Vršački penzioneri i njihove muke

Objavljeno 20.08.2019.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 4 mins

Godinama su vršačkim penzionerima umanjivana primanja zbog samodoprinosa koji su plaćali iako za to nije bilo zakonskog osnova. Pre dve godine, grupa advokata iz Novog Sada, na inicijativu Pokreta Dosta je bilo, razgovarali su sa oštećenim penzionerima i predložili da pokrenu postupak protiv lokalne samouprave zbog nezakonitog oduzimanja dela penzije. Mnogi penzioneri su pristali i potpisali punomoć advokatima da pokrenu sudske procese. Posle nekoliko meseci prve presude u korist penzionera donete su u Višem sudu u Pančevu. Prema presudama lokalna samouprava je bila obavezna da isplati obustavljanu svotu novca uz pripadajuću kamatu. Gradska vlast je zatražila od Ustavnog suda procenu sudskih odluka i veoma brzo dobila, po nju, pozitivno objašnjenje, koje je podrazumevalo reviziju nekoliko predmeta. U međuvremenu je primenjen klasični scenario karakterističan za sadašnju Srbiju. Sudije koje su donele presude u korist penzionera postale su meta, najpre, propagandne mašinerije čije je pisanje imalo cilj da povredi ugled sudija i predstavi ih kao neodgovorne, nestručne i podložne mnogim koruptivnim uticajima. Pokrenuti su i drugi mehanizmi za zastrašivanje, pretnje i uplitanje u poslove članova porodica. U Višem sudu u Pančevu pronađene su „podobne” sudije koje su preinačile presude svojih kolega i donele presude da penzioneri treba da vrate novac koji su dobili po prethodnim presudama. Nove presude nisu stigle do penzionera, ali ih je zato čekalo zastrašujuće stanje na njihovim čekovima – odbijeno im je 2/3 primanja. Iznos koji treba da vrate budžetu grada je vrtoglavo porastao. Oni koji su, na primer, dobili 35.000 dinara sada duguju preko 80.000. Veliki broj penzionera iz te grupe ima penziju čiji iznos ne prelazi 30.000. Odlukom suda prisiljeni su da mesečno vraćaju oko 20.000, što znači da im za život ostaje oko 10.000 mesečno. Ovim sredstvima treba da plate komunalne usluge, struju, telefon, lekove i hranu. Ako nešto od ovih troškova pokušaju da izbegnu, veoma brzo će dobiti rešenje od javnog izvršitelja, koji će u ime nekog od preduzeća, čiji račun nisu platili, da im podnese račun sa kamatom koliko duguju i obračun svojih „usluga” koji nikada nije manji od 5.000 dinara, ma o kolikom dugu se radi.

Vršački penzioneri su surovo kažnjeni, jer su smatrali da imaju pravo da traže svoj novac, koji im je nezakonito uziman, o čemu su imali i potvrdu Ustavnog suda. Nažalost, vera u sud ih je skupo koštala. Logičnim sledom promišljanja izgledalo bi nemoguće da Ustavni sud pogazi sopstveno mišljenje i uskladi ga sa nekom naredbom datom sa mesta gde su odluke važnije i starije od zakona, pravde, prava i morala. Još jedna potvrda da Srbija nije država već skup interesnih grupa koje donose odluke prema sopstvenim potrebama i merilima. Odlukama koje su donele poslušne sudije životno je ugrožena grupa ljudi koji se nalaze u životnoj dobi kada im je potreban mir i izbegavanje stresa, zbog osetljivog zdravlja koje su oštetile njihove protekle godine. O tome oni koji su presuđivali ne vode računa, niti se od njih može očekivati da razmišljaju o drugima. Oni misle kako da zadovolje one koji i njih mogu da dovedu u stanje egzistencijalne ugroženosti. U takvim stanjima nema milosti ni samilosti, samo ogoljena borba za preživljavanje.

Vršačkim penzionerima je kao poslednja nada ostao Kasacioni sud, mada im je jasno da je i taj sud samo još jedna strogo kontrolisana institucija.

Ostavi komentar

  • (not be published)