crvenih, prekonoćnih kidnapovanja i likvidiranja: Prvo su došli po Jevrejina iz moje ulice – nisam se bunio, pa su pokupili komunistu iz mog sokaka –  nisam se bunio, pa su tako odveli i prvog komšiju, psa, drvo i vrata – nisam se mako, a onda su došli po mene i nije bilo više nikoga da svedoči, a kamoli se pobuni.

Hoće li neki novi protestni skup osvestiti ove očigledno prisutne individualno-kolektivne savesti, da do god su u funkciji samo kad po njih „dođu” i ne mare dok druge vrište, pitanje je dana kada će i njihova naredna manifestacija ostati i bez svedoka.

Kad Matuška kara

Ako je išta dobro za sobom ostavilo vreme prelamanja 20. u 21. vek, na generaciju nas idealnih zamorčića rođenih šesdesetih, to je da je lomljenje nam kulturološko-etičke kičme, šibajući nas suprotstavljenim ideologijama dok smo trčali kroz špalir nekolikih ratova, državnih uređenja i svetskog prekomponovanja moći, kod većine porodilo herojsko preispitivanje nametanih nam svetinja – onda pobede i partije, a kasnije iznova vaskrslih krvi, tradicije i tla. Kod pronicljivijih je milom ili silom, i usled životnih šamarčina ostala dragocena skepsa i u izboru omiljenih, gotovo realizovanih društava, država i ideologija, koje bi bile najbliža kopča sa generacijski nedosanjanim utopijskim idealima. Ipak, svojstveno svakom generacijskom špilu, našlo se tu i onih koji su, što zbog sopstvenih interesa, ambicija i pohlepa, što iz čiste potrebe da pobegnu iz kala jada i bede sopstvenog prostora, sektaški priklonili svoje čežnje, nepropitane ciljeve i naposletku „emocije”, nekoj od modernih političkih mašinerija.

Pomno analizirajući prokletstvo balkanskog političkog prostora, spoznajući agoniju nedovršene države, i svojstvene joj šizoidne naročito „spoljne politike”, prozrevši samodestruktivni inat kao najveću odliku mentalitetskog određenja i obožavanje izmišljenih polit–božanstava, možda je moguće doći do pojašnjenja gotovo psihotičnog obožavanja i neutemeljene vere u Rusiju kao spacioca, kod pozamašnog dela društva.

Pojašnjenje da je emotivna priklonjenost Matuški kod nelustrirane političke vrhuške (od kontroverznih „biznismena”, generala-trgovaca i agentura tajnih službi) i prosečnog „građanina” poklonika, čija je poznavanje ruske politike, jezika i kulture, na nivou znaja ruskog Đorđa Čvarkova, jasna jer „leži” kod prvih u nemilosrdnom interesu, a kod drugih u neznanju i traženju smislenog utočišta, ne može da spere gorčinu saznanja da su bahatosti kojom najtvrdokorniji i pohabani, ruski diplomatski službenici ovde dele packe i vaspitavaju, sve vičući, lupajući šamare i uvrćući ruke i uši, neprimerene i ponižavajuće.

Nije ovaj prostor pošteđen treniranja strogoće ni od strane ambasadora, konzula, vojnih atašea do ovlašćenih predstavnika, predatorskih centara moći, ali kada te stroga i autoritarna mati suludo dugo muštra, ili se otrgneš i odrasteš ili ostaneš taoc večito neuzvraćene ljubavi.

Vika kao najbolja odbrana

Projektom „Rajski papiri” grupa od 400 novinara iz 67 zemalja otkrila je 13,4 miliona tajnih dokumenata sa detaljnim dokazima o utaji poreza visokih zvaničnika i preduzeća u svetu, preneli su svetski mediji.

Kako se, zahvaljujući ofšor kompanijama, izbegava porez i zarađuju milioni, ispostavilo se, znaju i vešti igrači iz Srbije, pa su na ovom spisku domišljato-uspešnih i nadasve vrednih našli: ministar bez portfelja u Vladi Srbije Nenad Popović, koji je na čelu Srpske narodne partije (SNP), koalicionog partnera naprednjaka Aleksandra Vučića, zatim poslovi kontroverznog biznismena Bogdana Rodića, biznismena Nebojše Ivkovića, generala Jovana Čekovića, zatim  slučaj „Južna Bačka“, poznat po aferi u vezi s ispumpavanjem poplavljenog kopa Tamnava u Rudarskom basenu Kolubara, o čemu je pisao BIRN. Onda slučaj on lajn klađenja preko Malte u koje je umešan i poslanik Sprske napredne stranke Vladimir Đukanović, malverzacije oko lozničke fabrike Viskoza, i mnogi drugi.

Ponositost što i mi ovde „konja za trku imamo”, dodatno je uzrasla spoznajom da je veština naših dika za stepen izraženija, bar u sposobnosti da izdiranjem, vikom i neometanim blaćenjem pre svega novinara iz agencije KRIK, koji su deo istraživačkog tima na ovom projektu, odbiju svaku mogućnost da nadležnim insitucijama i medijima daju dužno pojašnjenje o uspešnom rangiranju na objavljenoj intrigantnoj listi umešnih biznismena. Hoće li ih ova preventivna strogost spasiti od neophodne društve strogosti nad eventualnim nepočinstvima, ostaje da se prati.

Ostavi komentar

  • (not be published)