U nedelji kada su posle tribine u lazarevačkoj biblioteci sklonjene karikature Predraga Koraksića Koraksa i Dušana Petričića, u nedelji kada se čak i Ministarstvo kulture oglasilo povodom karikatura objavljenih na naslovnoj strani lista Danas, a urednik tog dnevnika Dragoljub Petrović ocenio da vlast medije koji nisu bliski vlasti, doživljava kao opoziciju, možda čak i jaču od političke opozicije, a tako vidi i karikaturiste i satiričare, podsećamo kako se u 19. veku osvajala sloboda štampe.
Na sve tri Narodne skupštine, održane za vreme druge vladavine kneza Mihajla Obrenovića, iznošen je predlog o donošenju zakona o štampi, koji je svaki put odbačen sa istom formulacijom – da se stavi na ličnu ocenu knezu. Na Preobraženskoj skupštini 1861. godine jedan od predloga bio je da se zakonom proglasi sloboda štampe. Skupština je jednoglasno odlučila da se ranija odredba o slobodi štampe izostavi iz skupštinskog zakona, kao i da se knezu Mihajlu ostavi da odluči da li je Srbiji potreban Zakon o štampi.
![](https://i0.wp.com/www.pancevo.city/wp-content/uploads/2018/11/Kragujevačka-štampa.jpg?resize=450%2C600&ssl=1)
Profesorka Tatjana Vulić, koja je knjigom „Kragujevačka štampa XIX veka” dala nemerljiv doprinos osvetljavanju perioda koji je u razvoju Kragujevca imao veliki značaj, piše da je nakon Preobraženske skupštine Uprava prosvete, ranije Ministarstvo prosvete, izradila tekst Zakona o štampi i dostavila ga Državnom savetu. Pre nego što je predložen na sednici Vlade, projekat je poslat Jovanu Ristiću i Đuri Daničiću, koji su sastavili nov, delimično izmenjen i dopunjen Zakon o štampi. U tom tekstu nije bila predviđena cenzura, ali na ministarskoj sednici krajem 1861. godine, kojom je predsedavao knez Mihajlo, predlog nije usvojen.
![](https://i0.wp.com/www.pancevo.city/wp-content/uploads/2018/11/2.-Knez-Mihajlo-Obrenović.jpg?resize=250%2C355&ssl=1)
Knez Mihajlo Obrenović
Tri godine kasnije, 1864., na Velikogospođinskoj narodnoj skupštini, pročitan je predlog beogradskog poslanika Time Andrejevića da se „njegova svetlost umoli da se izda Zakon o štampi, shodno duhu i našim potrebama”. I sada je odlučeno da konačnu reč da knez Mihajlo.
Novi projekat Zakona o štampi izradio je 1866. dr Nikola Krstić, član Kasacionog suda. Taj predlog nije ni došao do kneza, već je, navodi Tatjana Vulić, završio u arhivu Ministarstva unutrašnjih dela.
O Zakonu o štampi raspravljalo se i na Miholjskoj skupštini 1867. godine. Jagodinski poslanik i liberal, prota Jovan Jovanović, sa još nekoliko poslanika, predložio je da se izda Zakon o štampi. Pri stavu o „škodljivosti slobodne pečatnje” knez Mihajlo ostao je do kraja svoje vladavine.
![](https://i0.wp.com/www.pancevo.city/wp-content/uploads/2018/11/Stara-skupština-1.jpg?resize=800%2C450&ssl=1)
Zgrada Stare skupštine
Prvi Zakon o štampi usvojen je 23. oktobra 1870. godine u Kragujevcu. Po tom zakonu svaki građanin koji ispunjava određene uslove – da je srpski državljanin, da ima 25 godina, da raspolaže imovinom i ima građanska prava, mogao je da izdaje novine. Zakon je predviđao da trajnu zabranu izlaženja novina može da izda jedino sud.
Tatjana Vulić navodi da, i pored zakona koji je imao veliki značaj za razvoj štampe i novinarstva u Srbiji, cenzura nije prestala. Tako, rasturanje novina i drugih periodičnih spisa moglo se obaviti tek sat vremena posle predaje obaveznog primerka mesnoj policiji. Nakon toga policijske vlasti su odobravale pokretanje i prodaju novina.
Prvim Zakonom o štampi nisu bili zadovoljni ni liberali ni konzervativci.
Šest godina nakon donošenja prvog Zakona o štampi, 11. maja 1876. godine, knez Milan Obrenović je obustavio zakon na tri meseca i uveo strogu cenzuru, a novom uredbom od 9. avgusta te godine, obustava je produžena „dokle traje postojeće ratno stanje”. Po završetku srpsko-turskih ratova 1878. godine opozicioni poslanici zatražili su da se vrate obustavljeni zakoni. Na zasedanju Narodne skupštine 13. februara 1881. godine mladokonzervativac Milutin Garašanin podneo je predlog novog Zakona o štampi, koji je usvojen aklamacijom.
![](https://i0.wp.com/www.pancevo.city/wp-content/uploads/2018/11/4.-Milutin-Garašanin.jpg?resize=182%2C240&ssl=1)
Milutin Garašanin
Sada za izdavanje i rasturanje novina nije bilo potrebno odobrenje vlasti, već samo prijava. Ukinuti su svi oblici preventivne cenzure, o štamparskim krivicama rešavao je redovni sud, dok je za sadržaj odgovarao samo autor, ili urednik ako autor nije bio poznat. Zaplena novina predviđala se u slučajevima kada se vređa vladalac ili njegov dom ili se narod poziva na ustanak protiv vlasti. Urednik novina mogao je biti srpski državljanin, sa najmanje 30 godina. S tim što urednik političkog ili satiričnog lista ili povremenog spisa političke sadržine mora da ispunjava uslov da ima završen fakultet na Velikoj školi u Srbiji ili inostranstvu. Zakon je predviđao i obavezu da se tri primerka lista predaju Narodnoj biblioteci. Predviđao je i ispravke i demantije: „Zvanične ispravke moraju doći na prvo mesto u listu i štampati se onim istim slovima, kao i napis koji ih je izazvao”.
Zakon o štampi iz 1881. godine bio je jedan od najliberalnijih u Evropi. Vulić podseća da je liberalni Zakon donela Vlada koja je vodila konzervativnu politiku. Naprednjaci su, kaže u svojoj knjizi „Kragujevačka štampa u XIX veku”, takav zakon doneli radi pridobijanja radikalne opozicije. Napredna stranka, koja je bila na vlasti sedam godina – od 1880. do 1887. godine, dva puta je menjala Zakon o štampi i dva puta ga suspendovala: 22. oktobra 1883. zbog Timočke bune i 9. septembra 1885. zbog rata sa Bugarskom.
Nakon pada naprednjačke vlade, Radikalna stranka se podelila na oportunistički deo koji je ušao u vladu sa liberalnom strankom i radikalniji, sa Nikolom Pašićem na čelu, koji je ostao u opoziciji. Aleksandar Obrenović 1901. godine odobrava donošenje Zakona o štampi i Zakona o zborovima i udruženjima. Rasprava o predloženom Zakonu o štampi u Skupštini je trajala sedam dana, a istog dana kada je počela debata o predloženom zakonu, rukovodstvo Beogradskog radničkog društva organizovalo je veliki radnički zbor u znak protesta protiv reakcionarnih predloga. Te demonstracije predstavljaju potpuno nov momenat u borbi za slobodu štampe, a sloboda štampe postaje ozbiljno političko pitanje u koje se uključuje narod.
Tekst je objavljen u okviru projekta „Dimitrovgrad – Kragujevac – Pančevo: Kulturno nasleđe i multikulturalnost”, koji partnerski realizuju udruženja Emblema iz Dimitrovgrada, Šumadinka iz Kragujevca i Omnibus iz Pančeva na sajtovima www.far.rs, www.glassumadije.rs i www.pancevo.city. Projekat je podržalo Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije.