Ne žmurite nad nepravdom koja se čini drugima

Objavljeno 17.09.2019.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 5 mins

Gotovo da ne možemo da predahnemo od strašnih vesti i sumanutih događaja koji opsedaju našu svakodnevicu. Oslobodilo se zlo i svom silinom briše mir i spokojstvo svima koji ne mogu i ne žele da žmure ili da se sklanjaju pred opštom destrukcijom. Naši uništitelji oličeni u uslovnim predstavnicima građana na svim nivoima vlasti razaraju sve čega se dotaknu. Njihovo varvarsko i vandalsko delovanje svakim danom postaje sve strašnije i monstruoznije. Nisu u stanju da uspore svoje pogubne aktivnosti, jer veruju da su se dobro osigurali i da će bezbedno da sprovedu svoj opasni naum. Veruju u svog vođu, njegove naoružane plaćenike i dobro razvijenu mrežu poslušničkih organizacija koji sve i svakog kontrolišu i po potrebi zastrašuju. Veruju u njihove propagandne medijske servise koji služe da hipnotišu i slude one koji ih prate. Veruju da su ucenili i uvezali u svoje pipke dovoljan broj ljudi, i da su drugima dali velike beneficije zbog kojih će žmuriti i ćutati. Zbog takvih uverenja i psihičkog sklopa u kome dominira amoralnost, rudimentirana savest, deficit časti i odgovornosti, osećaju se oslobođeni od svakog promišljanja i analize sopstvenih postupaka. Ogledaju se u sličnima sebi. Svi funkcionišu po prenaglašenom principu zadovoljstva i doživljaju da sve mogu. Osećaju se moćnima jer im materijalno bogatstvo, koje gomilaju, služi kao zaštita od svih pređašnjih slabosti i neuspeha. Princip „imati” je izjednačen sa principom „biti”. U takvoj mentalnoj konstelaciji potisnuli su činjenicu da ih je neko birao da bi ga zastupali u institucijama državnih sistema, i poistovetili su sebe sa tim sistemima, a svog vođu sa državom. Ovakvim delovanjem uslovili su da društvena anomija naraste do nivoa sa kojeg ne postoji mogućnost korekcije i povratak na niži stupanj destrukcije. Zbog toga oni ne posustaju u svom patološkom diskursu, ohrabrujući jedni druge lažima i konstrukcijama koje plasiraju onima koji će zbog lične koristi i konformizma da glume da im veruju.

Kada društvo stigne do te faze, po sociološkim zakonima jedini način izlaska iz krize je demontiranje takvog sistema i izgradnja novog. Snage sa opozitnim vrednosnim principima moraju da se ujedine i suprotstave uništenju. Po biološkim zakonima svaka jedinka ima nagon za samoodržanjem koji se aktivira pred neposrednom opasnošću po telesni i duševni integritet. U Srbiji najveći broj njenih građana još uvek ne reaguje po sociološkim i biološkim zakonima. Ostale su im egocentrične odbrane, konformizam i nada da se neće naći na udaru bandita. Žmure nad nepravdom koja se čini drugima, trudeći se da postanu nevidljivi i nečujni. Nedostaje im samosvest, dostojanstvo i solidarnost sa drugima. U takvom društvenom poretku je i bilo moguće da centrifugalne sile nadvladaju kohezivne i dovedu do raspada.

Istorija svedoči da nikada u porobljenim zajednicama nije izostao otpor tiraniji. Protesti započeti u decembru prošle godine pod sloganom #1 od 5 miliona posejali su seme otpora, koje sporo, ali nezaustavljivo pokreće bunt. Ljudi danonoćno na barikadama brane reke i parkove. Zatočenici iz hotela „Bristol” su se izborili za minimum prava na civilizovan život. Solidarnom akcijom građani su sprečili otimače kuća i stanova. Studenti su zauzeli zgradu Rektorata Univerziteta u Beogradu. Đaci (ne i profesori) u Beloj Crkvi su ustali u odbranu profesorki koje su otpuštene jer nisu pristale da se učlane u okupatorsku organizaciju. Na izgled, otpor je slab pred tolikom navalom destrukcije. Od svih nas zavisi da li će ovi plamičci otpora da prerastu u požar masovnog nezadovoljstva. Odluku treba doneti brzo, jer se uništiteljski pohod rapidno ubrzava.

Ostavi komentar

  • (not be published)