„Pravo na grad” stiže u Tavangardu

Objavljeno 15.02.2019.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 3 mins

Beogradski Samoobrazovni univerzitet „Svetozar Marković” organizuje čitalačku grupu u utorak, 19. februara u 19 sati u prostoru Tavangarda (Ulica Nemanjina 6a u Pančevu). Ovom prilikom biće čitan tekst Dejvida Harvija „Pravo na grad” (može se preuzeti sa ovog linka) i fragmenti iz Harvijeve knjige „Pobunjeni gradovi: Od Prava na grad do Urbane revolucije”. Ulaz na događaj je slobodan. Ovo dešavanje jedna je od aktivnosti koje podržava platforma zajednicko.org u okviru programa „Podrška zajedničkog”.

Izraz „pravo na grad” prvi je upotrebio francuski filozof Anri Lefevr u svojoj istoimenoj knjizi iz 1968. godine. Tokom proteklih pet decenija o ovoj ideji pisali su brojni autori, a jedan od najuticajnijih je svakako britanski sociolog, ekonomista, geograf i društveni teoretičar Dejvid Harvi. Ovom prilikom akcenat će biti na njegovom kraćem tekstu „Pravo na grad” i diskutovaće se o tome na koji način stanovnici gradova mogu da se bore protiv sveopšte komodifikacije i privatizacije javnih prostora, kako mogu da grad pretvore u prostor koji pripada svima i u čijem formiranju i uređivanju će učestvovati svi članovi zajednice.

Samoobrazovni univerzitet „SvetozarMarković” je platforma koja je otpočela sa radom u aprilu 2018. godine i bazirana je na pretpostavci da svi ljudi poseduju određena znanja koja mogu da podele sa drugima i da je neophodno otvoriti prostor izvan postojećih institucija u okviru koga će svi koji su zainteresovani moći da učestvuju u potpuno otvorenim i demokratskim procesima obrazovanja. Rad univerziteta nije vezan za jednu lokaciju, programi mogu da se organizuju u bilo kojoj vrsti prostora, polaznici i predavači mogu da budu svi, bez obzira na godine, zanimanje ili diplomu koju poseduju, programi su po pravilu besplatni, a znanje se ne tretira kao roba, već kao jedan od najznačajnijih potencijala koji može biti iskorišćen za dobrobit šire zajednice. Ideja koja stoji iza Samoobrazovnog univerziteta jeste da znanje nije privilegija elite, već da svi ljudi raspolažu sa određenim znanjima, iskustvima i veštinama, koje mogu dobrovoljno da dele i uvećavaju. Umesto hijerarhijskih odnosa i unapred definisanih autoriteta neguje se princip jednakosti, teži se brisanju granica između onih koji podučavaju i onih koji uče, a akcenat je stavljen na dijalog i razmenu mišljenja.

Ostavi komentar

  • (not be published)