Nov doživljaj sveta oko nas

Ovogodišnje, šesto izdanje „Krokodokodila” podstaklo je decu i mlade da razmišljaju o različitostima, diskriminaciji, empatiji, toleranciji prema drugačijem, ali i da uvide na koje načine mogu doprineti da njihova komunikacija sa sobom i drugima bude kvalitetnija

Objavljeno 13.12.2018.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 8 mins

Predivno, i super, i lepo, kako je rekla jedna devojčica, takvo je bilo druženje sa spisateljicom Jasminkom Petrović i učenicima i učenicama osnovnih škola „Jovan Jovanović Zmaj” i „Miroslav Antić” tokom gostovanja festivala „Krokodokodil” 6. decembra u Gradskoj biblioteci Pančevo.

Dečji festival, posvećen knjizi i kulturi čitanja, ove godine je adaptiran, te je moderniji i pristupačniji svima. Prema sižeima četiri knjige, Jasminka Petrović je napisala tekst, predstavu je režirao Vladan Đurković, a glumci Omladinskog pozorišta „Dadov” izveli su je i snimili. Na taj način je „Krokodokodil” izašao iz okvira Beograda i ponudio specifičan multimedijalni sadržaj deci i mladima, sadržaj koji je raznovrstan, zanimljiv i pruža obilje tema za razmišljanje i razgovor.

Mašta i dalje može svašta

Ovogodišnja avantura sa „Krokodokodilom” nosi naziv „U tuđim patikama”, kao i sama predstava spisateljice Jasminke Petrović. Bilo je zabavno i poučno čuti kako izgleda to hodanje u tuđim patikama ili cipelama, razmisliti zašto je ono važno, pričati o tome koliko je danas teško biti različit i koliko je teško razumeti nekog drugog, ali i objasniti zašto su deci prihvatljivije svakojake različitosti. Mališani tvrde da mogu lakše da proniknu u tuđe misli, da im je jednostavnije da se saopšte i komuniciraju, za razliku od odraslih. Oni nisu zaboravili da maštaju i sanjare.

Jasminka Petrović je učenicima i učenicama predstavila četiri knjige i otvorila velike teme za diskusiju. Najpre su deca pančevačkih osnovnih škola pogledala deo predstave koji se odnosi na delo „Riko, Oskar i tajanstvene senke” Andreasa Štajnhefela, roman koji priča priču o dva dečaka – jednom intelektualno nisko nadarenom, a drugom visoko nadarenom. Bilo je važno sagledati dinamiku njihovog odnosa i razmotriti osetljivosti, strahove i nesnalaženje dečaka, a potom i uporediti njihove različitosti. Priča o Riku i Oskaru iznedrila je razgovor o samopouzdanju i podršci koju upućujemo sebi ili drugima. Deca su se podsetila ključnih poruka koje koristimo u određenim situacijama, rečenica punih topline i bodrenja.

Razlike su čudesne

Podrška je bitna svima nama, a posebno osobama sa invaliditetom, što je podvučeno specifičnim problemom koji je nametnula, između ostalog, autobiografija Sisi Bel „Superuvce”. Svaka razlika može biti čudesna i niko ne treba da se oseća osramoćeno, odbačeno, ugroženo jer je drugačiji, to je glavni zaključak diskusije koja se odnosila na gluvonemu devojčicu Cecu, glavnu junakinju ovog strip-romana, njeno (ne)snalaženje u okruženju i neprimereno ponašanje njenih vršnjaka. Međutim, svako ima bar jednog pravog prijatelja, te je tako i Ceca uspela da prevaziđe štošta na svom životnom putu uz pomoć svoje najbolje drugarice.

Bila je ovo i sjajna prilika da naši osnovci nauče da aplaudiraju koristeći znakovni jezik, ali i da nekome kažu „hvala” i „volim te” uz instrukcije Nataše Bodiroge Radovanović, defektološkinje u školi „Mara Mandić”. Bila je ovo i prilika da se svi podsetimo da govorni jezik kao takav nije jedini način sporazumevanja, te da je vrlo važno biti otvoren, radoznao i ničega se ne bojati, čak i kada se odraste.

Savremeni roman Šermana Aleksija „Skroz istinit dnevnik jednog povremenog Indijanca” takođe nije ostavio ravnodušnim devojčice i dečake u prepunoj Čitaonici Gradske biblioteke. Jasminka Petrović je ukratko predstavila sadržaj knjige, a nakon pogledanog odlomka iz predstave, bilo je reči o tome kako izgleda šetnja u patikama jednog Indijanca koji želi da se školuje, da napreduje i da izađe izvan granica američkog rezervata.

Šerman Aleksi tokom svog odrastanja (opet je reč o autobiografiji) nije imao problem sa vršnjacima u novoj okolini, već sa svojim sunarodnicima koji su mislili da ih je napustio, da ih se odrekao. Razmatrajući životnu priču nekadašnjeg sportiste i sadašnjeg pisca, mališani su poveli debatu o rasizmu, diskriminaciji i toleranciji prema drugačijem. Veoma jasno su razgraničili sve te pojmove. Oni tvrde da nema rasa i da će ovaj svet biti mnogo bolji ako više čitamo, slušamo one koji su drugačiji od nas; ako osećamo druge i pomažemo im. Bilo je i konkretnih predloga za borbu protiv nepravdi, a neke od njih su da je neminovno da se poštuju ljudska prava i da se uđe u Evropsku uniju.

O mačkama i slepim tačkama

U završnici radionice sa Jasminkom Petrović predstavljena je njena knjiga „O mačkama, notama i bubama”. Svaka priča ima svoju tajnu, svako dete ima neku svoju tajnu, a tajne se među istinskim prijateljima čuvaju. Učenici i učenice predstavili su svoje dobre drugare i drugarice, pričali o osobinama koje treba da poseduje svaki pravi prijatelj, te zaključili da u jednom odnosu ne sme biti nikakvog sebičluka i iskorišćavanja.

Kroz jednu od tri priče, mališani su sagledali sa kakvim se poteškoćama suočavaju njihovi slabovidi i slepi vršnjaci, razmislili su na koji način treba da komuniciraju sa njima, kako da im dočaraju ono što vide. Jedan od najvažnijih zaključaka bio je da nam svi ti različiti ljudi razvijaju kreativnost i omogućavaju nam da na nov način doživljavamo svet oko nas.

Ovogodišnje izdanje festivala „Krokodokodil”, koje su organizovali udruženja OK – „Obrazovanje i kultura” i KROKODIL, započelo je 12. oktobra i trajaće do kraja juna naredne godine. Multimedijalan sadržaj o književnosti, čitanju i poštovanju različitosti biće prikazan i drugoj deci van Beograda u okviru radioničarskog programa sa Jasminkom Petrović, koja se mališanima ovoga puta predstavlja i kao spisateljica, i kao suorganizatorka programa. Festival se održava uz pokroviteljstvo Ministarstva kulture RS i književne mreže „Traduki”, kao i programa Kreativna Evropa kroz projekat SILO.

Ostavi komentar

  • (not be published)