Nečasne rabote Nečastivog u Eparhiji banatskoj

Šta je Pančo Pravedni doživeo tokom nedavne posete svom poznaniku u Patrijaršiji Srpske pravoslavne crkve, podelio je sa javnošću u tekstu koji je ekskluzivno napisao za naš sajt

Objavljeno 21.01.2019.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 15 mins

Bio Božić, tu, sad, pretprošle nedelje, samo što sam fruštukovao i reko’ de da napravim ručak Mili, Loli i Mikici, da ih počastim, da im skuvam pileće trtice, pa ipak veliki je praznik, nije samo slovo crveno nego cela azbuka, nek’ i oni malo oližu brke, posle će da glasno predu, a to vam je muzika milina jedna. I samo što sam uključio ringlu zvoni mi mobilni, mislim se ko me traži tako rano i na blagdan? Kad ono, moj poznanik iz Beograda, nije sad važno kako se zove, čovek mi zahvalan do groba i doživotno, moj ćale nešto pomog’o njegovom, nije sad važno šta, kad su ono pre trijes godina došli iz Bosne, ovaj tad klinac bio. U međuvremenu poras’o, školov’o se i zaposlio u Patrijaršiji, sad da l’ radi baš kod Patrijarha, da l’ u Sinodu, da l’ u administraciji, da vam pravo kažem ne znam, a i nije tol’ko važno.

Javim se ja, „Hristos se rodi”, „Vaistinu se rodi”, i taj rad, čestitamo Božić jedan drugom, razmenimo par rečenica, kad kaže meni taj moj poznanik, nije važno sad kako se zove, kaže on meni „Dođi, Pančo, ovih dana kad stigneš do mene u Patrijaršiju, da malo proćaskamo, nismo se videli sto godina”. Kažem ja tom mom poznaniku, nije važno sad kako se zove, kažem mu „rado, samo moram da uklopim sa drugim obavezama u Beogradu, da spojim nekoliko poslova”, a u stvari kako da mu kažem da su ove derikože iz ATP-a opet poskupele karte? Ono, idem i subotom predveče u Beograd na proteste, nisam preskočio nijedan, ali mu firma ne radi u to doba dana. Obećam ja da ću da se javim i na tome se razgovor okonča.

I sad u sredu se desi da odem nešto do Francuske ambasade, sređujem neke papire stricu za francusku penziju, nije to sad važno, i da vam skratim priču, reko’ de da odem do tog mog poznanika u komšiluk. Zvrcnem ga, najavim se, on kaže „dođi, tu sam, čekam te, uđi na ulaz iz Kralja Petra” i ja se za koji minut nađem u sred kabineta tog mog poznanika, nije sad važno kako se zove, kako to sve izgleda iznutra, to ću vam drugi put divaniti.

Ulaz u Patrijaršiju, neposredno po Pančevom dolasku (Pančo u drugom planu, iza čoveka sa bradom koji stoji na ulaznim vratima)

„Zdravo Pančo, druže stari”, „Zdravo, nije-sad-važno-kako-se-zove”, pozdravimo se, izgrlimo, izljubimo, k’o braća rođena. Pita on, „Šta ćeš da popiješ, Pančo?”, „Čaj od nane, ako mogu da biram”, „Ma kakav čaj, probaj pravu manastirsku šljivovicu, lično je pekao otac Efimije iz eparhije Žičke” i dok sam se ja snašao, on već sipao rakiju i ponudio da sednem na neko kanabe. „Sačekaj me samo čas, molim te, iskrsao mi je jedan poslić koji moram neodložno da obavim”, reče i izađe iz prostorije. Mislim se, kad mu iskrs’o taj posao, od Ambasade dovde, ali služba je služba…

Kad ja odložim čašicu na stolić, a ono na njemu neki papiri. Uzmem čisto onako, bezveze, iz znatiželje, bacim pogled, vidim grb SPC-a, miroslavljevom ispisano, sve velikim slovima ARHIEPISKOP PEĆKI, pa u drugom redu MITROPOLIT BEOGRADSKOKARLOVAČKI a u trećem PATRIJARH SRPSKI, pa broj 439, datum 28. III 2016. god. Naslovljeno na „Njegovoj Svetosti Patrijarhu Srpskom Gospodinu, Gospodinu Irineju, Za Sveti Arhijerejski Sinod u Beogradu”, pa onda VAŠA SVETOSTI, i počnem ja da čitam tekst…

„Sveštenstvo i monaštvo Eparhije banatske,ili bolje reći većina od njih u 21 veku svakodnevno pred sobom postavlja pitanje: Da li u ovom proteklom periodu od 13 godina, od kada je na tronu Eparhije banatske ustoličen, 2003 Episkop banatski Nikanor Bogunović, kako i na koji način sačuvati od episkopa Nikanora glave svoje i kako sačuvati svoje porodice, a pritom ne uprljati duše svoje?

U borbi protiv ovog zla koje nam je nametnuto u liku Episkopa banatskog Nikanora tokom ovog dugog perioda imali smo stalno na umu da je od Njegovog ustoličenja „psihički oboleo čovek„ koji je već sam po sebi kažnjen pošto je čineći nama zlo, postao rob svog sopstvenog zla i greha.”

Ma nemoguće, pomislih, pa svi znamo da je naš vladika Nikanor fin čovek posvećen širenju Hristove reči i dela i da nije lakom na ovozemaljske draži. Ko mu ovo smešta: oni prevrtljivi Latini? Raskolnici iz Ukrajinske pravoslavne crkve? Da nisu oni antihristi iz Makedonije? Ili sledbenici raspopa Miraša? Uzeh da čitam dalje:

 „Trpljenjem svojim sačuvali smo obraz i čast, kroz svešteničko dostojanstvo koje nam je od Boga dato, jer smo mi više za ono nebesko, nego za ovo Njegovo zemaljsko. Mi i dalje živimo verom svojom i nadom da je samo ono što je sveto i čestito to našemu Bogu pristupačno i milo,a ovo Njegovo kroz ovozemaljsku valutu „evro„ prolazno i zamalena carstvo, a naša poslušnost i časno služenje Gospodu nebesko uvek i do veka. Episkop Nikanor samog sebe kažnjava time što služeći zlu a ne dobru danas se polako ali sigurno guši u sopstvenom kalu (blatu) time što je više„pijan„ nego što je „trezan„ udaljavajući se od Boga najvećeg dobra i dobrotvora ljudskog roda. Od ustoličenja pa do današnjeg dana nova vizija Episkopa Nikanora za Eparhiju banatsku sastoji se u umnožavanju zla kroz definiciju zavadi sveštenstvo i monaštvo pa vladaj, time je sebi dao priliku da kroz proterivanje i zlostavljanje 83 zatečena sveštenika pružio sebi mogućnost da novim dovedenim sveštenicima a njih je preko 120 da se i dalje zlo umnožava kako bi sa njima u zajednici sprovodio tiraniju na iskorišćavanju dobrih čestitih i plemenitih sveštenika kojima je kroz histerična dranja, kroz unošenja u lica i lupanjem pesnicama u sto u svom kabinetu Eparhijskog dvora u Vršcu, pod raznim pretnjama i ucenama (raščinjenjima), da potraže drugu eparhiju i Episkopa SPC uterujući strah u kosti iako ga je sveštenstvo dostojanstveno molilo da to ne čini. Posle svakog obavljenog razgovora sa Episkopom Nikanorom izlazeći iz Episkopskog dvora svaki sveštenik je vidno uznemiren od preživljenog stresa, a neki su čak završavali na lečenju u neuropsihijatrijskim bolnicama.

Bog od nas želi da mrzimo greh,a u isto vreme nas uči da ljubimo grešnika. Pošto episkom Nikanor mržnjom prema većem broju sveštenstva vodi Eparhiju tako da je ta eparhija odavno na kolenima pa episkopa pita: Kako je kasa s Eparhijskim novcem navodno dva puta obijena i gde je nestalo preko 1.000.000.evra, a nigde nema službenog policijskog izveštaja o navodno nestalom novcu.”

Auuu, cigla evra, bez uviđaja, pa ovo je ozbiljna optužba… Prođe me blaga jeza niz kičmu i od sume i od pomisli da je ovde sam Nečastivi umešao svoje koščate i ognjem oprljene prste. Nastavih da čitam:

„U stradanju svome od Episkopa Nikanora nismo odgovarali mržnjom jer svesni smo da se tada zlo udvostručuje i tako se samo stalno to zlo podubljuje i umnožava.

Svesni smo da je Episkop Nikanor prvenstveno ogrezao u materijalnom grehu i osim novca On ništa drugo ne vidi niti čuje, znamo da je sputan u sopstvenim manipulacijama, obmanama i lepljivom laži jer ne želi da ljubi istinu pa mu i najočigledniji dokazi sa njegovim sopstvenim potpisom i izgovorenim i napisanim rečima nije ubedljiv dokaz jer je slep kod očiju i gluv pred ušima. Izveštavamo Vas da su Njegovi najbolji sveštenici i monasi koje je On lično odlikovao zbog njihove revnosti na njivi Gospodnjoj, preko noći postaju „problematični„ a to se ogleda kroz proterivanje istih iz Eparhije banatske.

Upozoravamo Vas da se duševna bolest smatra teža i od najteže telesne bolesti. Kod Episkopa Nikanora vidljive su obe. Još teže od ovoga je to što Episkop Nikanor spada u grupu moralnih bolesnika koji više ni sam ne može da razluči šta je za Njega kao Episkopa korisno a šta štetno.Smatramo i ujedno vas umoljavamo da ovakvog bolesnika što hitnije stacionirate lečite i pomognete mu na sve moguće načine da se u Eparhiji banatskoj ne bi dogodilo još neko veće zlo koje će imati nesagledive posledice i tragediju nezabeleženu u istoriji SPC.”

Sad sam već počeo da sumnjam u ovog mog poznanika nije-važno-sad-kako-se-zove. Ostavio me samog u kabinetu, odužio mu se taj posao, ostavio mi dokument, a zna da se družim sa novinarima sajta Pančevo Si Ti

„Verovali smo i nadali se tokom ovih proteklih 13 godina da sveštenička poslušnost kako naša tako i naših porodica kroz ljubav koju smo u srcu nosili prema svome Episkopu Nikanoru da će to biti najbolji lek za Njegovu bolesnu dušu ali nažalost te naše nade i verovanja bile su uzaludne jer ta naša primenjena terapija kroz ljubav u našim najsrdačnijim dočekivanjima Episkopa Nikanora u našim ruinama od parohijskih domova nažalost u Njemu je rasplamsavalo još veće „zlo„.

Episkop Nikanor iz godine u godinu hrani svoju dušu time što svom sveštenstvu nanosi takvo zlo, bol i patnje dovodeći mnogobrojne svešteničke porodice u razna iskušenja:Ukida nam pravo na život, na rad, na naše postojanje, oduzima nam pravo govora i pravo na bilo kakvu žalbu. Ostavlja nas bez plata bez parohija, bez PIO, bez službenog stana, naziva nas lopovima, kriminalcima, preti nam, ucenjuje nas, a preko 28 sveštenika koji su potpuno radno sposobni stavio je na Državnu socijalnu pomoć od 12.000 dinara sa kojom takođe manipuliše pritom ne poštujući Ustav SPC, Sveti Arhijerejski Sinod, a o srpskom pravoslavnom Patrijarhu Irineju i Mitripolitu crnogorsko-primorskom G.G. Amfilohiju izgovaraju se najpogrdnije reči gađenja i pljuvanja.”

Ma hajde, nemoguće da vladike SPC-a tako misle jedni o drugima, pa oni su Božji ljudi na Zemlji, krotki i pitomi, očišćeni od svakog greha, pomislih čim sam pročitao poslednju rečenicu. U tom trenutku, kroz kabinet se prolomi zvuk mehanizma brave, neko se uhvati za kvaku sa druge strane vrata i ja mahinalno odložih papire natrag na sto…

(Šta je bilo posle čitajte uskoro u novom nastavku izvoda iz neobjavljene knjige „Doživljaji Panča Pravednog”)

3 Comments to: Nečasne rabote Nečastivog u Eparhiji banatskoj

  1. Catch Me If You Can (crime thriller - USA, 2002)

    januar 23rd, 2019

    Prevara nije izum savremenog čoveka, stara je koliko čovečanstvo. Od nastanka civilizacije ljudi varaju jedni druge. Ako verujemo u biblijsku priču o postanku sveta, onda je čovečanstvo nastalo prevarom. Prevarivši Adama da uzme jabuku saznanja, Eva je bila prvi prevarant i zajedno sa njim proterana iz Raja, zauvek.
    U mitovima, pretvarajući se u ljubavi, Dalila je nagovorila Samsona da joj otkrije izvor snage, te je ovaj ljubav platio gubitkom dostojanstva bez kose i oslepljen. U drugom, pak, Herkul je na prevaru obukao košulju s otrovima i izgoreo. Konačno, jedna od najdužih bitaka antičkog doba, ona za Troju, posle iscrpljujućih odmeravanja snaga, okončana je prevarom, te je Trojanski konj ostao sinonim svekolikih prevara.
    Iako je istorija počela ženskim , muškarci drže primat u prevarama. Teško je reći ko bi sve mogao da bude prevarant i zašto se ljudi odlučuju za ova riskantna dela. Jedni varaju iz dosade, drugi zbog slabosti, treći iz zabave, no najveći broj je motivisan dobitkom materijalne prirode. Izvesno je da ne postoje staleži, obrazovni nivoi i profesije, pa ni oni koji bi po definiciji trebalo da budu daleko od primisli na prevaru kao lekari, profesori, naučnici, sveštenici. Ali požuda i greh nisu nikoga mimošli.

    Frenk Abagnejl mlađi alijas Frenk Vilijems, Robert Konrad, Frenk Adams, te Robert Mondžo jedan je od najsmelijih prevaranata, falsifikatora, samozvanaca i begunaca u istoriji. U kratkoj i čuvenoj karijeri Abagnejl je obukao pilotsku uniformu i kopilotirao mlaznjakom, potom bio prerušen u šefa stažista jedne bolnice, pomoćnik državnog tužioca kao i univerzitetski profesor sociologije. Falsifikujući čekove do svoje dvadeset prve, zaradio je preko 2, 5 miliona ondašnjih dolara. Danas je to desetostruko veća suma. Frenk je živeo raskošnim životom dok nije pao u ruke vlasti. U nagodbi, pak postao je jedan od vodećih stručnjaka na polju finansijskih malverzacija.
    – Ukrao sam svaki novčić do poslednjeg i straćio na lepe cice, krpice, luksuzne smeštaje i ostala zadovoljstva, izjavio je Frenk Abagnejl mlađi. Bio sam na žurkama po evropskim metropolama i svim poznatim svetskim plažama. Uživao sam.

    U avanturističkom krimi trileru, Uhvati me ako možeš, u režiji Stivena Spilberga glavne uloge tumače Tom Henks, Kristofer Voken i Leonardo Dikaprio (Tom Hanks, Cristopher Walken and Leonardo DiCaprio). Oni tumače stvarne likove, FBI agenta Karla Harnatija, te prevarante, Frenka Abagnejla oca i sina. Tokom pisanja scenarija Džef Nejtanson (Jeff Nathanson) je sarađivao sa Stenom Ridingom i Frenkom Abagnejlom mlađim (Stan Reding and Frank Abagnale Jr.) tvorcima istoimene autobiografske knjige. Događaji u filmu su istiniti koliko u knjizi, verovatno ne sasvim i kao takvi iracionalni, ali ostvarivi, dok su slične radnje u Republici Srbiji u zadnje tri decenije, čini se, vrlo racionalne i poželjne bez obzira na aktuelni Krivični zakonik Srbije, čl. 355 – 358.

    Fasifikovanje isprave čl. 355

    (1) Ko napravi lažnu ili preinači pravu ispravu u nameri da se takva upotrebi kao prava ili ko lažnu ili preinačenu upotrebi kao pravu ili je nabavi radi upotrebe, kazniće se zatvorom do tri godine.

    (2) Ako je delo iz stava 1. ovog člana učinjeno u pogledu javne isprave, testamenta, menice, čeka, javne ili službene knjige ili druge knjige koja se mora voditi na osnovu zakona, učinilac će se kazniti zatvorom od tri meseca do pet godina.

    (3) Za pokušaj dela iz stava 1. ovog člana, kazniće se.

    Članovi zakona 356., 357. i 358. razrađuju posebne slučajeve falsifikovanja.

    Muziku za film komponovao je Džon Vilijams (John T. Williams) najangažovaniji filmski i tv kompozitor, 45 puta nominovan za nagradu Oskar (jedino je Kompanija Disney više puta nominovana) i višestruki dobitnik. Vilijams je komponovao muziku za filmove Ratovi zvezda, Bliski susreti treće vrste, Supermen, Simpsonovi, E.T. vanzemaljac, Hari Poter, Šindlerova lista…

    John T. Williams Soundtrack, Catch me if you can – Opening title
    https://www.youtube.com/watch?v=9bL5YzUZIgc

    Catch me if You can – Trailer

    Odgovori
    • Panthooz

      januar 31st, 2019

      Koliki komentar sa ciljem da bi se ustoličilo „pravo na prevaru“, jer je „staro koliko i čovečanstvo“. Ili možda grešim? To je nesreća sa kilometarskim komentarima. Čemu služe?

      Odgovori
  2. Rodoljub

    januar 9th, 2020

    Не треба много памети, а да се не примети да је текст осмишљен и пласиран са намером. Што је невероватно по истом сценарију пишу за све који нису послушни, тј јест који желе да остану верни Православљу и боре се против екумениста.
    Мука ми је од издајица и проданих душа. Срби су велики народ, али док не искоренимо продане душе неће нам бити добро. Они не дају да се сложимо и ујединимо. Вечито на деле и свађају.
    Ко је Владика Никанор и шта беседи? То истражите сами.
    Овде је једна од беседа из 2012. https://svetosavlje.org/crkva-i-sveta-liturgija/?pismo=lat

    Odgovori

Ostavi komentar

  • (not be published)