Volontiranje je rad u korist zajednice

Povodom Međunarodnog dana volontera/ki za naš sajt o tome zašto su odabrale da budu volonterke, o stečenim iskustvima, znanjima, veštinama i kompeticijama, o volonterizmu uopšte govore Nataša Lenđel i Teodora Golja

Objavljeno 05.12.2018.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 12 mins

Prekjuče, 5. decembra, obeležen je Međunarodni dan volontera/ki, za koje neki smatraju da svoje slobodno vreme bacaju u nepovrat radeći nešto što nema smisla i od čega ne dobijaju ništa zauzvrat. Da li je to zaista tako? Da li je volonterski rad beskoristan za volontere/ke? A, da li je beskoristan za zajednicu u kojoj mladi volonteri/ke žive? Šta je cilj volonterskog rada i koja je motivacija mladih koji se uključuju i opstaju u volonterskim vodama? Pokušavajući da pronađe odgovore na ova i druga pitanja, razgovarali smo sa volonterima/kama koji se svojim nesebičnim radom i zalaganjem trude da doprinesu boljem funkcionisanju zajednice, promovišući vrednosti i značaj neformalnog obrazovanja, mira, ravnopravnosti, antidiskriminacije i ljudskih prava.

Nataša Lenđel, dugogodišnja volonterka i aktivistkinja u Pančevu, povodom Međunarodnog dana volontera/ki dala je redakciji Pančevo Si Ti odgovore na nekoliko pitanja o smislu i značaju volonterizma, kao i o motivaciji mladih da se uključe u volonterski rad.

PANČEVO SI TI: Čemu volonterizam? Tojest, šta je smisao volontiranja i šta ono donosi lokalnoj zajednici i volonterima/kama?

NATAŠA LENĐEL: Čuli smo nestvarno mnogo puta da neko komentariše da je volontiranje zapravo rad za džabe. Ono nije za džabe, samo što najčešće nije za novac. Ono što volontiranje donosi jeste dodatno iskustvo u kome nalazimo priliku da nešto pokušamo. Pokušaj da nešto iz baze našeg znanja izvedemo u praksi, automatski rađa kompetencije. Iako reč zvuči malo rogobatno, kompetencija ima najveći značaj u obuci i obrazovanju. Kompetencije predstavljaju znanja, veštine i stavove koji kreiraju našu sposobnost da neki zadatak iznesemo. Sada je možda lakše videti vezu kako od iskustva, preko kompetencija, stižemo do većih šansi da stanemo iza tvrdnje da nekakav posao umemo vešto i pravilno da obavimo.

Pored toga, ono što volontiranje vrlo često jeste je strateško i aktivno angažovanje u prilikama za učenje kroz rad i razumevanje procesa. Nebrojano mnogo puta je to šansa da teorijsko znanje potporimo praktičnim naporima da nam makar jedno od mnoštva postavki rešenja doživi uspeh.

Na ovom frontu nova saznanja samo niču i zastareli stavovi se menjaju, stvaraju se dublja razumevanja individua ili podgrupa unutar zajednice. Tako da zajednica počinje lakše da razume da humanitarnom kupovinom čestitke na ulici samo zavarava svoju potrebu da temeljno doprinese nekom rešenju koje ga se tiče, kao što to učinkovito rade volonteri koji odvajanjem svog vremena postaju toliko više od prolaznika pored problema.

PST: Šta je tebe lično motivisalo da uđeš u svet volonterizma, i šta generalno motiviše mlade da postanu volonteri/ke i da svoje slobodno vreme ulože na volonterski rad?

LENĐEL: Ono što je mene inspirisalo da uđem u volonterske vode pre oko 14 godina jeste bio neotresivi utisak da stvari mogu da se urade na drugačiji način. Pošto sam taj primer doživela u sferi obrazovanja, možda je razumljivo da je moja radoznalost o tim inovativnim načinima bio veliki vetar u leđa za dalje. Obuke koje sam dobila u KOMPAS-u, kao i uvek postojana prilika za usavršavanjem na preko 500 održanih predavanja pri njihovom Programu za vršnjačke edukatore o prevenciji HIV/AIDSa, ispunile su moju biografiju i mogu reći, izvajala identitet. Ono što generalno motiviše mlade ljude da se uključe u volonterizam i jeste takav osećaj pripadnosti, umeća i svrhe koje ono ima potencijal da zauzvrat pruži.

PST: Kakvo je po tvom mišljenju trenutno stanje volonterizma u Pančevu i koji su izazovi sa kojima se on danas sve susreće? Kao i da li postoji nešto što bi moglo podstaći veću motivaciju mladih da se bave volonterskim radom?

LENĐEL: Postoje kratkoročna i dugoročna volontiranja i svako ima svoje benefite i izazove, kako mladi građani kažu. Kratkoročna volontiranja su ona koja okupljaju volontere za vremenski kraće aktivnosti, npr. festivale, koncerte, i slične događaje. Takvih ima u Pančevu i najčešći izazovi sa kojima se tu mladi susreću jesu nedostupnost prijave za volontiranje; nejasno ili potpuno odsustvo opisa odgovornosti volontera; vremenski okvir – oduzima cele dane jer je uglavnom zgurano u festivalski interval; nedostatak usmerenja ili obuke volontera; neumreženost u ostatak radnog tima – ukoliko postoji situacija koja se rešava, ne znaju kome je u opisu posla da se problemom pozabavi, niti kako doći do te osobe.

Doduše, motivacija koja inspiriše mlade ljude da se za kratkoročna volontiranja prijavljuju jeste jer imaju jaku želju da budu deo nekog događaja koji stavlja naš grad na mapu.

Dugoročno volontiranje sada zvuči prilično jasno, dakle ono više gazi u sferu aktivizma. Mladi u Pančevu su u najvećoj meri obučeni. Mnogo pažnje se daje na njihov razvitak kao nosioca odgovornosti da se neki cilj strateški i programski dostigne. Pored nadrealne motivacije koji ovi hrabri mladi ljudi u Pančevu imaju, stanje u našem gradu nije nimalo za pohvalu. Kao grad koji je imao prvu Kancelariju za mlade u državi, te davne 2007. godine koju njegovi mladi danas više ni ne pamte, nije se nikakav poseban pomak napravio za njihovih života. Na primer, Dom omladine Pančevo zatvorio je vrata organizacijama mladih i već godinama ne prelazi treći stepenik Hartovih merdevina učešća mladih u donošenju odluka (videti ovde) – gde su na prvom mladi manipulisani, na drugom su mladi dekoracija, a na trećem su tokenizovani. Dom omladine je dobrodošao da od ogromnog spektra mladih sugrađana čak bira koga će da angažuje da im kažu šta je ono što oni, njihova primarna ciljna grupa, žele od svoje institucije. Da ih konsultuje, da im priliku da sprovode aktivnosti, programe i da sami predlažu odluke o svom Domu omladine. Evo ja bih prva izvolontirala koordinaciju tog pomaknuća na merdevinama. Nisam jedina.

Pored ovih institucija koje nisu obezbedile ni krov nad glavom takvim organizacijama koje altruistički guraju da ovaj grad bude bolje mesto za život u raznim aspektima, tu su i škole u kojima jako puno razrednih starešina ne prepoznaje neformalno obrazovanje kao nešto imalo vredno za učenika. Ovo nevalidiranje volonterskog postignuća je takođe izlistano kao nešto što mladi volonteri vide kao poteškoću – nepriznavanje njihovog truda i postignuća da u sadašnjosti kroje svoju sredinu.

Povodom Dana volontera razgovarali smo i sa Teodorom Goljom, mladom volonterkom i aktivistkinjom, članicom Upravnog odbora Kreativnog omladinskog centra Pančevu za borbu protiv SIDA-e (KOMPAS), kao i koordinatorkom programa „Kad porastem biću…” u Connecting-u. O svojoj motivaciji da slobodno vreme posveti volonterskom radu, Teodora je izjavila sledeće: „Ono što ja primećujem kod mladih koji ulaze u svet volonterizma jeste želja za promenom. Iskorak iz monotonije i upuštanje u neku sasvim drugu sredinu. Uglavnom ih privuče to što vide na akcijama – a to je puno smeha, energije i kreativnosti. Sa druge strane postoji mnogo faktora koji ih motivišu da ostanu. Nekada je to atmosfera u organizaciji, želja za ličnim razvojem, želja za osećanjem bitnosti, to što mogu da nauče određene stvari u oblasti koja ih zanima. Mene je zadržalo to što sam mogla da ispoljim svoje mišljenje, da putujem i upoznajem se sa mnoštvom ljudi, da učim iz svojih grešaka. Motivisala me je da nastavim i sama činjenica da mogu da kontrolišem i svoju lenjost koja je pre bila užasna, a ušla sam u svet volonterizma kao i većina ljudi. Sve to sa sobom povlači jedan veliki izazov, pogotovo što je neobavezno. Većina mojih vršnjaka se žali kako želi nešto da promeni, kako ne žele da uče zato što moraju, kako žele da uče ono što ih zanima. A jako je mali broj ljudi koji na bilo koji način rade nešto povodom toga.”

Datum 5. decembar proglašen je Međunarodnim danom volontera/ki na zasedanju Generalne skupštine Ujedninjenih nacija 1985. godine kao podsećanje na dan kada su Ujedinjene nacije stvorile program UN za volontere. Cilj obeležavanja ovog dana jeste da promoviše volonterizam i podigne svest o neprocenjivom uticaju koji aktivnosti volonterizma imaju na zajednicu, kao i da se prepozna značaj predanosti i posvećenosti volontera/ki ciljevima da se uslovi života u zajednici u kojoj žive poboljšaju.

Ostavi komentar

  • (not be published)