Gušenje slobode izražavanja, represija, sistemske i dirigovane kampanje protiv medija i organizacija civilnog društva pokazatelji su pravog stanja u društvu. Ko su žrtve SLAPP-a? Da li je država najveći slaper? Ključna reč u zaštiti jeste solidarnost.
Kao fenomen, SLAPP je sve prisutniji u našoj svakodnevici bilo da se pojavljuje u obliku tužbe, sa kojima se najviše susreću mediji i organizacije civilnog društva, ili pak u nekim drugim aktivnostima kojima se pritiskaju i zastrašuju pojedinci i pojedinke što istupaju u javnom prostoru, glasno se boreći za dobrobit društva.
O takvim postupcima bilo je reči na tribini „SLAPP tužbe – izazovi i odgovori” 15. aprila u Kafe-klubu „Kupe” u Pančevu, a svoja iskustva izneli su ekspertkinja za medijsko pravo Kruna Savović, novinari Bojan Elek (KRIK) i Nenad Živković (Pančevo Si Ti) uz moderaciju novinarke Ivane Predić (Panpres).
Pančevačka publika bila je u prilici i da pretpremijerno vidi BIRN-ov film „Šamaranje u ime naroda“, a kasnije i da prisustvuje kratkom razgovoru Dragane Obradović Žarković sa autorkom filma Jelenom Zorić i rediteljem Nebojšom Babićem.
Reč – potencijalna pretnja
Nakon mesec dana od upotrebe „zvučnog topa” na velikom protestu u Beogradu javnost i dalje spekuliše šta se stvarno desilo, kao što je to činila i neposredno nakon događaja. Više javno tužilaštvo hitro je reagovalo zbog „neistinitih informacija koje su se širile”, te su svi oni koji su javno istupili mogli da se nađu pred tužilaštvom zbog krivičnog dela izazivanja panike i nereda.
Kruna Savović pomenula je da se o elementima SLAPP-a može govoriti i u pogledu ovog događaja, jer postoji želja da…
Otvoreni poziv
Blagoslov razaranja – zemlja po meri vođe
Kako izgleda kad vlast, crkva i zakon krenu u isti pohod – i zašto to nije nikakva stabilnost
Još od prošlog pisanija me, opet, svrbe prsti. Da ne bude zabune, ne kao ove „naše” da uzmem neki procenat, namestim tender, opalim neki zvučni top na rulju ili tome slično. Ne, nego da udarim po tastaturi i sav taj haos pretočim u reči i izbacim iz glave vesti koje obeležiše prethodnih par nedelja.
A haosa, ludila, a bogami i gluposti imamo na pretek. Sterija, Nušić, Domanović i drugi velikani sa nebesa nas verovatno zavidno gledaju. Mada, ne bi im bilo lako pisati satire dok žive u satiri, sa totalnim overload-om materijala za pisanje. Ne prođe ni mesec dana od onog nemamo – imamo u kutijama – ipak je na ulici, ali nije korišćen – zvučni top, a tema ima više nego dana. Redosled nije hronološki preterano bitan. Sramota, zloba, bahatost i glupost – jesu.
Njegova svetost
Spadam među kakve-takve vernike. Tako sam nekako vaspitan od malena, a davno je to bilo. I sramota me je, Bože oprosti. Kome će da (ne) prašta – njemu ili meni – valjda ćemo videti. Čitajući i gledajući sve ono, samo sam zamislio prvu seobu Srba u njihovoj režiji. Cenim da bi ukratko sve to išlo nekako ovako:
Svi vi koji imalo mislite svojom glavom – ostajte gde jeste, mi odosmo, kazao bi duhovni otac naroda. I onda, posle daleko više pređenih kilometara od planiranih, pod neočekivanom…