Popisi i propisi za kreiranje politika

Po svemu sudeći, rezultati upravo završenog popisa stanovništva će pokazati da u Srbiji živi 6,5 miliona ljudi, što je 700.000 manje nego 2011. godine. Ključni razlog pada broja stanovnika i u Srbiji i u ostalim zemljama regiona jeste manji natalitet, odnosno negativan prirodni priraštaj. Od 2011. do 2021. bilo je pola miliona više umrlih nego rođenih. Ni broj iseljenih nije zanemarljiv, iako on nije dominantan. Procene su da je na godišnjem nivou između 15.000 i 20.000 više odseljenih nego doseljenih

Objavljeno 01.12.2022.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 12 mins

Popis stanovništva, domaćinstava i stanova je, po sadržaju i obimu, najmasovnije i najkompleksnije statističko istraživanje koje se sprovodi u skoro svim zemljama sveta, na svakih deset godina.

Popisom se obezbeđuju potpuni i kvalitetni statistički podaci o stanovništvu, njegovoj starosnoj i polnoj strukturi, obrazovnoj i bračnoj strukturi, o ekonomskoj aktivnosti, o strukturi domaćinstava i porodica i o stambenom fondu.

Prikupljeni podaci od izuzetnog su značaja za ocenu trenutnog stanja, kao i za buduće planiranje i donošenje različitih strategija, kako na nacionalnom tako i lokalnom nivou.

Finansijska sredstva za sprovođenje Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine zajednički su obezbedile Republika Srbija i Evropska unija. – Republički zavod za statistiku

Zbog kovidne 2021. godine redovni popis stanovništva je okasnio godinu dana i pomerio statističko utvrđivanje (po pravilu u određenim frekventnim jedinicama vremena (najčešće 10, negde na pet godina, kao u Kanadi) koliko nas je, na kom prostoru, i kakav nam je starosni, rodni, zdravstveni, obrazovni i ekonomski presek.

Izvesno je da društvo koje je traumatizovano posledicama raspada bivših državnih okvira kroz krvave ratne sukobe devedesetih, pa onda raspadom konfederalnog saveza sa Crnom Gorom 2006. i proglašenjem nezavisnosti Kosova 2008. godine,  mogućnost teritorijalne i političke konsolidacije odlaže zbog (ne)snalaženja u ne manje izazovnim geostrateškim vrtlozima i nedostatka političke volje i snage da se preformuliše ne bi li uopšte opstalo.

Jer već u toku ovogodišnjeg oktobarskog popisa, stručnjaci iz oblasti statističkog merenja sociuma su upozorili da će rezultati, ukoliko budu verno interpretirani, pokazati nepovoljan trend u gotovo svim parametrima koje se popisom prate.

Pregled i pogled

Medijski su najviše propraćena demografska predviđanja, koja su od ustanovljenja popisa kao neophodnog instrumenta u kreiranju političkih tendencija ma koje zajednice, presudna.

Stoga je protivno politički neodmereno optimističkoj mantri aktuelne vlasti o tome „kako svakoga dana, u svakom pogledu nezaustavljivo napredujemo” i kroz nedemokratski zatamnjen medijski prostor ipak eksplodirala otrežnjujuća faktografija.

Na dan kada je Populacioni fond UN izvestio da je rođen osammilijarditi stanovnik, (i time potvrdio duplo uvećanje svetske populacije od 1976. godine), prorežimski mediji su su sinhronizovano preneli „zabrinjavajuće” preliminarne demografske podatke iz Srbije:

Da će popis iz oktobra ove godine pokazati kako nas je sve manje, predviđali su i sami demografi pre samog početka anketiranja građana, pa je tako demograf sa Instituta društvenih nauka Ivan Marinković izjavio za Tanjug da danas sve procene govore kako će nas na predstojećem popisu biti 700.000 manje nego 2011. godine. Ne može se očekivati da će se čak i sa podizanjem nivoa rađanja demografska slika značajnije promeniti.

* * *

U Srbiji živi 6,5 miliona ljudi, pokazuju preliminarni rezultati upravo završenog popisa stanovništva u našoj zemlji! To je 700.000 ljudi manje nego 2011. godine, kada je bilo popisano 7,2 miliona građana. Tako nam je sada broj stanovnika isti kao pred Drugi svetski rat, kada nas je bilo oko 6,5 miliona!

Ključni razlog pada broja stanovnika i u Srbiji i u ostalim zemljama regiona jeste manji natalitet, odnosno negativan prirodni priraštaj. Od 2011. do 2021. imali smo za pola miliona više umrlih nego rođenih. Ni broj iseljenih nije zanemarljiv, iako on nije dominantan. Procene su da je na godišnjem nivou između 15.000 i 20.000 više odseljenih nego doseljenih, kaže demograf Ivan Marinković.

Koliko je situacija alarmantna, pokazuje i projekcija Ujedinjenih nacija da će se stanovništvo Srbije do 2050. smanjiti za 1,4 miliona, pa će nas biti svega pet miliona. Uz to, kažu u UN, Srbi su jedna od pet najstarijih nacija u Evropi, objavio je RTS.

* * *

Poslednji popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Srbiji sproveden je u oktobru 2011. godine.

Te 2011. ovo su bili ključni pokazatelji:

Broj stanovnika u Srbiji: 7.186.862;
Broj domaćinstava: 2.487.886;
Broj nastanjenih stanova: 2.423.208. – portal Dan u Beogradu

* * *

Čak je i Informer rešio da vas upozna sa preliminarnim „činjenicama”:

Broj rođenih i umrlih u proteklih deset godina
godinabroj rođenihbroj umrlihprirodni priraštaj
2011.65.598102.935-37.337
2012.67.257102.400– 35.143
2013.65.554100.300– 34.746
2014.66.461101.247– 34.786
2015.65.657103.678– 38.021
2016.64.734100.834– 36.100
2017.64.894103.722– 38.828
2018.63.958101.655– 37.680
2019.64.399101.458– 37.059
2020.61.692116.851– 55.158
2021.62.180136.622– 74.442
2022.45.939  87.742– 41.803
Ukupan broj umrlih u odnosu na broj rođenih: – 501.103

ČINJENICE:

* više od 1,2 miliona stanovnika Srbije starije je od 65 godina
* prosečno porodica u Srbiji ima 1,5 dece
* broj stanovnika Srbije se svake godine smanji za oko 30.000

Prema najavama iz Republičkog zavoda za statistiku, prve zvanične preliminarne rezultate bi trebalo da očekujemo već tokom sledećeg meseca, a konačni bi trebalo da budu objavljeni u period od marta do juna 2023. godine, što bi, ukoliko budu verodostojno predstavljeni, moglo da bude značajan faktor u analizi stvarnog stanja u kome se demografski i delimično ekonomski naše društvo nalazi.

U kolikoj meri će ovi popisni rezultati pomoći u kreiranju presudnih strateških politika za dalji razvoj društva, upitno je iz više razloga.

Leposava Cvijetić, „Popis stanovništva i imovine u Srbiji 1834. godine“, Mešovita gradja (Miscellanea) XIII (1984), 9–118

Sama organizacija popisa je u startu pokazala nedostatke: nije na vreme i pravilno urađeno upoznavanje građana sa važnošću i značajem popisa, i pored produžavanja roka popisa pitanje je hoće li prezentovati i aproksimativno broj nepopisanih (2011. ih je bilo oko 150.000). Nasuprot aktuelnoj političkoj agendi koju sprovodi i ova vlast, izostalo je pojašnjenje stvarnih razloga nemogućnosti da se popisom obuhvati cela teritorija zemlje, (stanovništvo Kosova i Metohije), a upitan je i popis albanskog stanovništa iz „preševske doline”.

U opštinama Bujanovac i Preševo do sada je popisano 113.000 građana, što je u odnosu na rezultat popisa od pre 20 godina za 35.000 više, po rečima zamenika predsednika lokalne popisne komisije u Bujanovcu Kastriota Jakupija.

Predsednik Nacionalnog saveta Albanaca Ragmi Mustafa rekao je da očekuje da će popis pokazati da u Bujanovcu, Preševu i Medveđi ima više od 100.000 Albanaca, odgovarajući predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću koji je izrazio sumnju da će popisom biti utvrđen tačan broj pripadnika albanske zajednice, jer, kako je rekao, Albanci prijavljuju članove porodice koji godinama ne žive na jugu Srbije. –  Bujanovačke, 31. oktobar 2022.

Problem je i pokušaj da nakon 11 godina „pauze”, za neadekvatno popisno vreme i u preobiman upitnik budu prikupljene nedostajuće baze podataka o stanovništvu ali i stambenom fondu, što nastaje i delimično iz nemogućnosti da postojeće baze budu uspešno ukrštene pa da registruju samo promene stanja. I ne manje važno, nakon jasno definisanog i Ustavom zagarantovanog prava da građani ne moraju da se izjasne o nacionalnoj pripadnosti i veroispovesti, uporno ubeđivanje ovlašćenih službenika Statističkog zavoda da to ipak uradite (kao i slaba podrška popisivačima, kao i podilaženje neadekvatno pripremljenom stanovništvu da se odazove svojoj obavezi, time što ga ohrabruje da popisivače ne puste u stan ili im ne omoguće pristojne uslove da svoj posao obave), krajnje je neprofesionalno.

Doživeti ili preživeti popis

Pravi društveni izazov da se evidentiranje stanovništva, pojedinaca, domaćinstava i stanova dobro organizuje, za direktnog učesnika u procesu gotovo da narasta do napora višeg nivoa. Treba savladati otpor ličnog u odnosu na profesionalno, što je manji problem od procene koliko je metodološki izabran način primeren sagledavanju stanja u kome se društvo nalazi, ili od uočavanja organizacionih nedostatka i nelogičnosti koje se lome o „glavu, leđa i psihu” onih koji to na „terenu” treba da sprovedu.

Zvanični i lični utisci nakon okončanja ovog popisnog kruga i popisanih 288 stanova, nešto manje domaćinstava i šestotinak lica, uz ozbiljno ispitivanje sopstvenih psihičkih granica i mogućeg testiranja ne samo verbalnih borilačkih veština, na talasu su zabrinjavajućih preliminarnih predviđanja da će statistika potvrditi urušavanje kvaliteta i standarda života kod većine njenih građana.

Dve su me mudrosti dopale tokom ove popisne avanture. Najpre, slaba vajda od teoretskog aminovanja o kreiranju „zdravih politika” ukoliko ova statistička stvarnost ne ukaže da iste mogu jedino da opstanu i prežive, baš poput pojedinca koga popisuju, samo ako je prihvate kao važnu instituciju, a ne parameter za manipulaciju i podizanje rejtinga vlasti.

A druga je više poetska, i slučajno sam je otkrila u jednom mimu sa društvenih mreža, i tvrdi da nijedna statistički precizno oslikana ezistencijalna minuta ne može da uhvati svu apsurdnu i mističnu zavrzlamu i bogatstvo života, ma i skenirali je ne samo olovkom ili laptopom već krajičkom oka ili srca. A ovaj drugi metod je unapred potvrdio moje iskustvo sa terena: većinsko stanovništvo Srbije čine ljudi, a sa njima žive i životinje.

Ostavi komentar

  • (not be published)