Najveći iznos, u periodu od 2016. do 2025. godine dobila je televizija Lav, kojoj je pripalo gotovo 37 miliona dinara. Preciznije, 36.950.000 dinara. Od tog iznosa, međutim, 650.000 dinara predstavlja projekat „Hrišćanski dragulji Vršca”, a pomenuti iznos podeljen je među osam medija.
Najviše novca, Lav je dobio 2021. godine – 5.650.000 miliona dinara. Najmanje novca ovoj lokalnoj televiziji pripalo je upravo na pomenutom zajedničkom projektu. Kada se posmatraju samostalni projekti, najmanji iznos bio je 2,8 miliona dinara, dodeljen 2018. godine.
Sledi TV Banat Vršac, kojoj je u posmatranom periodu pripalo više od 35 miliona dinara. Treba, međutim, napomenuti, da je Banat ugašen 1. jula 2024.
Konačno, na trećem mestu je portal E-Vršac, sa oko 28,5 miliona dinara dobijenih na gradskim konkursima.
Kada se sve sabere, prva tri medija na konkursima su dobila su nešto više od 69 miliona dinara, odnosno oko 47 odsto ukupnog iznosa koji je dodeljen od 2016. do 2025. godine.
Na osnovu dostupnih podataka vidi se da se novac tokom prethodnih godina uglavnom „vrteo” u istom krugu medija, a ponavljaju se i mediji koji su dobijali manje iznose. To u praksi znači manje prostora za nove medije.
Mala, ali odabrana grupa medija
Prvi podaci koje je analizirao Panpres, iz 2016, pokazali su obrazac koji će se nastaviti i u narednim godinama. Tada je Grad Vršac za medijske projekte izdvojio 18 miliona dinara, a najveći deo sredstava otišao je televizijama Banat i Lav, Vršačkoj kuli, E-Vršcu, Rumunskom udruženju Viktorija TV i RTV Pančevo. Iako su se godinama koje su usledile na listi pojavili i novi dobitnici, „baza” medija kojoj se dodeljuju sredstva ostala je ista.
Takva situacija dogodila se i 2017. i 2018. godine, kada su među korisnicima sredstava ponovo bili E-Vršac, Lav, Banat, RTV Pančevo, Vršačka kula… Od „novih igrača” pojavili su se Brifing Banat, BC Info, Vršalica, Start pres, Proglas Public relations, DVP produkcija, RTV Pančevo, Panonija media i Info IT media. Tih godina, inače, gradske vlasti dodelile su 18,75 i 20 miliona dinara.
U 2019. godini, iznos dodeljenih sredstava ponovo je bio 20 miliona dinara, a među dobitnike je ušlo i nekoliko manjih lokalnih produkcija. U narednoj, 2020. godini, Grad je za medijske projekte izdvojio 21 milion dinara, a najveći pojedinačni iznosi otišli su televiziji Lav i Banat, kao i portalu E-Vršac. I naredne godine, kada je za medijske konkurse orpedeljeno ukupno 23 miliona dinara, lista dobitnika ostala je gotovo identična, a ponovo su televizije bile te kojima je dodeljeno najviše sredstava, kao i prošle godine – po više od pet miliona dinara. Situacija nije bila preterano drugačija ni naredne, 2022. godine.
U 2023, dodeljeno je 22 miliona dinara, a krug dobitnika na lokalu je sužen. Sredstva su ponovo dodeljena televizijama, E-Vršcu i Vršalici, koja je inače u vlasništvu direktora televizije Lav. Naravno, treba napomenuti da je Gradska uprava Vršca, pored lokalnim, sredstva dodelila i medijima koji posluju na nivou države, okruga ili nekog drugog grada.
Godine 2022. raspodeljeno je 20 miliona dinara, a među dobitnicima su se našli Alo, TV Banat Vršac, Vila Branislava Vile, Vršačka kula, Milena Vašalić Local production, DOO Vršalica, Vršačke vesti, Energy save, e-Vršac i Radio Lav. Tu se već jasno vidi i još jedan obrazac: projekti i nazivi medija često nose lokalni ton i u naslovu sugerišu da su usmereni na lokalne teme, što je u teoriji i smisao ovakvih konkursa. Međutim, podaci pokazuju da se taj „lokalni“ okvir u velikoj meri koncentriše na mali broj stalnih učesnika.
Drastičan pad izdvajanja grada za medijske konkruse dogodio se 2024. godine. Tada je Vršac, na to ime, dodelio 2,2 miliona dinara. Iz igre su ispali TV Lav i E-Vršac, a najveći iznos, od 750.000 dinara, dodeljen je Vršalici. I 2025, za medije je, preko konkursa, opredeljno tri miliona dinara. Ponovo je Vršalica izašla kao najveći pobednik, sa 900.000 dinaara.
Grad Vršac je, međutim, ove godine ponovo izdvojio više novca za medijske konkurse – ukupno 15 miliona dinara. Međutim, do objavljivanja ovog teksta, Gradska uprava nije saopštila ko su dobitnici.
Panpres je uputio još krajem novembra prošle godine zahtev za slobodan pristup informaciji od javnog značaja Gradu Vršcu. Želeli smo, pored konkursa, da imamo uvid i u ugovore sa medijima koji su sklopljeni direktnom pogodbom, kao i na osnovu javnih nabavki. Za određene medije, želeli smo da saznamo predloge projekata, narativne i finansijske izveštaje, ali i zbog čega su tokom prethodnih godina dramatično smanjena budžetska izdvajanja za medijske projekte. Grad Vršac je isprva zatražio produženje roka za dostavljanje informacija sa 15 na 40 dana, dok su za pojedine informacije rekli da su javno dostupne na zvaničnom sajtu. Takođe, rečeno nam je da ne poseduju dokument koji može da odgovori na pitanje zbog čega su budžetska izdvajanja smanjena.
Kako do objavljivanja teksta informacije od Grada Vršca nisu stigle, Panpres se žalio Povereniku za informacije od javnog značaja. Postupak je u toku.
Da jedni te isti mediji dobijaju novac na gradskim konkursima smatra i Milenko Gvozdić, vršački novinar i urednik Vršačke kule, koja je poslednji put novac na gradskom konkursu dobila 2022. godine.
„Uglavnom su to isti mediji, i novonastali, sa čudnih adresa, sa čudnim konceptima”, ocenjuje Gvozdić.
Njegov utisak je, međutim, da se mediji bliski vlastima više ni ne pojavljuju na konkursima, bilo Grada, Pokrajine ili Republike.
„Oni imaju ozbiljne dugoročne ugovore sa javnim preduzećima na razne teme – od servisnih informacija (struja, voda, komunalije uopšte), do kvazi istraživanja i raznoraznih medijskih usluga. Na taj način ostvaruju se enormni prihodi koji uopšte nisu vidljivi. I naravno, oglašivači imaju poseban interes da se ‘vide’ baš na njihovim stranama”, kaže Gvozdić.
Kako su informisani građani?
Na osnovu samih naziva projekata, može se zaključiti i da je deo konkursnog novca bio usmeren na sadržaje koji bi trebalo da promovišu lokalne teme i javni interes. Među nazivima projekata se izdvajaju „Vršac naš grad“, „Budimo u toku“, „Vršac kroz prizmu javnosti“, „Ogledalo varoške vlasti i građanske strasti“, „Vršačke novinske vesti“…
Zbog toga se postavlja pitanje da li građani Vršca mogu da se informišu u lokalnim medijima ili ipak ne. Primera radi, u poslednjih godinu i po dana, Vršac nije ostao izolovan od društveno-političkih dešavanja u državi. Organizovani su protesti, doček studenata pešaka iz Zrenjanina, ali i ispraćaj pešaka za Novi Sad, na godišnjicu pada nadstrešnice.
O tome, međutim, u lokalnim medijima nije bilo mnogo informacija, a ono što se na ovu temu i moglo pročitati nije bilo informativnog karaktera već je više ličilo na sukobljavanje sa političkim neistomišljenicima. Ali nije politika jedina tema o kojoj građani Vršca, kažu, ne mogu da se informišu iz lokalnih medija, već čak i to, primera radi, koje se predstave igraju u pozorištu određenog meseca.
Zbog toga se Vrščani uglavnom informišu preko društvenih mreža.
A upitan da oceni kvalitet medija u Vršcu, Gvozdić kaže da nije siguran da uopšte može to da uradi.
„Svi portali liče kao jaje jajetu. Možda i dobijaju informacije iz jednog centra. Lokalne radio stanice su fontane želja, jedina televizija Lav je nedostupna u svim kablovskim mrežama, a informativni programi su više nekakve lične impresije, nego stvarnost života u lokalu”, kaže Gvozdić.
Nezavisni lokalni mediji u lošem položaju
Naš sagovornik naglašava da je položaj nezavisnih medija, upravo zbog specifične raspodele sredstava, veoma loš. Zbog toga su nezavisni mediji pod dodatnim, finansijskim, pritiskom.
Uvek je tako, ali poslednje decenije, pritisci dostižu vrhunac – do neizdrživosti. Ako ste portal u kojem nema veličanja vrha vlasti ili lokalnih funkcionera, javnih preduzeća, nema šanse da će biti mesta za oglašavanje ovdašnjih firmi. Zaobilaze nas u širokom luku, zaključuje Gvozdić.
Isto naglašava i Marija Obrenović, predsednica Upravnog odbora Asocijacije lokalnih nezavisnih medija Lokal pres. Ona za Panpres kaže da je za medije na lokalu teško, a ponekad i nemoguće da nađu izvore finansiranja.
„Najveći oglašivač je država, znači da je u pitanju budžetski novac. Čak i velike kompanije, koje za oglašavanje angažuju marketinške agencije, gledaju na lokalne medije kao poslednju rupu na svirali, čak i kada je u pitanju kompanija iz tog mesta. Kada i postoji oglas, to je samo dobra volja oglašivača. I oglašavanje je politički kontrolisano”, kaže Obrenović.
Upravo zbog toga, lokalni mediji zavise od projekata. Ali, očigledno, ni tu ne „cveta cveće”.
„Često se vrši bodovni inženjering u komisiji koja dodeljuje sredstva, tu su ljudi koji su nestručni, nekad ni ne pročitaju prijave medija, a naravno da se desi da postoji i sukob interesa. Takođe, iako su svi gradovi i opštine u obavezi da raspišu medijski konkrus svake godine do 1. marta, oni kasne sa raspisivanjem”, kaže Obrenović.
A na pozive na velike projekte Evropske unije, objašnjava naša sagovornica, lokalni mediji često uopšte ne mogu ni da se prijave.
„Za EU projekte morate da imate određene prilive novca, koje lokalni mediji nemaju. Nekada može da se desi da neka organizacija dobije novac na EU projektu, pa onda deli manje grantove, ali to je od 1.000 do 5.000 evra za projekte koji traju i po šest meseci”, objašnjava Obrenović.
Zbog svega toga, lokalni mediji često su primorani da se finansiraju od donacija čitalaca. To, međutim, znači da brojni mediji nemaju nikakvu šansu da se razvijaju. I ne samo to – novinari u lokalnim redakcijama neretko volontiraju, dok mladi u takvim medijima ima sve manje, upravo zbog finansijskih problema. Zbog toga uređivačka politika, smatra sagovornica Panpresa, mora da trpi.
„Vi znate da na konkurse Ministastva informisanja ne možete da se oslonite, jer je konkurencija velika, a dobitnici se i nameštaju, pa se onda mediji koji dobijaju novac u 90 odsto slučajeve pretvaraju u političke biltene. Mali je deo medija koji ne želi tako da radi, ali je cena velika. Vi ste onda u finansijskim problemima, novinari vam volontiraju, pokrivate samo nužne stvari, živite od projekta do projekta, a nemate kapacitete sve da pokrijete. To znači da onda sami procenjujete šta vam je važnije ili lakše da uradite, jer jednostavno ne možete sva dešavanja da ispratite. Prosto ne možete više od onoga šta su vaši kapaciteti”, zaključuje Obrenović.
Tekst je nastao u okviru projekta „Medijska strategija po meri građana 2025 – 2031“, koji podržava Evropska komisija, a sprovode ga članice Koalicije za slobodu medija: Asocijacija lokalnih i nezavisnih medija „Lokal pres“, Asocijacija medija (AsMedi), Asocijacija onlajn medija (AOM), Nezavisno udruženje novinara Vojvodine (NDNV), Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS), Fondacija Slavko Ćuruvija i GS KUM Nezavisnost, u periodu od marta 2025. do februara 2027. godine
Za sadržaj ovog teksta isključivo je odgovorna redakcija koja je tekst pripremila i ni pod kojim uslovima se ne može smatrati da odražava stavove Evropske unije.
