Site icon Pančevo.city

Dan planete Zemlje – kako je započela zelena revolucija i gde smo sada

„Dobro veče, završava se jedinstven dan u američkoj istoriji. Dan posvećen masovnim protestima u nastojanju čovečanstva za očuvanje opstanka…dan u kome su se svi naši sunarodnici ove države blagostanja ujedinili u zajedničkom cilju spasavanja života od smrtonosnih nusproizvoda te blagodeti: prljavo nebo, zagađene vode, zemlja zatrpana đubretom”, tim rečima je voditelj CBS televizije Volter Kronkajt započeo večernje vesti 22. aprila 1970. godine, sumirajući prvi Dan planete Zemlje, kada je više od dvadeset miliona ljudi izašlo na ulice gradova širom SAD, protestujući zbog štete koja je nanesena planeti i njenim resursima i to je bio i ostao najveći ekološki protest u istoriji.

Protesti su okupili ljude iz svih sfera američkog života. Ankete iz tog vremena pokazale su da je briga za životnu sredinu skočila u prvi plan javnog mnjenja – a zagađenje vazduha i vode čak se smatralo važnijim od pitanja rase i kriminala. Čak 78 odsto Amerikanaca navelo je da bi bili spremni da plate za čišćenje vazduha i vode. Sajt Dana planete Zemlje taj događaj smatra rođenjem modernog ekološkog pokreta.

Naslovna strana New York Times-a od 23. aprila 1970. godine

Od 1990. godine, Dan planete Zemlje je međunarodni događaj, u kome svake godine učestvuje više od milijardu ljudi u preko od 190 zemalja. Široko je priznat kao najveća sekularna svetkovina na svetu – dan akcije ka fokusiranju uticaja ljudskog ponašanja na našu životnu sredinu i podsticanje globalnih, nacionalnih i lokalnih političkih promena.

Nakon prošlogodišnje uspešne kampanje, globalni organizator Dana planete Zemlje EarthDai.org (EDO) objavio je da je tema Dana planete Zemlje 2023. godine „Investirajte u našu planetu”.

Šta je dovelo do protesta 1970. godine?

Prvi Dan planete Zemlje, obeležen predavanjima, protestima, nadahnutim govorima i apokaliptičnom retorikom, nije nastao odjednom.

Uticaj posleratnog potrošačkog buma na životnu sredinu počeo je da se oseća već šezdesetih godina. Izlivanja nafte i drugih toksičnih materija, zagađivanje fabrika svih vrsta industrije i druge ekološke pretnje su bile u porastu, sa malo ili nimalo zakona koji bi ih sprečili.

Biolog Rejčel Karson je 1962. objavila knjigu Tiho proleće i to je bila prekretnica. U knjizi je jasno opisala kako je DDT, tada široko rasprostranjeni pesticid, ušao u lanac ishrane i izazvao rak i genetska oštećenja kod ljudi i životinja. Ta knjiga je bila prvi opsežan dokument koji je rekao: „Hej, ljudi, postoje posledice i cena koji su povezani sa ovom ogromnom tehnologijom. I pogodite šta, utiče na ribe, ptice i ljudska bića”, kaže ekolog Dejvid Suzuki.

S druge strane, posada Apola 8 podarila je čovečanstvu prvu sliku naše planete snimljene iz svemira na njihovoj čuvenoj fotografiji „Uspon Zemlje” decembra 1968. godine, prikazujući celom svetu dragocenost života usred vakuma svemira.

A u isto vreme, televizori su bljeskali snimcima upotrebe napalma i hemijskih defolijansa u Vijetnamu, a prikazali su i užasno izlivanje nafte u Santa Barbari, na obalama Kalifornije u januaru 1969.godine, kada je okean izgledao kao da ključa, a životinje, prekrivene naftom su u mukama uginule.

Ideja da se dan posveti našoj planeti pripada američkom senatoru Gejloru Nelsonu, demokrati iz Viskonsina, koji se godinama bavio ekološkim temama, a danas se smatra jednim od osnivača modernog ekološkog pokreta. Inspirisan antiratnim predavanjima, koje su univerzitetski profesori držali studentima o spoljnoj politici SAD, želeo je da primeni isti pristup za ekološko buđenje. U jesen 1969. godine, senator Nelson predstavio je koncept o Danu planete Zemlje na konferenciji u Sijetlu. Događaj je zamislio u formi predavanja na koledžima i univerzitetima širom Amerike.

Denis Hejs, aktivista i predsednik studenata univerziteta Stanford, izabran je za nacionalnog koordinatora Dana planete Zemlje. Radio je zajedno sa desetinama studenata volontera i članova osoblja iz kancelarije senatora Nelsona u organizaciji projekta. Međutim, čak su i najposvećeniji ekolozi bili iznenađeni ogromnim učešćem građana širom zemlje, a Nelson je jednom izjavio: „Dan planete Zemlje je uspeo zbog spontanog odgovora na lokalnom nivou. Nismo imali ni vremena ni sredstava da organizujemo 20 miliona demonstranata i hiljade škola i lokalnih zajednica koje su učestvovale. To je bila izuzetna stvar u vezi Dana planete Zemlje. Organizovalo se samo od sebe”.

Tokom protesta, demonstranti su zatvorili obično užurbanu Petu aveniju u Njujorku, dok su studenti u Bostonu održali „die-in” (protest u kome grupa ljudi leže kao mrtvi ) na aerodromu Logan u Bostonu, a u gradu su demonstranti prepevali Give Peace a Chance, antiratnu mantru Plastic Ono Band-a Džona Lenona, u „All we are saaay-ing, is give Earth a chance”.

Ipak, bilo je i protivnika ovog protesta. Za neke u antiratnom pokretu, Dan planete Zemlje bio je trik političkog i medijskog establišmenta kako bi se preusmerila energija i skrenula pažnja od lokalnog aktivizma građana protiv rata u Vijetnamu. Istovremeno, aktivisti za građanska prava i kampanje protiv siromaštva su prezirali studente u Santa Barbari zbog simboličnog „ubijanja” jednog automobila, tvrdeći da je mogao biti doniran ili prodat kako bi se prikupio novac za ljude kojima je potreban. Za zavereničku desnicu, međutim, datum 22. april – stota godišnjica Lenjinovog rođenja – odavao je pravu nameru onih koji su učestvovali.

Bez obzira na to, „zeleni” protest je postigao ogroman uspeh. Kongres je usvojio Zakon o čistom vazduhu i Niksonova administracija je 1970. godine osnovala Agenciju za zaštitu životne sredine. Ubrzo su uvedeni zakoni za zaštitu kvaliteta vode, ugroženih vrsta i za kontrolu upotrebe štetnih hemikalija i pesticida.

Po ugledu na SAD, širom sveta su počeli da se donose zakoni slične sadržine, a Međunarodna konferencija u Stokholmu juna 1972. dala je svetu Program Ujedinjenih nacija za životnu sredinu. Zbog toga, Ustav SFRJ iz 1974.godine je uveo novo ustavno pravo – pravo čoveka na zdravu čovekovu okolinu ( član 192.).

Na trenutak, budućnost je izgledala svetla i zelena.

Dan planete Zemlje danas

Iako je politički konsenzus o zaštiti životne sredine možda nazadovao (posebno u SAD), ideje koje definišu pokret za zdravo prirodno okruženje su sazrele. Od poziva Grete Tunberg za promenu društveno-političkog i ekonomskog sistema do ideja o „zelenom” novom dogovoru, fokus je na prevazilaženju strukturnih barijera i stečenih interesa koji sprečavaju akcije protiv klimatskih promena.

Dan planete Zemlje zaslužan je za mnoga poboljšanja životne sredine, ali čak su i ti dobici sada ugroženi. U međuvremenu, naše razumevanje ekoloških kriza i njihove ozbiljnosti je poraslo. Glavni podsticaj milionima ljudi da se pokrenu i nešto učine poslednjih godina bio je problem globalnog zagrevanja. Koncentracija ugljen-dioksida u atmosferi iznosila je 325 delova na milion (ppm) u aprilu 1970. Danas je 417 ppm. Ovaj neviđeni skok nivoa CO2 u atmosferi od 1970. godine nastaviće da utiče na temperaturu na ovoj planeti vekovima u budućnost. To je već dovelo do porasta prosečne globalne površinske temperature za nešto više od 1ºC u odnosu na predindustrijski period. Ovo je najveći pojedinačni temperaturni pomak od kraja poslednjeg ledenog doba.

Koliko god je ovo dramatičano, to gotovo bledi u beznačajnost kada se meri u odnosu na danak koji su ljudi uzeli svetu prirode tokom ovog perioda. Za samo 50 godina iskorenili smo 60% populacije divljih životinja – sisara, ptica, riba i gmizavaca.

Priroda pati. Reke i okeani se pune plastikom i postaju kiseliji. Ekstremne vrućine, šumski požari i poplave, utiču na milione ljudi.

I baš kao u vreme koje je prethodilo prvom Danu planete, svet 21.veka susreće se sa posledicama blagodeti novih tehnologija bez kojih ne možemo da zamislimo život.

Šta povezuje bateriju u vašem pametnom telefonu sa mrtvim jakom koji pluta niz tibetansku reku? To je litijum, reaktivni alkalni metal koji pokreće naše telefone, tablete, laptopove i električne automobile. Prema izveštaju Friends of the Earth, ekstrakcija litijuma neizbežno šteti zemljištu i izaziva kontaminaciju vode i vazduha. Paradoksalno, dok se svet bori da fosilna goriva zameni čistom energijom, uticaj na okolinu zbog iskopavanja litijuma potrebnog za tu transformaciju, postao je ozbiljan problem sam po sebi.

Rudnik litijuma

Svrha Dana planete Zemlje jeste da podigne svest o ekološkim problemima sa kojima se naša planeta suočava i da ukaže na rešenja za održivu budućnost.

Tema Dana planete Zemlje 2023. – „Investirajte u našu planetu”, osmišljena je da ubedi kompanije, vlade i građane širom sveta u potrebu da ulažu sredstva u očuvanje životne sredine i da se još jednom usvoji zelena ekonomija, da bismo iskoristili njene prednosti i poboljšali našu životnu sredinu i dali našim potomcima bolju i sigurniju budućnost. Da bi zelena, prosperitetna i pravedna budućnost postala stvarnost, potrebna je široka podrška vlada, društva, institucija i preduzeća. Ovogodišnja tema zato ne govori samo o pojedinačnim akcijama koje možemo preduzeti da učinimo Zemlju čistijom, već i o tome kako da kompanije koje ozbiljno shvataju očuvanje prirode, troše novac.

Jer, kako kaže američki naučnik i ekolog Gaj Mek Ferson: „Ako zaista mislite da je životna sredina manje važna od ekonomije, pokušajte da zadržite dah dok brojite novac”.

Prvi Dan planete Zemlje je bio spektakularan trenutak i dokazao je da pokreti na lokalnom nivou mogu napraviti korenite promene. Ali,ono što je potrebno da bi se osigurale trajne koristi za ljude i svet prirode su pokreti, a ne samo blistavi trenuci.

Exit mobile version