Samodopadljivost demokrata na vlast dovela naprednjake

Demokratska stranka u Pančevu, ali i u celoj Srbiji, otvorila je prostor, ustupila mesto, pustila na vlast još veće demagoge, neformalnu i interesnu naprednjačku družinu koja je tokom poslednjih skoro šest godina do paroksizma dovela mehanizme upravljanja i vladanja samih tzv. demokrata

Objavljeno 05.02.2018.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 11 mins

Period izuzetno neuspešnog Drugog Mikovićevog Predsednikovanja gradom (o čemu je naš sajt pisao prošle nedelje, videti ovde) – neuspešnog u smislu da su izostali bilo kakvi merivi i pamtljivi rezultati – okončan je u proleće 2008. godine. Na tada održanim lokalnim izborima, kao i na republičkim, najviše glasova – i mandata u skupštinama – osvojila je koalicija Za evropsku/i/o (Srbiju, Vojvodinu, Beograd… Pančevo), predvođena Demokratskom strankom i tadašnjim predsednikom Borisom Tadićem. Novi Ustav bio je donet pre godinu i po dana, potvrđen na sumnjivom dvodnevnom referendumu, 24 grada sedišta upravnih okruga dobila su status Grada, izborni zakoni su promenjeni, tako da su izostali direktni izbori za gradonačelnika, a izbor osobe koja će obavljati najodgovorniju funkciju u jedinicama lokalne samouprave vraćen je među odbornike. Umesto da formiranje organa vlasti prepusti radikalima, socijalistima i ko bi se već spajtašio sa njima i pređe u časnu opoziciju – jer „cilj i razlog postojanja svake političke stranke jeste da bude vlast, a ne opozicija” (i to, videlo se, po svaku cenu) – Demokratska stranka se opredelila da formira većinu u Narodnoj skupštini nakon istorijskog pomirenja sa SPS-om, čime je proces rehabilitacije Miloševićevih jurišnika, pulena i portparola po njih uspešno završen, a tadašnji novopostavljeni ministar unutrašnjih dela Dačić je počeo da zagreva glasne žice pripremajući se za sjajnu pevačku karijeru. U našem malom mistu demokrate su udružile brojeve odbornika sa DSS-om i Novom Srbijom, čiji je Gradski odbor želeo da ostavi utisak visokog stepena samostalnosti u odnosu na Veljinu centralu. Demokrate, pretežno i same nezadovoljne Mikovićevim učinkom, mrljavljenjem, izbegavanjem sprovođenja bilo kakve realne promene, otezanjem, davljenjem, odugovlačenjem, „ubijanjem igre”… su ga smenile unapređivanjem za republičkog poslanika. I običan građanin teško je mogao da zamisli smaračkije, bleđe, neubedljivije i nemaštovitije upravljanje gradom od Mikovićevog, pa je izbor Srđanove koleginice advokatkinje Vesne Martinović za gradonačelnicu mogao da mu se učini kao prijatno i prihvatljivo osveženje.

Nikola Damnjanović i Filip Mitrović, Bolek i Lolek pančevačke politike

Možda bi od tog osveženja i bilo neke vajde za poreske obveznike, svet rada i male ljude da tako interesno, a ne organski sklopljena koalicija nije imala strukturalnih problema od samog početka. Ekipa oko Tigrana Kiša, dakle ovi umereni a neobavešteni nacionalisti, ostali su tihi i nezaintresovani za ozbiljan rad, prezadovoljni podelom plena i sinekurama u Institucijama Sistema, upravnim i nadzornim odborima. Trzavice unutar Nove Srbije su počele odmah, krajem marta 2010. godine izgoreo je privatni audi 6 zamenika gradonačelnice Dušana Mrvoša, podmetača požara inače uvek agilna gradska policija nikad nije pronašla, a gradski većnik Milanko Andrejić je toliko samouvereno i bez zaštite na bokovima i leđima solirao isterujući svoj doživljaj pravde, da je uskoro postao žrtva iz kosmosa golim okom vidljive nameštaljke. Da se Andrejiću pakovalo potvrdio je i Apelacioni sud 2014. godine, kada je poništio presudu Osnovnog suda, za zloupotrebu službenog položaja kojom je Milanko osuđen na dve godine robije. Za krivično delo podstrekivanja na zloupotrebu službenog položaja Andrejić je osuđen na šest meseci zatvora, ali mu je u tu kaznu uračunato upravo toliko – šest meseci koje je proveo u nimalo prijatnom pritvoru.

Ove afere nisu poljuljale samopouzdanje koje je Martinovićeva zračila oko sebe, okružena mladim, ali samodopadljivim, neveštim, a umišljenim, i neiskusnim a drčnim savetnicima i većnicima u koje je imala veće poverenje nego u proverene i pravoverne vojnike partije. Vesnin savetnik, pomoćnik, šta li je, za ekonomska i sva druga pitanja, Filip Mitrović lansirao je tih godina (propale) projekte, koji su koštali gradskih para, a za čiji debakl niko nije snosio odgovornost. Setimo se čuvenih zamisli o pontonu na Tamišu, na koji će pristati brodovi iz Beograda, prepuni putnika i turista željnih da vide sve lepote našeg grada, čuvene Agencije za ekonomski razvoj Pančeva, opet igračka koja je koštala devet miliona dinara i nikom ništa, pa već legendarni centar vodenih sportova na Kotežu 2, cirka šest miliona evra, kao bedasto obećanje pred izbore 2012. godine, koje je jedva uspeo da spreči razumom tadašnji većnik zadužen za budžet Zoran Jovanović. Iz sukoba Mitrović-Rotar, nesrećni Nemanja je izvukao deblji kraj, pa je posle morao da neko vreme liže rane tek kao službenik Biblioteke, dok mu politička karijera ponovo nije krenula uzlaznom linijom, prvo preko URS-a, a onda u SNS-u. Isto tako nadmeno i nedodirljivo kao i Mitrović ponašao se i Nikola Damnjanović, pa su ovaj dvojac mladih (a u upravljanje gradom neupućenih) demokratskih lavova neke šaljivdžije ubrzo nazvale Lolek i Bolek.

Kao apsolutni, ultimativni, krunski i kapitalni zločin ove demokratske vrhuške može se navesti uništenje Starog Pančeva rekonstrukcijom. Na stranu što je u prvoj fazi,opet pred izbore u proleće 2012. godine bačeno pola miliona evra, ali kako je mogao da prođe koncepcijski nedorečen, konfuzan, gotovo protivrečan u određivanju namene prostora, projekat Duške Mrvoš, ko ga je odobrio, ko se saglasio da se pančevački Kosančićev venac pretvori u parking-plac? Mogla bi se oceniti i sama izvedba radova, o usklađenosti onih kljova od svetiljki sa ambijentom i da ne pričamo, kao ni o razlici izraženoj u novčanim jedinicama, između pojmova „vredi”, „košta” i „plaćeno je”.

U relativni uspeh te garniture može se uvrstiti uređenje Narodne bašte, uz pomoć korporativnog bankarskog sektora i prijatelja iz Italije, mada i oko tog projekta postoje glasovi sumnje – da su rovovi za instalacije nestručno kopani, što će prouzrokovati sušenje drveća, da je zatrpano ogromno ostrvo smeća, da je ograda nepotrebna gomila cigli… Želeći da revitalizaciju ovog parka simbolički predstavi kao neverovatno dostignuće, koje treba da nas podseti na izuzetne sposobnosti njenog tima, Vesna se u spotu za izbore 2012. godine prošetala glavnom stazom u društvu viđenijih demokrata, ali već se tada videlo da tu nema „debljih žica” koje garantuju novi mandat. Na stranu što pola tih šetača po Narodnjaku poslednjih meseci šeta po Novom Beogradu od vrata do vrata u kampanji Srpske napredne stranke. Zemljo, otvori se!

Mnogi demokratski šetači sada šetaju po Novom Beogradu

I – upravo u toj sposobnosti konvertita da prelete, da se prilagode novonastalim uslovima leži jedan od razloga neuspeha Demokratske stranke. Nije to stvar inteligencije, to je pre posledica nemorala. Ljudi koji su činili njen prvi ešalon bili su ne samo neumereno politički narcisoidni, nego se nisu baš najbolje razumeli ni u posao kojim je trebalo da se bave, niti ih je to zaistinski interesovalo. Priučeni, samoproglašeni magistri marketinga, masteri biznis menadžmenta po privatnim fakultetima, kako li se već sve te titule zovu, dolazili su na posao i pretvarali se da rade, a u stvari su se zanimali samo za ostvarenje sopstvenih interesa. Rad u javnom interesu i za opšte dobro, pa to je za sprdnju i podsmeh, koje budale to još rade. Razočarni građani, u velikom broju glasali su više protiv takvog doživljaja obavljanja javnih poslova, nego što su im se isprva dopali presvučeni radikali. Zato i presudnu odgovornost za najezdu naprednih snosi to društvo lažnih demokrata. Oni su otvorili prostor, ustupili mesto, pustili na vlast još veće demagoge, ovu neformalnu i interesnu družinu koja je tokom poslednjih skoro šest godina do paroksizma dovela mehanizme upravljanja i vladanja samih tzv. demokrata. Ta bratija udružena u zajedničkom zločinačkom poduhvatu uništenja društva u Srbiji, nanela je teške udarce našem gradu. O tome u sledećem nastavku.

 

(U sledećem nastavku: socijalističko-naprednjački triling gradonačelnika)

2 Comments to: Samodopadljivost demokrata na vlast dovela naprednjake

  1. Slobodan Dukić

    februar 5th, 2018

    Lepota poročnih

    I u komšiluku, u Kovinu, samodopadljive demokrate , prosto, su prostrle crvenih tepih redizajniranim radikalima. Pred izbore za Pokrajinsku skupštinu, u vreme vlasti demokrata u gradu, sretnem Ivanu Milić, predsednicu Opštinskog odbora DS, kandidatkinju za poslanicu. UIčtivo joj poželim uspeh, ali i upozorim da je „vršenje vlasti“ mnogo zaguljena stvar. To nije šetanje modnom pistom, to je teror nad samim sobom. Bez prava na kuknjavu. G-dja Milić će na to: Pobedićemo, mi smo lepši.

    I „pobedili“ su sami sebe, gradjane čiju su sudbinu uzeli u ruke. Stvari su u Kovinu stigle dotle da se gundjanje ljudi na ulicama, čulo ispod prozora opštinskog zdanja. Ali kad vam voda udje u uši ništa ne čujete. Lepi, a lenji, demokrate su dočekale izbore na kojim su pobedili naprednjaci, kao miševi u rupi. Cela kovinska opština bila je pod okupacijom Vučićevih vukova. Bila je to parada izazivanja straha i osionosti. Sve to demokrate su gledale iza prozorskih firangi.

    A i beogradski narcisoidni vrh isturio je belu zastavu. Pogledajte samo hronologiju dogadjanja u vezi sa predsednikom stranke. Tadić gubi stranačke izbore za jahača „belog konja“. Onda, kao uvredjena mlada odlazi. Osniva SDS. Dolazi. Ko? Djilas. I on gubi od Pajtića. Odlazi, uvredjen. Šutanovac smenjuje Pajtića, a ovaj se povlači , gotovo, u ilegalu. E sad je Tadiću došlo iz dupeta u glavu , da obnovi Demokratsku stranku. Poziva na okupljanje. Kasno je brale. I Vučić je , osim što je prevejan i lukav, takodje narcisoidan. Sa tim osobinama, obrazovan i inteligentan učio je na greškama prethodne demokratske vlasti. Njegove stranačke kohorte šire strah medju ljudima. To su pokazali izbori za savete mesnih zajednica u Vojvodini. I umalo da zaboravim. Ono što je autor pomenuo , ono ljubljenje Tadića i Dačića. Valjda je ovaj prvi, rekao drugom i mi i vi smo izgubili tragično predsednika. Kakav dunsteraj. Ko sa Dačićem tikve sadi , obijaju mu se o glavu.

    Tadić jeste bez sumnje bio najlepši šef države. Ali lepota često vodi u poroke. I poraze.

    Lepota često može da odvede u poroke.

    Odgovori
  2. Milan

    februar 9th, 2018

    Naslovom je sve receno,svaka cast.Nazalost zbog takvih koji su svako jutro pred ogledalom tvrdili da su najlepsi i najpametniji mi danas zivimo sve gore i gore.

    Odgovori

Ostavi komentar

  • (not be published)